Iako je smrt sstavni dio života i sve nas čeka prije ili kasnije jako teško se mirimo sa gubitkom bliske osobe. Postoji niz običaja u našoj regiji koje vuku korijene iz davnina a mi danas govorimo o jednom.
Kad se blagdan nekog znamenitog sveca kod nas poklopi s objavom nečije smrti, nerijetko se na njemu kaže: “Bog ga je kući pozvao u dan kad su se otvorila vrata raja”. Na ovu temu, svećenik Aresnije je rekao: “Kako naš narod često kaže, neka me Bog sačuva od iznenadne smrti. . “Nisam siguran u vezi s izvorom vjerovanja da pojedinci koji umru tijekom blagdana ili između Božića i Uskrsa imaju drugačiji status od onih koji slijede Gospodina od Uskrsa do Božića.
- Vrijeme nečijeg odlaska je nevažno; jedino je važno je li pojedinac spreman za smrt.” “Prioritetno treba moliti za dušu pokojnika. Naime, dvije su ključne prigode za takve molitve: Navještenje, koje simbolizira početak našeg spasenja, i Blagdan pravednog Lazara, koji je nakon četiri dana u sv. grobu, Krist ga je uskrisio od mrtvih,” primijetio je svećenik.
Tekući priljev mističnih i poganskih utjecaja stvorio je određeni stupanj zbunjenosti među određenim pravoslavnim kršćanima; međutim, nasuprot tome, kršćanska vjera ne smatra smrt otajstvom. Prema riječima svećenika Aresnije, nema nikakvog ozbiljnog razloga za strah – samo iskrena molba: Sačuvaj me, Bože, od nepredviđene smrti.
Bonus tekst:
Priča Predraga Gostiljca prikazuje nepredvidljivost života. Ovaj umirovljeni poljoprivrednik iz Lipinice kod Čačka preminuo je 25. siječnja 2018. Dok su njegovi najmiliji tugovali, on se zapanjujuće vratio u život! Nažalost, nakon nekoliko dana provedenih u bolnici, ponovno je preminuo u 75. godini, a njegova nevjerojatna priča i dalje se širi Srbijom! Što se zapravo dogodilo? Naime, Predrag je zatekao svog sina kako mirno sjedi u stolcu pored peći, opuštenih ruku i okrenute glave, ne dajući znakove života.
Odmah se javio hitnoj pomoći, no medicinsko osoblje moglo je samo konstatirati smrt. Njegov zet Saša kasnije je javio da je Predragov kum Tomo Milutinović prvi za vrijeme bdijenja primijetio pomicanje “mrtvačevog” stomaka, a potom i trzanje prstom. Dok su se gotovo svi razbježali iz sobe u kojoj je “pokojnik” ležao, kum je ostao smiren i odmah ponovno kontaktirao Hitnu pomoć.
Upitao je: “Predo, kako si?” Predo je iz kreveta odgovorio: Dobro sam, ali ne u najboljem izdanju – otkrio je Saša. Brzo je prevezen u čačansku bolnicu kako bi se utvrdile okolnosti događaja. Unatoč stalnim pokušajima da se poveže sa sinom i kćeri, Predrag se borio da se učinkovito artikulira jer je “uskrsnuo”. “Možda nismo sigurni što Predrag želi poručiti, ali njegova izuzetna želja za komunikacijom očita je u njegovim ustrajnim pokušajima da govori.
Njegove oči i izrazi lica otkrivaju da ima nešto značajno za podijeliti, unatoč činjenici da je njegova sposobnost artikulacije Ostao je bez odgovora više od sat vremena, kada se osvijestio, dogodila se duboka promjena u njegovoj osobnoj priči”, ispričao je prije šest godina njegov zet Saša i dodao: U četvrtak se činilo da je dobrog zdravlja, ali do subote mu se stanje pogoršalo, što je dovelo do stvarnog otpuštanja.
Bojali smo se da možda neće preživjeti noć, ali sreća mu je bila naklonjena. Tijekom našeg današnjeg posjeta, bio je potpuno budan i oprezan, pratio je naše pokrete svojim pogledom i odavao priznanje svakom članu obitelji; čak je uživao u prženoj hrani za doručak.
