Ljudi najčešće izbjegavaju temu umiiranja iako je smrt ono što nas sve čeka prije ili kasnije. Mnogi ne mogu da se pomire sa time da je ona definitivan kraj a istina je da niko ne zna šta se tačno dešava nakon nje.
Mnogi pojedinci koji su doživjeli blisku smrt kažu da su doživjeli drugačiji svijet izvan fizičkog carstva. Sam koncept smrti uzrokuje zbijanje naših jezika. Opisuju ih kao prilike prepune harmonije, prosvjetljenja i bezuvjetne predanosti. Međutim, za tri osobe koje su bile posebne, poruka koju su ponijeli iz svojih iskustava bila je velike dubine i predstavljala je značajan izazov: ono što život na Zemlji smatramo iluzijom. Joyce Keller iz New Jerseya govori o svom prvom iskustvu sa smrću kada je imala samo 18 mjeseci. Temperatura od 100 stupnjeva Fahrenheita dovela ju je do ruba smrti.
- Unatoč mladoj dobi, njezina su sjećanja na taj događaj još uvijek izrazito jasna. “U blizini mog kreveta bile su zavjese s velikim, šarenim cvijećem, a jedan od cvjetova proizvodio je svjetlo koje je pisalo, Vrijeme je da pođeš sa mnom.” Joyce je to opisala. Kao hipnotizirana, položila je ruku na tog anđela i započela putovanje kroz dimenzije vremena. Tamo joj je rečeno da je ljudski život zapravo privremena iluzija, svrha njezine misije je vratiti se i uputiti druge i izliječiti one koji su povrijeđeni. Sedam godina nakon nesreće ponovno se našla pred vratima smrti, ovaj put jer se umalo utopila u jezeru.
Svjetlosno biće joj se još jednom ukazalo i objasnilo joj svrhu njenog života, dodatno, upozorilo ju je na teška vremena s kojima će se morati nositi. Kasnije, kada je upala u duboku krizu nakon neuspjelog pokušaja audicije, rekla je da ju je anđeo ponovno posjetio – ovaj put, kroz melodiju dosad nečuvene pjesme, koja nije objavljena. Za nju je to bio signal iz višeg svijeta koji je potvrdio da nije sama. Slično iskustvo imala je i Nancy Denison, znanstvenica i predana katolkinja iz Ohia. Godine 1994., tijekom tipičnog pregleda dojki, njezino je tijelo reagiralo na lokalni anestetik i doživjela je kliničku smrt.
Njezina je svijest, objašnjava, napustila tijelo i pronašla prisutnost koju je nazvala Izvor. Jednostavno sam preminuo. Izašla sam iz svog tijela i susrela sam se s izvorom sve energije”, rekla je Nancy. Izvor joj je objasnio da je ljudski život samo škola poduke za duh, te da ona nije samo žena u ljudskom tijelu, već je duhovno biće koje privremeno boravi na Zemlji. “Rečeno mi je da sam dio Izvora, čiste ljubavi koja se najjednostavnije izražava kroz biološka tijela,” rekla je Nancy.
Nakon što je povratila svoje tijelo, posvetila se širenju poruke bezuvjetne ljubavi i trajne prirode svijesti. Treće iskustvo iznosi Bill Letson, umirovljeni vatrogasac koji je, tijekom teške reakcije na kemikaliju, osjetio kako mu se svijet potpuno zaustavlja. Supruga je rekla da su mi oči bile okrenute i da sam samo kliznuo unatrag. Nisu mi uspjeli vratiti pamćenje. Svoje putovanje opisao je kao raj na površini oceana, radost i ljubav. Najveći dojam koji je ostavio bila je spoznaja da identitet za koji je vjerovao da ga posjeduje nije ono što on zapravo jest. Osjećao sam se kao da me probudila duboka hipnoza.
Sve o čemu sam mogao razmišljati bilo je kako ću zaboraviti tko sam. “Kako da vjerujem u ovu zabludu?” upitao je, naglašavajući da je ono što smatramo stvarnim samo privremena faza našeg postojanja. Sve tri priče imaju zajedničku temu: bezuvjetnu ljubav, postojanje višeg uma i spoznaju da život kakav poznajemo nije stvarni svijet. Njihove riječi imaju dubok učinak na filozofska i vjerska uvjerenja čovječanstva. Je li moguće vjerovati da je sve oko nas, pa tako i strah od smrti, samo škola našeg duha? Ako je tako, smrt nije konačno odredište, već povratak kući.
