Moja kćerka Emma bila je uvijek veselo dijete. Oduvijek je imala bogatu maštu i voljela je crtati. Njene slike obično su bile pune živih boja – cvjetovi, životinje, dugački, zeleni travnjaci……
No, posljednjih nekoliko tjedana primijetila sam da je njen crtež postao tamniji. Jednog dana, učiteljica Mrs. Patterson me povukla sa strane nakon škole, što me odmah zabrinulo.
Pomislila sam da Emma možda nije donijela domaći zadatak, jer je to bio čest slučaj, ali nisam bila ni svjesna da će me čekati nešto puno ozbiljnije.
„Gospođo, potrebno je da ostanete mirni“, rekla je tiho, pomičući fascikl iz svog stola. „Emma je nedavno počela crtati nešto što me zabrinulo.“ Otvorila je fascikl i iz njega izvadila nekoliko crteža. Svi su prikazivali sliku jedne iste sobe – tamne, bez prozora, s velikim zaključanim vratima. Na svakom crtežu bio je naslikan muškarac, prepoznatljivo sličan mojem mužu Davidu, koji je stajao ispred tih vrata, a Emma je na dnu slike napisala: „Tata kaže da nitko ne smije ući.“ Moje srce je zastalo. Shvatila sam da nešto nije u redu, ali nisam željela paničariti.
- Pokušala sam ostati mirna. “Mrs. Patterson, sigurna sam da je to samo dječja mašta. Emma je uvijek voljela crtati i možda se samo igra,” rekla sam s osmijehom, pokušavajući ublažiti zabrinutost učiteljice. No, ona nije bila uvjerena. “Emma je također spomenula nešto o sobi koju nitko ne smije vidjeti. I to me zabrinulo. Zbog toga bih voljela da popričate s njom kod kuće. Možda je samo zabrinuta zbog nečega.”
Iako nisam željela da panika preuzme kontrolu, osjećala sam da nešto nije u redu. David i ja smo se uvijek trudili imati sretan brak, a nikada nije bilo znakova da nešto nije u redu kod kuće. Ipak, Emma se uvijek činila sretno, samo povremeno zamišljena, ali nije pokazivala ikakve znakove stresa. Što ako je nešto od svega što je rekla imalo dublje značenje?
Te večeri, dok smo večerali, nisam mogla da se otarasim osjećaja nelagode. Kroz razgovor s Davidom, pokušavala sam biti opuštena, ali nisam mogla ne primijetiti da je imao čudnu napetost u svom ponašanju. Razgovor je bio kratak, a David se povukao u svoj ured. Zamišljena, odlučila sam pričekati i razgovarati s njim kasnije. Međutim, umjesto toga, tog istog večeri, dogodilo se nešto što nikada neću zaboraviti.
Dok smo sjedili u dnevnoj sobi, Emma je stajala pokraj mene, gledajući nešto kroz prozor. Ispod svog glasa, šapnula je: „Mama, tamo… vidiš te vrata? To su ona vrata od tatine sobe. On se uvijek smiruje tamo, ali ja nisam smjela ući.“ Svi su alarmi u mom umu počeli zvoniti. Brzo sam ustala, pitajući se gdje vodi njezin pogled. Pomaknula sam ga sa strane da mogu bolje vidjeti, i tada je Emma pokazala prstom prema zidu, prema mjestu gdje nikada nisam primijetila ništa neobično.
U tom trenutku, odlučila sam da ću saznati istinu, čak i ako moram riskirati. “Emma, gdje se točno nalaze vrata o kojima govoriš?”, upitala sam tiho. Bez da se okrenula, odgovorila je: „Tamo. Na kraju hodnika.” Moje ruke su zadrhtale. Nikada nisam primijetila nikakvu vrata na tom mjestu. Bilo je to mjesto u našem domu gdje sam uvijek mislila da je samo zid. Ali sada sam bila sigurna da nešto skriva.
Krenula sam prema hodniku, a srce mi je bilo kao u grlu. Otvorila sam vrata i krenula prema kraju hodnika. I tada, kao iznenadan udarac, shvatila sam da stvarno postoji skriveni prolaz. Na brzinu sam izvadila stari ključ koji mi je David nekad dao, sigurna da će otvoriti vrata. U trenutku kada sam ga okrenula u bravi, vrata su se širom otvorila.
- Unutra je bio mračan, sirov prostor – puno starih kutija i zaboravljenih stvari. No, ono što mi je odmah zapelo za oko bila je velika kutija u kutu, prekrivena prašinom. Kad sam je otvorila, unutra je bila samo jedna stvar – stara kamera, koja je snimala sve što se događalo u kući. Kad sam pogledala, srce mi je bilo slomljeno. Vidjela sam Davida u sobi, u razgovoru sa nekim. Izgleda da je soba bila puno više od “tame” kako je to Emma opisivala.
U tom trenutku, David je naišao na mene. “Sarah, STANI!” povikao je, ali bilo je prekasno. Sve što sam otkrila bilo je puno gore nego što sam mogla zamisliti. Tajno, skriveno, David je bio uvučen u mrežu koju nikada nisam shvatila.
Naša stvarnost se promijenila u trenutku. David nije bio samo muž, on je imao tamnu stranu koju nisam poznavala. Sada, suočena s istinom, znao je da ništa više neće biti isto
