Danas vam donosimo priču o četiri nevjerovatne žene koje cijeli život žive u svom selu na imanju koje je ostalo iza njihovih roditelja i koje rade od jutra do mraka iako su sve ušle u devetu deceniju.
Predstavljamo vam nevjerojatnu priču iz sela Mrtvica koje se nalazi u blizini Brčkog. Na ovom lokalitetu žive četiri sestre koje su izuzetno izuzetne, a ujedno imate priliku pogledati cijelu video priču. “Živimo od naše patnje, našeg rada i naših napora. Bavimo se opsežnim radom dok trošimo minimalna sredstva.” Ovako je prije nekoliko godina svoju životnu priču ispričala Stoja, jedna od pet sestara Zarić koje žive na obiteljskom imanju u selu Mrtvica, između Brčkog i Lopara.
- Sestre Zarić – Petra, Stoja, Goja, Anica i Živana – zakoračile su u osmo i deveto desetljeće života, ali ustraju u svom vrijednom poslu. Nitko od njih nije oženjen; umjesto toga, cijeli su život posvetili svojim roditeljima i zahtjevnim odgovornostima zajedničkog kućanstva, podržavajući vrijednosti doma, zemlje i obiteljske tradicije. Njihovo svakodnevno postojanje evocira doba koje karakteriziraju velike, kohezivne i samodostatne obitelji, gdje je svaki pojedinac imao jasno definiranu ulogu.
Djeluju slično tradicionalnim zadrugama, gdje je svaki pojedinac svjestan svojih specifičnih odgovornosti. Bave se poljoprivredom, drže stoku, obavljaju kućanske poslove i sudjeluju u aktivnostima poput sjetve, žetve, popravka i izgradnje. Unatoč tome što su preuzeli uloge koje se u konvencionalnim zajednicama obično smatraju muškima, nikada nisu izrazili nezadovoljstvo. Naprotiv, ponose se tvrdnjom da su snagu i sposobnost naslijedili od svojih roditelja Jove i Spasenije, koji su odgojili trinaestero djece.
Tragično, braća su preminula u mladosti, dvije sestre su se udale, a petero braće i sestara brinulo se o kućanstvu. Ove žene, zvane djevice, prihvatile su svoje okolnosti s milošću i bez ljutnje. Kako su rekli novinarima, drže se uvjerenja da su “predodređeni od Boga” za samački i zajednički život. Unatoč proteku vremena, njihovo zdravlje ostaje dobro i nemaju namjeru odustati od svog načina života. Njihova dnevna rutina počinje rano ujutro i završava tek kad padne noć. Kako piše “Dnevni avaz”, u sezoni sjetve kukuruza teško je okupiti sve na jednom mjestu.
Dok se jedni bave popravcima kuća, drugi se bave pripremom sjemena, a treći čuvaju stoku. Njihove aktivnosti provode se kontinuirano, bez predaha. Štoviše, kada je pomoć potrebna, ponizno će i odmah potražiti pomoć od svojih bližnjih. Sestre Zarić dosljedno su jedinstvene osobe. Njihova majka Spasenija navršila je gotovo jedno stoljeće života, a preminula je 2007. godine, samo četiri mjeseca prije važnog jubileja. Od tog vremena sestre su se suzdržavale od gledanja televizije, slušanja radija, pa čak ni uživanja u glazbi.
Odjeveni u crno biraju povučeni život, distancirani od utjecaja modernih medija. Kako kažu, nemaju vremena za takav “luksuz”. Iako ih neki stanovnici mogu smatrati neobičnima, njihova odanost i vrijednost su neporecive. Njihovo kućanstvo radi besprijekorno, uključujući krave, svinje, ovce i kokoši, obrađuju hektare zemlje; po potrebi zakupljuju i dodatno zemljište. Prošlo je više od sedam godina od snimanja emisije RTS-a o njima, a ovi nesvakidašnji biseri seoske egzistencije i dalje predstavljaju predanost, rad i nesebičnu ljubav prema domovini. Oni su dokaz da otpornost, odlučnost i jedinstvo mogu trajati stoljeće – tiho, ponizno, ali nepokolebljivo.
Bonus tekst:
Češnjak, poznat po svom snažnom okusu i mirisu, jedna je od najstarijih ljekovitih biljaka i kroz povijest je imao važno mjesto u kulturama diljem svijeta, kao iu praksi prirodnog liječenja. S poviješću dugom više od pet tisućljeća, češnjak potječe iz središnje Azije i od tada se proširio u razne dijelove svijeta. Bogata hranjivim tvarima, jača imunološki sustav i pruža brojne zdravstvene dobrobiti. Primarni aktivni spoj u češnjaku je alicin, koji je poznat po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitnim svojstvima.
U staroegipatskoj kulturi češnjak je bio vrlo cijenjen i smatran svetom biljkom. Davali su ga robovima kako bi povećali njihovu snagu i otpornost, a pronađen je čak i u grobnicama faraona. I u staroj Grčkoj i u Rimu, sportaši su konzumirali češnjak prije natjecanja, dok su ga vojnici konzumirali prije ulaska u bitku kako bi povećali svoju izdržljivost, snagu i otpornost na bolesti. Do 6. stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je stekao priznanje za svoje terapeutske prednosti. S obzirom na svoju kulinarsku i ljekovitu vrijednost, češnjak je neizostavan sastojak svakog domaćinstva i svakog obroka.
Ima ključnu ulogu u prehrani, djeluje kao začin gotovo svim vrstama jela. U moderno doba mnogi ga pojedinci smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv raznih bolesti. Preporuča se redovita konzumacija u sirovom obliku, a neugodan zadah možete ublažiti upotrebom soka od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili u kombinaciji s maslinovim uljem.
