Stihovi Tome Zdravkovića ostavili su neizbrisiv trag na pojedince, duboko se povezujući s njihovim emocijama i izazivajući duboki osjećaj tuge. Život Tome Zdravkovića nije odnio alkohol, već jedna sasvim drugačija sila. Zapanjujuća otkrića osobe od povjerenja razotkrila su istinu: srce mu se pogoršavalo dulje vrijeme.
- Toma Zdravković nije bio samo pjevač, već i tvorac riječi koji je svojom potresnom poezijom duboko uzburkao duhove nebrojenih pojedinaca. Tomina glazba i dalje služi kao dirljiv podsjetnik na doba koje karakteriziraju iskrene emocije i duboka povezanost s publikom. Kroz svoje izuzetno iskrene izvedbe, Toma je postigao nešto što nadilazi granice vremena i mjesta, urezavši neizbrisivu ostavštinu u anale balkanske narodne glazbe.
Tihomir Pop Asanović, klavijaturist cijenjene jugoslavenske rock grupe “Time”, prisjetio se svojih iskustava sa Zdravkovićem, osvijetlivši njihov zajednički put u formativnim godinama Tomove karijere. Ovaj značajan susret zbio se 1965. godine, kada su obojica bili početnici glazbenici. Asanovićeva sjećanja pružaju zadivljujuće uvide koji obogaćuju cjelokupnu priču oko Toma.
- Tijekom šestomjesečnog razdoblja koje je obuhvaćalo kraj 1965. i početak 1966., imao sam privilegiju surađivati s Tomom. Razmišljajući o tom vremenu, živo se sjećam naših izvanrednih showcasea održanih u renomiranom City Basementu, izuzetnom prostoru koji se nalazi u sklopu Doma sindikata u Beogradu. Naša je rutina podrazumijevala osvajanje publike šest dana u tjednu, rezervirajući ponedjeljak kao naš jedini dan odmora.
U poslijepodnevnim satima od 16 do 19 sati na istom mjestu na pozornicu je stupio drugačiji glazbeni sastav “Gospoda i braća Jelić”. Vrijedi napomenuti da će ovaj bend kasnije postati prepoznatljiv kao YU grupa. U međuvremenu, naš bi nastup počinjao u 20 sati. i nastaviti do ponoći. Asanović, koji je u Beograd stigao iz Skoplja 1965., smatra se sretnim što je surađivao s Tomom Zdravkovićem tijekom godina njegova formiranja kao rock umjetnika.
- Na svom putu stekao je dragocjena znanja o sjecištu pionira rock glazbe i pojedinaca iz područja narodne glazbe. Kad sam imao 17 godina, krenuo sam u potragu za zaposlenjem i istraživanjem mogućnosti unutar zajednice glazbenika, glumaca i menadžera. Tijekom moje potrage za dostupnim nastupima savjetovali su me da se obratim Tomu jer je njegov pijanist nažalost zadobio ozljedu dva prsta.
Živo se sjećam sviranja na dotrajalom Steinway klaviru, mahnito pokušavajući da ga savršeno uštimam, dok sam se bez brige smijao. Toma Zdravković, iako afirmiran već sa 27 godina, tek je počinjao svoju glazbenu karijeru. Asanović se prisjeća vremena kada su stvarali divne melodije i izvodili klasične urbane pjesme, kako je to bilo prije nego što je nastupilo doba čajanki i turbo folka.
- U vremenskom rasponu, Toma je imao sposobnost zatražiti moju pomoć u izlaganju klavirskih akorda za njega, čak i nekoliko trenutaka prije skorog nastupa. Zbog toga smo deset dana odvojili za zajedničke probe. Toma je u tom pothvatu pokazao izvanrednu sposobnost. Ne samo da je stvarao vlastite tekstove i melodije, nego je također posjedovao pjesme koje će na kraju postići ogromnu popularnost. Ipak, važno je napomenuti da u tom trenutku još nije započeo službeno snimanje.
Zgusnuto radno vrijeme imalo je i prednosti i mane, čega su glazbenici bili i te kako svjesni. Posebno je Pop Asanović dobro poznavao loše strane. Toma i ja provodili smo puno vremena u društvu, a njegov smisao za modu uvijek mi je bio vrijedan divljenja. Njegov se ormar mogao pohvaliti impresivnim izborom odijela i košulja, uvijek nadopunjenih pomno zavezanom kravatom.
- Međutim, volio je i alkohol. Pridruživanje burnom druženju u dorćolskom noćnom kazinu bila mu je redovna pojava. Lepa Lukić, zajedno s drugim mlađahnim pjevačima, nerijetko je sudjelovala u uzbuđenju bacanja kocke. Bez obzira na kasne sate, Toma bi se sutradan neizostavno pojavio na ručku, spreman nas zabaviti svojim pričama, čak i u nedostatku glazbenog ansambla. Smijeh je prasnuo kad je netko Papi postavio pitanje: “Mogu li uz svoju kobasicu dobiti samo jedno zrno graška?
Poznat po svom nekonvencionalnom načinu života i ozloglašen kao zavodnik, plijenio je druge svojom ogromnom fizičkom moći. Bili su lijepo nagrađeni za svoje nastupe, budući da su željni pokrovitelji spremno plaćali za njihove melodične ponude. Dok se većina njihovog repertoara sastojala od dobro poznatih melodija iz Starog grada, on je neprimjetno integrirao nekoliko vlastitih kreacija koje je prethodno pažljivo uvježbao.
