Svadbe i veselja su uvijek trenuci koji zbliže članove porodice iako su neki od njih van države. Tako je Slavica krenula na svadbu iz Njemačke, ali kada je došla na svadbu u Valjevo, nije sve bilo kako je zamislila.
Vjenčanje u Valjevu trebalo je biti povod na koji je doputovala iz Njemačke kako bi ga proslavila kao sretan dan okupljanja obitelji sa sestričnom, no za 60-godišnjakinju to se pretvorilo, kako opisuje, u jedno od najbolnijih iskustava u životu – a to je pripisala poklonu. Tako počinje njezina priča, razmišljajući o svom dugom boravku u Njemačkoj; po dolasku u Srbiju bila je raširena percepcija da posjeduje veliko bogatstvo. To je možda bila istina u prošlosti, ali protok vremena je imao veliki utjecaj. Život se devedesetih odvijao na način koji je bio daleko od njezinih očekivanja.
Nema muža; njezin je sin protraćio velik dio njezine ušteđevine na kockanje. I sada, u poznim godinama, sama i jedva spaja kraj s krajem. Odlučila je doći na vjenčanje svoje sestrične; priznala je to slobodno i bez ikakve neugodnosti – iako joj je doista bilo neugodno zbog skromnog dara koji je odlučila donijeti. “Došao sam s 200 eura. To nije mali iznos, ali obično se od onih koji dolaze iz dijaspore i ostaju ‘preko’ očekuje da donesu puno više. Osjetio sam njihov nadzor i težinu razočaranja u njihovim očima.
Očekivali su da ću doći s potpuno upakiranom kuvertom, puno stila. Ali to nije bio slučaj. Vidjevši njihove razmijenjene poglede kad sam otvorio kovertu, poželio sam da zemlja ne progutaj me”, rekla je Slavica. Nakon obreda vjenčanja, mladenci su se imali priliku odati darovima koje su dobili, ističući tko je što darovao. “Rekli su da nije važno, ali je jako značajno. Vidio sam kako pokazuju na neke rođake iz BiH koji su i nakon zaduživanja donijeli 500 eura. Naprotiv, ja sam se iz Njemačke vratio sa samo 200 eura, zbog čega sam se osjećao krivim.
Možda sam mogao dati više, ali s druge strane, tko će me izdržavati kad ne mogu raditi? Želim sačuvati nešto za teška vremena. “Brinem se za svoju budućnost jer znam da današnja omladina neće spremno priskočiti u pomoć, međutim, postoji razlika između težnji i surovosti stvarnosti”, rekla je rezignirano. Njezin narativ uvodi širu raspravu o očekivanjima od pojedinaca iz dijaspore, naglašavajući pritisak da se pokaže velikodušnost nakon odlaska kući – gdje život nije bio tako loš “tamo” – ostavljen bez izazova.
- Nekad je palenta bila jednostavan uobičajeni obrok, a sada se smatra “čistom” egzotičnom kuhinjom. Ovo se jelo priprema od kukuruznog brašna, a bijele i žute varijante poznate su kao kukuruzni griz ili palenta. Budući da je bez glutena, palenta se može uzeti kao odlično jelo za doručak, ali i jedna od najzdravijih opcija za potrošače. Među esencijalnim nutrijentima za organizam nalazi se obilje vitamina A, E, kompleksa vitamina B, te nekoliko minerala u kukuruznoj krupici.
Ima velike količine fosfora, cinka, kalija, magnezija, mangana i selena. Konkretno, palenta daje oko 380 kcal na 100 grama, a sastoji se od 12,7% vode, 10% proteina, 73% ugljikohidrata, 4,3% masti i 2,3% celuloze. Ugljikohidrati i masti prisutni u kukuruznoj krupici zdravi su, posebno za rad crijeva. Većina složenih ugljikohidrata i celuloze dolaze sa sadržajem vlakana; brza sitost rezultat je konzumacije većine jednostavnih ugljikohidrata. Takve hranjive tvari jamče prilično stabilnu asimilaciju u crijevima, pomažući u održavanju normalnih probavnih procesa.
Glavni razlog dobrog unosa griza je njegova dobrobit ako postoje trbušne tegobe. Također, kukuruz ima karotenoide koji uz dobre vegetarijanske masti pomažu u pokretanju aktivne peristaltike crijeva. Ova funkcija pomaže u kontroli zatvora, kao i u regulaciji probave. Zbog sadržaja zdravih masnoća, složenih ugljikohidrata i sastava biljnih vlakana, kukuruz se preporučuje kao vrijedan prehrambeni izbor osobama s visokim kolesterolom.
