Izdaja nama bliskih ljudi za koje bismo uradili sve najviše boli a to potvrđuje i ispovijest jedne djevojke koja je osvanula na društvenim mrežama. Njena priča je naišla na veliki odjek i imala je puno komentara.
Detaljna ispovijest Srpkinje koja je stala uz svog dečka, da bi je na kraju ostavio, puna je zapanjujućih detalja. Postoje trenuci u životu kada prošlost ponovno izroni, donoseći davno zaboravljene emocije za koje smo vjerovali da smo ih uspješno odagnali. Ove emocije često naginju prema tjeskobi, tuzi i nostalgiji. Vezani su za pojedince koji su nas izdali, koji su naše povjerenje zamijenili za novčiće, koji su nam nanijeli bol ili koji su nestali iz naših života bez razloga ili objašnjenja.
- Upravo tako se jedna žena po imenu Milica prisjetila svog bivšeg dečka s kojim je dijelila sedam godina života prije nego što je otišao. Unatoč tome što je sada u sretnom braku, osjećala se prisiljenom izraziti svoj emocionalni slom s muškarcem koji joj je nekoć bio najveći izvor podrške na platformi Twitter. Prije udaje za sadašnjeg supruga bila sam u sedmogodišnjoj vezi s dečkom. U biti smo živjeli kao bračni par, iako nismo imali pravne dokumente koji bi to dokazali.
Kako sam ja završio fakultet, a on nastavio studij, planirali smo se preseliti u manji grad i zajedno pokrenuti posao. Uzeo bi kredit, jer je tada bio i zaposlen. Pitao sam ga slaže li se s tim planom, a on je s entuzijazmom pristao. Oboje smo se složili da ćemo naći posao, a ja sam preuzeo odgovornost da vodim oba naša posla. Radio bi u Beogradu, radio je dugo, a ja sam ga uzdržavala i poticala da završi fakultet. Bio je strastven prema sviranju bubnjeva i igricama, a trebao je diplomirati u siječnju.
Želio sam da se odmori od svega i uživa u Beogradu prije nego što započne karijeru. Međutim, on je izrazio želju da se vrati na naše prijašnje mjesto. Pristao sam da ostane u stanu dok ne nađe mjesto za sebe u Beogradu. Svoje tužno priznanje iz prošlosti Milica počinje prisjećanjem trenutka kada ga je molila da joj uzme mačku koju je našla. On je odgovorio rekavši: “Kada odem, podijelimo mačku između nas.”
Međutim, kada mu je kasnije prišla, on ju je obavijestio da tog dana neće biti kod kuće i rekao joj da dođe i uzme sve što smatra da joj pripada, da je više nikada ne vidi. Istini za volju, sa sobom je poveo i mačku. U tipičnom tijeku događaja, često je novac taj koji učvršćuje bilo kakav odnos kada se zbraja tko je što doprinio “u dinarima”. Ostao je još jedan dio kredita koji moram vratiti, a to nije beznačajna svota novca. Osoba koja mi ga je posudila uvjerila me da će me kontaktirati kada prikupi potrebna sredstva.
Međutim, na moje veliko iznenađenje, prošlo je samo tjedan ili dva kada su mi se obratili s upitom o statusu otplate. Tlak mi je skočio do alarmantnih razina, dosegao je 200, ali srećom, slučajno sam baš u tom trenutku imao nešto za prodati, što sam im odmah predao. I sam jedva vjerujem, ali sumnjam da su čak uračunali i preostale kamate do podmirenja duga. Nikada im se više putevi nisu susreli, ali sam svjestan da su novac iskoristili da se upuste u morsku avanturu, samo da bi se suočili s posljedicama jer se njihova supruga na kraju zvala isto kao i ja. Ovo je, prijatelji moji, epilog cijele muke.
Razlog zašto ovo pišem sad mi bježi. To nije nešto čega se rado prisjećam ili raspravljam. Priznajem, bio sam glup, ali iskustvo me naučilo vrijedne lekcije. Možda se osjećam ponukanim pisati jer svjedočim borbama onih koji prolaze kroz razvod, osobito kada su u pitanju djeca. Ne mogu ni pojmiti koliko je teško. Ova priča je izašla iz mene i ispričavam se zbog toga.
U razdoblju od siječnja do travnja, dok sam se pripremala za upis vožnje i magistarski studij, susrela sam se s nedoumicama i brigama: “Što ti sve ovo znači? Kako ćeš uspjeti dva posla i sve ostalo?” Unatoč svemu, ostvario sam sve što sam naumio, ali bez njega. I zahvaljujem Bogu na tome. Tada me izjedala tuga. Čak i danas, prisjećanje na ovo poglavlje mog života izaziva određenu nelagodu kada se sjetim svoje bivše ljubavi.
Komentari su bili ispunjeni obiljem podrške za nju, a mnogi su je pojedinci pozivali da prizna da pisanje o svojoj boli ukazuje na to da se još uvijek liječi. No, također su je potaknuli da sebe vidi kao pobjednicu u ovoj priči, naglašavajući da je unatoč produljenom trajanju ishod mogao biti daleko gori, te da će njezina iskrenost na kraju biti itekako nagrađena.
