Veliki broj ljudi sa naših prostora odlazi u inostranstvo u potrazi z aboljim životom. Najčešća destinacija je Njemačka a tamo uglavnom rade neke fizičke poslove sem onih koji imaju visoko obrazovanje.
Izvješća pokazuju da žene u stranim zemljama sklapaju brakove s umirovljenicima iz inozemstva s ciljem dobivanja državljanstva. U određenim slučajevima postižu taj cilj, često noseći teret udovištva ako im supružnik neočekivano umre. Poseban izvještaj detaljno opisuje iskustvo žene koja je slijedila ovaj put u Njemačkoj, iako je njezina situacija bila izrazito nepovoljna. „U 2014. sam stigao u Njemačku i radio tri mjeseca kako bih skupio sredstva za vozilo i ostale bitne stvari.
Prethodno sam vodio brijačnicu u Bosni, ali sam je na kraju donio odluku da je zatvorim. Po dolasku na posao, moja je svrha bila pomagati drugima; ako imam sposobnost pružanja podrške onima u svojoj blizini, koji razlog imam da uskratim takvu pomoć? U ovoj sredini postoji žena koja se brine i za sebe i za njega. Nemam želju vratiti se. Majka mi je dala resurse i upozorila me: “Nisi svjestan onoga što te čeka; vrati se nakon što su izdržali tu okolnost dulje vrijeme.” Hana već skoro deset godina živi i radi u Njemačkoj.
U razgovoru za Bosanski portal ispričala je da je njeno prvo iskustvo u Njemačkoj karakterizirao strah, jer je teško razumjela jezik i mnoge aspekte okoline uzimala zdravo za gotovo. Otprilike dva do tri tjedna kasnije, večerali smo u restoranu gdje sam bio u društvu osobe povezane s našom grupom s Kosova, koja je tečno govorila srpski. Ta osoba ne samo da nas je poslužila, već je i sjela da mi pomogne u prijevodu. Unatoč određenoj strepnji i tjeskobi, predložio mi je da zadrži moje dokumente, uvjeravajući me da će sve biti u redu i da me namjerava oženiti.
Ovaj je dogovor ovisio o mojoj predanosti da ga podržavam tijekom njegova života, jer je izrazio bojazan u vezi s mojom djecom i mogućim izazovima koje bi mogla predstavljati dok je on ostao kod kuće. Kuku, što će moja zajednica reći o svim putovanjima i vjerskim putovanjima? Kako da ostanem u Njemačkoj? Bližio sam se dobi od 50 godina i bio sam blizu uvjeta za mirovinu, a ova osoba mi je preporučila da se pomirim sa svojim okolnostima,” ispričao je Harner, a glas mu je bio prizvuk zebnje.
- Cijelo to vrijeme roditelji su ostali potpuno nesvjesni njezinih problema i branili su joj da s njima dijeli svoja iskustva. Naposljetku je ušla u brak s muškarcem u 80-ima, da bi kasnije saznala da ima tri odrasla sina. Ubrzo nakon toga je preminuo. “
Nakon njegove smrti, našla sam se za stolom pored njegove djece i upitala ih: Recite mi, da sam uzela nešto što nije moje, bi li mi uzeli nešto zauzvrat? Unatoč svojim osamdesetima, zadržao je visoku razinu aktivnosti, a često su putovali zajedno. Na kraju se vratila u Bosnu, nastavila raditi u frizerskom salonu i nakon kratkog perioda napustila mirovinu koju je dijelila s djedom.
Dodatni tekst:
Zamršena i raznolika kulinarska baština Afrike razvijala se tijekom brojnih stoljeća pod utjecajem mnoštva kultura, geografskih obilježja i klimatskih uvjeta. U središtu afričke prehrane nalazi se opsežan niz sastojaka lokalnog porijekla, duboko oblikovanih različitom klimom i tradicijama u različitim regijama. Na primjer, u zapadnoj Africi klima se kreće od tropske do sušne, što rezultira značajnom ovisnošću o žitaricama poput kukuruza, prosa i sirka. Obično ove žitarice čine temelj osnovnih jela, kao što su “banka” i “fufu”.
Fufu, jelo koje uživa široku potrošnju, priprema se od kuhanog i pasiranog korjenastog povrća, poput batata ili kasave. Suprotno tome, banku, dobiven od kukuruza ili prosa, obično se poslužuje kao dodatni prilog. Oba su jela bogata hranjivim tvarima i daju potrebnu energiju za svakodnevne aktivnosti. U zapadnoj Africi, mahunarke—uključujući kikiriki, grah i slanutak—uz žitarice igraju vitalnu ulogu u prehrani. Značajne količine proteina i vlakana koje se nalaze u mahunarkama čine ih korisnom komponentom dnevnih obroka.
Mahunarke se obično dodaju juhama ili varivima, a primjer je jelo koje se naziva “egusi” juha, koja sadrži sjemenke dinje i često uključuje meso ili ribu. Istočni dio Afrike ističe se vlažnom klimom, pogodnom za uzgoj raznovrsnog voća i povrća, pružajući obilje svježih namirnica u svojim kulinarskim praksama. Istaknuta ilustracija toga može se vidjeti u Keniji, gdje se tradicionalno jelo “ugali”, pripremljeno od kukuruza, poslužuje uz razno povrće i meso.
