Sutra vjernici pravoslavne vjeroispovijesti proslavljaju Veliku Gospojinu jednu od važnijih crkvenih praznika. Za nju se vežu neki običaji koje je potrebno ispoštovati a tu se posebno misli na žene.
Blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije obično se naziva Velika Bezgrešna, jedan je od najznačajnijih dana vjerskog kalendara za sljedbenike pravoslavne vjere. Svake godine, 28. kolovoza, crkva i puk s iznimnom pobožnošću slave prelazak Majke Božje i njezino uznesenje na nebo. Prema predaji, ona je tada s vjerom i smirenošću predala svoj duh Spasitelju, ostavivši za sobom uspomenu koja i danas ulijeva nadu i utjehu tisućama ljudi. Srpski narod je vekove posvetio štovanju Boga Oca. Njezina funkcija nije bila samo duhovna, nego i simbolička, povezana sa svakodnevnim životom, obranom doma i obitelji.
- U 15. stoljeću despot Stefan Lazarević je svom prijatelju i suvlasniku Ivanu II napisao pismo u kojem je grad Beograd posvetio Bezgrešnom začeću. Ta je odanost bila pokazatelj predanosti cijele zemlje njoj i njezinoj zaštiti. Od tada do danas mnogi vjerski objekti i monaške zajednice u Srbiji nose njeno ime, a sljedbenici je traže u vremenima nade, boli i molitve. Na ovaj dan vjernici u cijeloj Srbiji sudjeluju u vjerskim obredima, duhovnim praksama, a jedan od najznačajnijih održava se u manastiru Rakovica kod Beograda. Pučanstvo vjeruje da je Majka Božja zagovornica svih živih bića, a posebno žena, majki i trudnica.
Zbog toga su tradicije vezane uz Djevicu Mariju prvenstveno usmjerene na žene i njihovu ulogu u obitelji i društvu. Tradicija nalaže da žene na taj dan ne sudjeluju u značajnim poslovima i ne smiju pokušavati nove projekte. Umjesto toga, posvećuju se molitvi, obitelji i zahvalnosti. Ovaj običaj nije samo vjerski, već i društveni: ženama daje priliku da predahnu i usredotoče se na ono što im je najvažnije. Velika Gospojina značajna je i u pučkom kalendaru. Očekivalo se da će svi ljetni radovi biti završeni do tog dana, dok će jesenski započeti tek nakon proslave Gospina blagdana 21. rujna.
Time je blagdan postao prijelazna točka u godini koja je predstavljala završetak jednog ciklusa i početak novog. Bilje i trave koje su se brale za blagdan Male Gospe smatrale su se posebno ljekovitim svojstvima. Na taj su dan ljudi birali gospinu travu, borovnice i druge biljke koje su autohtone na tom području, smatrali su da će te biljke donijeti zdravlje i blagostanje. Ovaj običaj se prenosi s koljena na koljeno u mnogim selima sve do danas. U obiteljima je tradicija bila da vjerski simbol božanske majke ima određeno mjesto. Očekivalo se da će ona donijeti sklad i čuvati obitelj.
U nekim je krajevima vladalo i osebujno vjerovanje da će boja ikone u kombinaciji s vodom blagotvorno djelovati na liječenje ženskih bolesti. Unatoč današnjoj popularnosti, ova se tradicija još uvijek smatra dijelom narodne medicine iz prošlosti. Ovi običaji pokazuju koliko ljudi prepoznaje Djevicu Mariju kao dio svog doma i stila života. Na stolu svake obitelji za vrijeme Velike Gospe bila je obavezno posna hrana, jer je slavlje uvijek posvećeno postu. Kruh je bio od posebnog značaja, jer je predstavljao zajedništvo, slogu i blagostanje. Dodatno, od sudionika se tražilo da taj dan proizvedu svježe voće ili začinsko bilje.
To je omogućilo da se obrok posluži kao počast prirodi i Bogu. Jedno uobičajeno tradicionalno jelo je riba, koja se često spaja s maslinama, limunom i bosiljkom. Ovaj obrok nije bio samo tradicija, već i prikaz obiteljskog zajedništva i skladnog druženja sa svijetom prirode. Eparhija bačka Srpske pravoslavne crkve smatra da je ovaj praznik od posebnog značaja jer pokazuje neraskidivu vezu između ljudi i Boga Oca. Ne samo da se smatra svetom legendom iz prošlosti, već i dugogodišnjom zagovornicom i roditeljem svih kršćana. To se shvaćanje održavalo stoljećima i prenosilo s koljena na koljeno, čime je sačuvana duhovnost i identitet stanovništva. Slično tome, Povijesni muzej Srbije fokusiran je na vjersku i kulturnu baštinu povezanu s Gospom, koja se odnosi na nacionalnu povijest.
U mnogim ruralnim sredinama u Šumadiji i istočnoj Srbiji proslava je bila prilika za okupljanje obitelji, prijatelja i rodbine. Tada bi se održavali sajmovi i sabori, a imali su i društvenu svrhu – unaprjeđivali su zajednicu, povezivali ljude i davali platformu za druženje i trgovinu. Iz Muzeja Vojvodine navode da je Velika Gospojina u vojvođanskim selima bila jedan od dana kada su djevojke i mladići imali priliku da se upoznaju i započnu nove ljubavne ili prijateljske veze.
Blagdansko ozračje, pjesma i ples bili su dio kulture, a blagdan je imao i vjerski značaj: bilo je to razdoblje nade, vjere i blagostanja. Svi ovi zapisi i običaji pokazuju da blagdan Male Gospe nije samo vjersko slavlje, već i društveni događaj koji povezuje ljude, tradiciju i vjeru. Njegova popularnost pripisuje se njegovoj sposobnosti da prođe kroz stoljeća, kao i njegovoj trenutnoj važnosti, a oba su još uvijek značajna u modernom svijetu. Ona pokazuje vrijednost obitelji, zajedništva i zahvalnosti, ali i da vjera i duhovnost nisu odvojene od svakodnevnog života ljudi.
Danas društvo ima različite vrijednosti, ali Gospa je i dalje svjetionik koji pokazuje vrijednost održavanja korijena i očuvanja tradicije. Unatoč pojednostavljenju običaja i prilagođavanju vjerovanja suvremenom načinu života, osnovni koncept blagdana i dalje je isti: ljubav, mir i nada u bolju budućnost. To je upravo ta bit koja nastavlja privlačiti ljude Djevici Mariji, bilo u vjerskim zajednicama, na sajmištu ili u udobnosti obiteljskog doma.
