Posljednjih godina sve veći broj ljudi sa naših prostora odlazi u inostranstvo, najčešće u Njemačku, u potrazi za boljim životom. Većina ih tamo radi fizičke poslove a neke žene i muškarci sklapaju i brakove iz interesa.
Postoje izvještaji o ženama u inozemstvu koje sklapaju brakove sa stranim umirovljenicima s namjerom da steknu državljanstvo. U nekim slučajevima to i uspijevaju, često ostavljajući za sobom udovički teret ako muž prerano umre. Jedan takav narativ uključuje ženu koja je slijedila ovaj put u Njemačkoj, iako je njezino iskustvo bilo daleko od povoljnog. “2014. sam stigao u Njemačku i radio tri mjeseca kako bih uštedio novac za auto i ostale potrepštine. Prije sam imao brijačnicu u Bosni, ali sam je na kraju odlučio zatvoriti.
- Po dolasku na posao, moja je namjera bila služiti drugima; ako sam sposoban služiti onima oko sebe, zašto bih se suzdržavao od toga? Kad dođem na ovo mjesto, tu je žena koja se brine i za mene i za njega. Nemam se namjeru vratiti. Majka mi je dala sredstva i savjetovala: “Nisi svjestan što te tamo čeka; vrati se nakon što su u toj situaciji duže vrijeme.” Hana živi i radi u Njemačkoj gotovo desetljeće.
Kako je ispričala za Bosanski portal, njeno prvo iskustvo u Njemačkoj bilo je obilježeno strahom, jer nije razumjela jezik i sve je uzimala zdravo za gotovo. Otprilike dva do tri tjedna kasnije, posjetili smo restoran gdje sam bio u društvu osobe koja je bila povezana s našom grupom s Kosova i koja je govorila srpski. Ta nas je osoba poslužila i sjela da mi prevodi. Iako sam osjećala neku strepnju i tjeskobu, predložio mi je da zadrži moje dokumente, uvjeravajući me da će sve biti u redu i da će me oženiti.
Međutim, ovaj je dogovor ovisio o mojoj obvezi da mu služim tijekom njegova života, budući da je izrazio zabrinutost u vezi s mojom djecom i mogućim poteškoćama koje su predstavljala dok ga drže kod kuće. Kuku, što će mi moja zajednica reći o svim putovanjima i hodočašćima? Kako mogu ostati u Njemačkoj? U dobi od 50 godina približavao sam se mogućnosti da zaradim za mirovinu, a ta mi je osoba savjetovala da prihvatim svoju situaciju”, prepričao je Harner, a u glasu mu se naslućivao prizvuk straha.
U tom razdoblju njezini roditelji nisu bili ni svjesni nje. bore i zabranio joj da im se povjerava. Naposljetku je ušla u brak s muškarcem u 80-ima, da bi kasnije otkrila da ima tri odrasla sina. Ubrzo nakon toga je preminuo. “Nakon njegove smrti, našla sam se za stolom pored njegove djece i upitala sam ih: Recite mi, da sam uzela nešto što mi ne pripada, bi li mi uzeli nešto zauzvrat?
Iako je bio u osamdesetima, ostao je prilično aktivan i često su zajedno putovali.” Na kraju se vratila u Bosnu, nastavlja raditi u frizerskom salonu, a na kraju je iza sebe ostavila i mirovinu koju je jedno kratko vrijeme dijelila s djedom.
Bonus tekst:
Kulinarska baština Afrike je zamršena i raznolika, oblikovana kroz brojna stoljeća pod utjecajem mnoštva kultura, geografskih karakteristika i klimatskih uvjeta. Središnji dio afričke prehrane je široka paleta hrane lokalnog porijekla, na koju duboko utječu jedinstvene klime i tradicija različitih regija. U zapadnoj Africi, na primjer, klima varira od tropske do sušne, što dovodi do pretežnog oslanjanja na žitarice kao što su kukuruz, proso i sirak. Obično ove žitarice služe kao temelj za glavna jela, uključujući “banku” i “fufu”.
Fufu, široko konzumirano jelo, priprema se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća, uključujući slatki krompir ili kasavu. Nasuprot tome, banku, koji se dobiva od kukuruza ili prosa, često se predstavlja kao prateći prilog. Oba ova jela bogata su hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U kontekstu zapadne Afrike, mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, uz žitarice, sastavni su dio prehrane. Znatne količine proteina i vlakana prisutnih u mahunarkama čine ih vrijednim dodatkom svakodnevnim obrocima.
Obično se mahunarke ugrađuju u juhe ili variva, kao što je jelo poznato kao juha “egusi”, koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Istočno područje Afrike, koje se ističe vlažnijom klimom pogodnom za uzgoj raznolikog voća i povrća, nudi bogatstvo svježih namirnica unutar svoje kulinarske tradicije. Značajan primjer nalazimo u Keniji, gdje tradicionalno jelo “ugali”, napravljeno od kukuruza, prati ga izbor povrća i mesa.
