Sa dolaskom lijepog i toplog vremena bude se i zmije koje malo ko voli vidjeti i sresti. Na svu sreću živimo u podneblju gdje ih nema puno a samo par njih su otrovne. Bez obzira na to ujed zmije nije bezazlen i treba znati kako postupiti u ovakvoj situaciji.
Ako su prisutna dva ubodna traga, udaljena približno 6 do 10 mm, to je jasan znak ugriza otrovne zmije. Razmak između ovih rana odgovara odvajanju otrovnih očnjaka koji pripadaju određenoj vrsti zmije koja prevladava u tom specifičnom području. U određenim slučajevima, ove zmije imaju sposobnost ugriza bez davanja otrova, što se često naziva “suhi ugriz”.
- Ovu obrambenu reakciju zmija koristi kao taktiku zastrašivanja svog napadača kada osjeti opasnost. Kako bi se adekvatno pozabavilo ugrizom zmije, ključno je utvrditi ima li dotična zmija otrovna svojstva. Razlika između otrovnih i neotrovnih zmija može se postići ispitivanjem njihovih trokutastih glava i vitkih, eliptičnih očiju.
Treba napomenuti da se u Europi otrovne ženke mogu identificirati na temelju njihovih fizičkih atributa, za razliku od njihovih neotrovnih dvojnika. U europskoj regiji moguće je razlikovati neotrovne i otrovne ženke zmija prema obliku tijela. Neotrovne ženke obično imaju vitko i izduženo tijelo, dok otrovne ženke pokazuju kraću i robusniju strukturu tijela.
Ova razlika u fizičkom izgledu pokazala se osobito vrijednom pri identificiranju otrovnih biljaka. Simptomi koji proizlaze iz ugriza zmije mogu varirati ovisno o vrsti zmije. Osim očitih ubodnih rana, pojedinci mogu doživjeti upalu i oteklinu oko mjesta ugriza, što dovodi do nelagode, mučnine i sklonosti povraćanju.
U težim slučajevima, pojedinci mogu doživjeti potpuni zastoj u disanju, popraćen smetnjama u vidu. Nadalje, dolazi do povećanja proizvodnje sline i znojenja, zajedno s osjećajem obamrlosti ili trnaca u licu i/ili ekstremitetima. U tehnikama samopomoći savjetuje se izbjegavati aktivno traženje zmije jer postoji potencijalna opasnost od ponovnog ugriza.
Ako ste uspješno uklonili zmiju, preporučuje se da je odnesete u medicinsku ustanovu radi pravilne identifikacije jer to uvelike utječe na kasniji plan liječenja. U slučaju da je zmija neotrovna, preporučljivo je ranu temeljito isprati s dovoljno vode, namazati antibiotskom mašću i dobro prekriti zavojem.
Raspitivanje o posljednjem cijepljenju protiv tetanusa ključan je korak, budući da je docjepljivanje potrebno ako je prošlo više od 5 godina. U slučaju susreta sa zmijom otrovnicom, održavanje potpune pribranosti postaje najvažnije. Ključno je izbjegavati bilo kakav oblik pokreta, bez obzira na njegovu suptilnost, te osigurati da zahvaćeni ud, bilo da se radi o ruci ili nozi, ostane nepokretan.
Strogo se savjetuje da ne pokušavate izvući otrov izravno s mjesta ugriza. Kod previjanja rane iznad ugriza ne savjetuje se odstupanje od utvrđenog protokola jer može doći do komplikacija. Samo zdravstveni djelatnici sa specijaliziranom obukom u hitnim situacijama trebaju primjenjivati kompresiju.
Osim toga, ne preporučuje se primjena leda na ranu. Neophodno je da osobe koje su ugrizle zmije odmah budu hospitalizirane. Iako su zmije otrovnice obično krivci za ove ugrize, žrtve se obično primaju u bolnicu na odgovarajuće liječenje. Primjena protuotrova za zmijske ugrize isključivo je rezervirana za bolnička okruženja, gdje se pedantno primjenjuje intravenozno, s obzirom na mogućnost ozbiljnih i potencijalno smrtonosnih reakcija uzrokovanih serumom.
