Homoseksualnost je i dalje za mnoge ljude tabu a kada govorimo o Balkanu koji je prilično tradicionalan, pripadnici LGBTQ populacije uglavnom kriju svoja opredeljenja.
Rođen sam 1970., rezultat veze između mog oca i majke, koji su pokušali prikriti njegovu homoseksualnost. Danas homoseksualci imaju priliku istražiti svoje sklonosti i potražiti romansu. Međutim, 1970-ih i 1980-ih to nije bilo jednostavno. Mnogi od tih muškaraca odlučili su se oženiti ženama kako bi izbjegli stvarnost situacije ili, u najboljem slučaju, zasnovali obitelj. Ovo je priča malog djeteta koje je odgajano u takvom kućanstvu: “Moj otac je oženio moju majku, što je istina.”
Nažalost, to mu postojanje nije odgovaralo. Zbog averzije prema homoseksualnim osobama koja je prevladavala 70-ih godina, moj otac — koji je smatran šarmantnim, inteligentnim i duhovitim, pred kojim je bila svijetla budućnost — odlučio se za alkohol kao način suočavanja s neistinama svog života. Jugoslavija, obitelj Na kraju je nastavio život koji je bio štetan za njega samog, što je dovelo do razdvajanja njegove majke i njega. Teško je opisati stupanj do kojeg je to razdvojilo našu obitelj, djeca su se borila da shvate očevu evoluciju (neupućena u njegovu seksualnost, jednostavno su promatrala kako postaje nepodnošljivi kreten).
Postao je manipulativan i počeo razvijati naviku kockanja, što je dovelo do gubitka posla i doma. Majka, brat, mlađa sestra i ja našli smo se u podrumu naših predaka. Odgojen sam s duboko usađenim prezirom prema njemu. Počeo sam to shvaćati tijekom kasnih tinejdžerskih godina, ali do tada se udaljenost između nas znatno povećala, a moja tvrdoglavost onemogućila je popravljanje veze. Yedikule Tijekom svojih dvadesetih, još uvijek gajim određeni stupanj prezira prema njemu, iako sam ga možda prestala mrziti. Još uvijek mi je nedostajalo razumijevanje potrebno da shvatim zašto se tako ponašao.
- Izmicalo mi je razumijevanje cijele stvari. Kad je moj otac preminuo u dobi od 56 godina od raka gušterače, ja sam se brinuo o svom starijem bratu u njegovim posljednjim danima. U tom sam trenutku imao pomiješane osjećaje, a moja je prisutnost prvenstveno bila posvećena pomaganju bratu umjesto druženja s ocem. Danas, kada razmišljam o tom razdoblju, često pomislim u sebi: “Ja zapravo nisam postojala.” Međutim, stvari su tako stajale. Moj otac je umro sa skrivenom porukom, tajnom koju je znala cijela obitelj, ali je nikada nisu javno otkrili. Nikada nije postigao miran život.
Često poželim da sam imao hrabrosti reći mu: “Tata, razumijem da si homoseksualac i to mi je nebitno jer u tome nema ništa loše.” cijenim te. Sve što želim je da budeš moj otac i pronađeš radost. Ovu osobinu dijelimo svi mi. Iznimno me uznemirilo što su brojni pojedinci, uključujući i mog oca, morali iskusiti bol, što još uvijek iskuse, unatoč činjenici da neki ne mogu prevladati svoje neznanje i suočiti se sa stvarnošću.
Za homofobe: jedni su homoseksualci, dok su drugi heteroseksualci – to nije bitno. – Očito razumijem da bez majke ne bih mogao postojati. Međutim, činjenica je da niti ja niti bilo tko drugi toga ne bismo bili svjesni. Moj život ovisi o patnji druge osobe da bi se nastavio. Čini se da je to nepravedna razmjena.
