Jedna od najpopularnijih pjevačica početkom dvijehiljaditih je bila Stoja, koja ima veliki broj hitova i ima veliku bazu obožavatelja. Iako posljednjih godina rijeđe nastupa ona i dalje zauzima posebno mjesto na estradnoj sceni.
Proslavljena folk pjevačica Stoja Novaković hrabro je progovorila o izazovnom razdoblju koje je proživjela nakon prerane smrti prvog supružnika. Njezina pripovijest započinje tragedijom koja para srce, a koja uključuje kobni sudar automobila koji je odnio život njezina supruga nakon samo tri godine braka.
S tada tek 19-godišnjakinja, Stoja se suočila sa surovom stvarnošću udovištva i silnom mukom koja je prožimala njezinu egzistenciju. Nakon sprovoda supruga, Stoja se susrela s još jednom nepravdom. Umjesto utjehe i pomoći, obitelj preminulog supruga odlučila je iseliti nju i trogodišnjeg sina Milana iz stana.
Ova nepredviđena tragedija ne samo da je Stoja izgubila svog voljenog supruga, već je ostavila i bez mjesta koje bi mogla zvati domom. Stoja je u razgovoru za Telegraf ispričala tragični događaj prerane smrti njenog supruga u saobraćajnoj nesreći, koja se dogodila nakon tri blažene godine braka. Da bi njezina tuga bila veća, odmah nakon sprovoda obitelj njezina supruga bešćutno je istjerala nju i njihovo trogodišnje dijete iz kuće.
Stoja se čvrsto uhvatila za Milanovu ruku, glas joj je bio pun muke dok je jecala i vrištala prolazeći ulicom. Njihov prijezir prema njoj proizlazio je iz njezina siromašnog statusa. Stojino odbijanje da se vrati roditeljima, unatoč njihovoj bliskosti, pokazuje duboko ukorijenjeni osjećaj ponosa i tvrdoglavosti.
Otac joj je prije vjenčanja izričito poručio da jednom kad napusti obiteljski dom više nema mogućnosti povratka. Iako je Stoja bila svjesna da će je roditelji toplo dočekati, odlučila je zanemariti ovu obiteljsku odredbu. Stoga je, kao tek maturantica, utjehu potražila u društvu starijeg poznanika. Nakon smrti prvog supružnika, Stoja je zajedno sa sinom ostala beskućnica.
- Kako bi osigurala svoje dijete, bila je prisiljena ustrajati u svojoj pjevačkoj karijeri. Unatoč strepnji prema prostranstvima metropole, Stoja se hrabro odlučila preseliti u Beograd. Sve vreme u Novom Sadu živela sam i radila uz svoje dete. Iskreno govoreći, Beograd nikad nije pobudio moju radoznalost. Bilo je to burnih devedesetih, vrijeme kada su se nizale razne pojave koje su mi utjerivale strah.
Vjerovao sam da je svatko tko posjećuje klubove i splavi naoružan i da gangsteri teroriziraju nevine pojedince. Zbog toga sam donio odluku da se preselim u Borču, iako nije u centru grada. Smjestio sam se kao podstanar kod jedne starije žene i iskoristio svoj vokalni talent u obližnjoj konobi. Unatoč njezinoj želji za mirnim životom, to joj je ubrzo postalo nemoguće postići jer su se vijesti o njezinoj situaciji proširile cijelim gradom.
S kratkom kosom, u rokerskoj jakni, trapericama i ravnim cipelama, izašla sam na pozornicu bez trunke šminke. Iz noći u noć, pub je bio preplavljen željnim gledateljima koji su dolazili iz svih krajeva grada samo kako bi svjedočili mojim nastupima. Među nebrojenim posjetiteljima, cijenjeni skladatelj Stevan Simeunović postao je redovita prisutnost u zapaženih šest mjeseci.
Odlučan da svoj talenat iznese izvan okvira kafane, uporno me je nagovarao da razmislim o učešću na Šumadijskom saboru u Aranđelovcu. Na kraju sam popustila, a on je skladao prekrasnu pjesmu posebno za mene. Ishod je nadmašio sva očekivanja jer smo trijumfirali u pet od šest kategorija, učvrstivši našu vezu.
Često ga nazivam članom vlastite obitelji, jer mi je darovao drugo rođenje svojom nepokolebljivom podrškom i vjerom u moje sposobnosti. Posljednjih 25 godina Stoja krasi pozornicu svojim melodičnim glasom, a svoju pjevačku karijeru započela je u dobi od 17 godina.
Zamišlja budućnost u kojoj će se moći povući iz gradskog kaosa i živjeti mirnim životom, ostavljajući iza sebe mikrofon koji joj je tako dugo bio suputnik. Nakon mog odlaska u mirovinu, stan će krasiti mnoštvo jarkih cvjetova, dok će dvorište vrvjeti raznim stvorenjima.
To obožavanje takve prirodne ljepote pričinjava mi neizmjernu radost i zadovoljstvo. Unatoč svemu što ju je život nosio, Stoja je smogla snage da prebrodi nedaće, vrati osmijeh na lice i sada živi normalnim životom.
