Sutra su ljetnje zadušnice koje se obilježavaju pedeseti dan od pravolsavnog Uskrsa i za njih se vežu i neki stari običaji koje je potrebno ispoštovati. U nastavku saznajte više o ovoj temi.
U pravoslavnoj tradiciji postoji duboko ukorijenjen običaj poznat kao ljetni parastos, koji je dan posvećen molitvama u spomen na one koji su otišli iz ovog života. Ovo slavlje dosljedno se događa u subotu koja prethodi svetkovini Presvetog Trojstva, koja se također naziva Duhovi ili Pedesetnica. Blagdan Presvetog Trojstva nastupa pedeset dana nakon Uskrsa i deset dana nakon Uzašašća, što je simbolično povezano sa silaskom Duha Svetoga na apostole – događajem od velikog značaja za kršćansku teologiju. U tom duhovnom kontekstu, Dan sjećanja služi kao prilika da se vjernici okupe u molitvenom sjećanju na svoje najmilije.
Na današnji dan u crkvama se služi Sveta liturgija, a zatim se služi pomen s posebnom molitvom posvećenom svim umrlima, bez obzira na vrijeme u kojem su živjeli i umrli. Tijekom ove službe svećenici mole Božje milosrđe za duše onih koji su napustili ovaj svijet. Ovim činom želi se ne samo pružiti duhovna pomoć pokojnicima nego i podsjetiti žive na prolaznost zemaljskog postojanja i pojma vječnosti. Važna tradicija vezana uz ovaj dan je čin paljenja svijeća. To se obično događa na grobljima u društvu članova obitelji; no ako netko ne može posjetiti grob, dopušteno je zapaliti svijeću iu crkvi.
U raznim krajevima Srbije, a posebno u istočnim krajevima, običaj je da svijeća zapaljena na parastosu služi kao simboličan vodič dušama pokojnika do sljedećeg parastosa. Postoji vjerovanje da ako se svijeća ne upali, duša će te godine ostati obavijena tamom, što naglašava duboku važnost obreda. Važno je napomenuti da se u određenim krajevima poštuju posebni običaji; Na primjer, zabranjene su radnje s vunom, a škare se drže zatvorene kao simbolična gesta zatvaranja “vučjih ralja”, čime se duše pokojnika štite od zlih sila.
Te su tradicije duboko ukorijenjene u narodnim vjerovanjima i isprepletene su s vjerskim ritualima. Na današnji dan običaj je da se na groblja nosi kuhano žito, koljivo, uz crno vino i svijeće. Zrno ima duboko simboličko značenje, služeći kao podsjetnik na Kristovu izjavu da “zrno donosi plod tek kad umre”, što se tumači kao prikaz uskrsnuća i vječnog života. Iako je ova praksa raširena, pravoslavna crkva ne odobrava nuđenje raznih vrsta jela i pića na grobljima. Umjesto toga, potiče pojedince da se na ovaj dan usredotoče na molitvu, dobrotvorna djela i pomaganje siromašnima, bolesnima i progonjenima.
- Upuštanje u takve radnje u čast preminulih smatra se najuzvišenijim načinom odavanja počasti njima. Ljetne zadušnice jedna su od četiri zadušnice koje se održavaju tijekom godine. Svaka od ovih službi održava se subotom, što je namjeran izbor; u kršćanskoj tradiciji subota označava dan kada je Isus Krist ležao u grobu prije svog uskrsnuća, što je simbolično povezano s žalovanjem i odavanjem počasti pokojnicima. Uz ljetne praznike održavaju se i zimski sprovodi prije Mesne poklade, dok se Miholjske službe održavaju prije Mihovila, a Mitrovske prije Mitrovdana. Od njih se svi osim Mihovila smatraju ekumenskim, što znači da ih slavi cijela Pravoslavna Crkva.
Ovaj dan služi ne samo kao trenutak sjećanja, već djeluje i kao podsjetnik na duhovnu vezu koja postoji između živih i mrtvih. Naglašava ideju da smrt nije kraj, već prijelaz na drugačiji način postojanja. Onima vjere mise zadušnice pružaju priliku za razmišljanje o svojim vezama sa svojim precima, za razmatranje prolaznosti života i za priznavanje vlastitih duhovnih dužnosti.
Osim toga, to je vrijeme kada se obitelji, često putujuće iz udaljenih mjesta, okupljaju kako bi odali počast onima kojih se sjećaju s ljubavlju i poštovanjem. Djelima molitve, skromnim prinosima i njihovom prisutnošću održavaju se duhovne veze između prošlih i sadašnjih generacija, njegujući nadu da će se jednog dana ponovno ujediniti u Božjem kraljevstvu.