- Zapanjujuće, publika je svesrdno prihvatila ove dodatke, što je rezultiralo naelektriziranom atmosferom. Petkom i subotom restoran je stalno bio krcat posjetiteljima koji su željno uživali u jelima za stolovima. Odaziv publike bio je apsolutno izvanredan, dajući nam priliku da izvodimo određene pjesme više puta tijekom večeri. Iako je postalo pomalo repetitivno svirati istu melodiju više puta, jer bi se jedan zahtjev sukobljavao s drugim, financijska nagrada, posebno za glazbenika nadobudnog poput mene, pokazala se značajnom.
Asanović je istaknuo da mu je iskustvo dalo stabilnost, stručnost i strukturiranu rutinu, kao iu svakoj drugoj profesiji koja zahtijeva praksu. Dodatno, klavijaturist je istaknuo poseban aspekt svakodnevice Toma Zdravkovića koji je imao dubok utjecaj na njegov stil života. Ostali su nejasni detalji oko jedne od Zdravkovićevih navika: stalno je izbjegavao spavanje do ranih jutarnjih sati.
- Na kraju, njegov noćni način života pridonio je njegovoj smrti. Sve to vrijeme mlađahni glazbenik Asanović često je pazio na svoju stariju družicu. U brojnim sam se prilikama pobrinuo da sigurno stigne kući organizirajući mu taksi, ponekad čak sedam ili osam puta, a on bi sljedeći dan izrazio svoju zahvalnost. Ova mjera opreza je donesena kako bi se spriječilo njegovo rasipanje sredstava na kockanje. Nadalje, njegova neodoljiva karizma plijenila je naklonosti žena.
Zdravković je imao sposobnost da mlađahnom pijanistu priopći želju da ga pozove na podnevni ručak, unatoč tome što se mladi Pop suzdržavao od konzumacije alkoholnih pića i davao prednost sokovima. Za to vrijeme Toma je imao sredstava da popije čašicu rakije. Asanović se raspitivao o njegovom gađenju prema pivu, na što je Toma jednostavno odgovorio da nema afiniteta prema pivu. Asanović je naknadno otkrio da je Toma i nakon mjesec dana nastupa nastavio s alkoholnim pićima.
- Toma je opisao zahtjevnu rutinu pjevanja tri do tri i pol sata svake večeri, zajedno s težinom pritiska koji je osjećao. Asanović se rado prisjeća dana kada su svake večeri skupljali pozamašnu svotu novca spremajući je u kovčeg za violinu na klaviru, pun dinara iz tog vremena. Prikupljena zarada bila je nevjerojatna, dovoljna za kupnju potpuno novog automobila nakon samo jednog vikenda nastupa. Unatoč Zdravkovićevoj tvrdnji da djelomično raspolaže tim sredstvima, značajan dio novca nestao je nakon preseljenja tvrtke.
Poneku večer pridružio bi im se renomirani Šaban Šaulić, dok bi Lepa Lukić krasila pozornicu i uz Toma izvela nekoliko pjesama. U tom živahnom okruženju postavljeni su temelji pop glazbe. Asanović je također potvrdio da je svjedočio početnim stadijima kantautorskog razvoja Tome Zdravkovića u tom razdoblju. Izvanredne glazbene sposobnosti Tome Zdravkovića Pop se rado prisjetio, istaknuvši njegovu stalnu spremnost da svoje misli pretoči na papir.
- Posebna uspomena koja je ostavila upečatljiv dojam bila je kada je Toma skrenuo pozornost na zanosnu osobu koja je sjedila za stolom, diveći se njihovom izvrsnom izgledu boje ebanovine i uspoređujući njihovu kosu s glatkoćom vrane. Pop se živo sjeća minucioznog bilježenja tih zapažanja u kompaktnu knjižicu s četvrtastim stranicama. Tek nakon nekoliko mjeseci uživljavanja u Tomove pjesme, Pop je prepoznao majstorsku integraciju tih zapažanja u glazbu, učvršćujući Tomovu briljantnost. Povremeno bi Zdravković od talentiranog i perspektivnog klavijaturista tražio savjete o aranžmanima akorda ili izražavao zabrinutost oko postizanja željenog tona.
Tomijeva nepokolebljiva odlučnost bila je doista nevjerojatna dok je nastavljao skladati vlastitu glazbu, dok je Asanović odgovarao na različite harmonije. Međutim, Asanoviću, koji je gajio jaku strast prema jazzu, ti su nastupi s vremenom dojadili i donio je hrabru odluku da sredinom 1967. krene na put u Njemačku. Neposredno prije mog odlaska uživali smo zajedno u obroku i on je izrazio svoje razočaranje što ću sutradan otići. Ipak, uvjeravao me da će nam se putevi ponovno ukrstiti u budućnosti.
Čvrsto je vjerovao da sam predodređen za veličinu. Otprilike sedam-osam godina kasnije, Asanović je iskoristio važnu priliku da pokaže svoje glazbene sposobnosti s bendom “Time” u važnoj prigodi. Održavajući se u gornjoj dvorani Doma sindikata u Beogradu, ovaj značajan događaj savršeno se uskladio s predstavljanjem njihovog prvog albuma.
- Godine 1973., tijekom ovog nezaboravnog nastupa, na pozornicu se popeo Toma Zdravković, koji je Asanoviću izazvao bujicu sjećanja. Asanović je u prethodnom razgovoru prognozirao njihov zajednički trijumf. Razmišljajući o ovom susretu, preplavio ga je neodoljiv osjećaj sreće i zadovoljstva. U razgovoru za Jutarnji.hr Asanović se prisjetio početnih faza njihove suradnje, spomenuvši kako su bili na zajedničkom koncertu, a potom i na večeri na kojoj su naslutili buduću vezu.
Nažalost, tijekom snimanja filma propuštena je prilika da se šira publika uključi u daljnje perspektive o Tomu. Unatoč tome, cijenim što sam kao rock glazbenik u usponu imao cijenjenu priliku surađivati s njim.
