Ljeto je i došlo je vrijeme kada dozrijevaju kukuruzi koji su mnogima omoljena poslastica. Naime sigurno ste i vi na morskoj plaži kupili bar jednom ovu namirnicu i pojeli je u slast iako su velike vrućine.
Zbog svoje prilagodljivosti i divnog okusa, kukuruz ostaje omiljena kulinarska opcija za brojne pojedince. Za novi pogled na kuhanje kukuruza, razmislite o tome da ga uronite u “kupku” s maslacem. Ova metoda će pojačati inherentnu slatkoću kukuruza dok će mu dati dašak sočnosti, što će zajamčeno potaknuti vašu glad. Pripremite se da vas iznenadi brzo kuhanje ovog jela, koje se može završiti za samo 15 minuta.
Krajnji rezultat sigurno će privući vašu pažnju. Ako volite kukuruz, lako možete prilagoditi ovaj recept tako da u njega dodate drugo povrće po vašem izboru. Prikupite sljedeće sastojke: 4 šalice vode, 6 klasova kukuruza, 1 šalicu mlijeka, 100 grama maslaca i 1 žlicu soli. Krenimo s pripremom: Kukuruz je kroz povijest bio cijenjen kao superhrana zbog svoje iznimne nutritivne vrijednosti.
Doista, kukuruz je prava riznica esencijalnih nutrijenata. U svakom klasu kukuruza nalaze se brojne žitarice pune ugljikohidrata, proteina, vitamina, minerala i obilje vlakana. Dok prevladavajuća predodžba sugerira da je svježe povrće vrhunsko u smislu zdravstvenih dobrobiti, to ne vrijedi za kukuruz. Primjena topline na kukuruz otkriva molekule koje se mogu pohvaliti antioksidativnim svojstvima, čime se povećava njegova nutritivna vrijednost i jačaju njegova zaštitna svojstva.
Nikada se ne smije zanemariti važnost održavanja dobrog zdravlja očiju. Vrijedno je spomenuti da je kukuruz vrijedan opskrbljivač ključnim antioksidansima poput luteina i zeaksantina, koji igraju ključnu ulogu u promicanju zdravlja očiju. Nadalje, kukuruz je bogat beta karotenom, vitaminima B kompleksa, magnezijem, fosforom i vitaminom C.
- Dakle, kukuruz ima ugodan okus i ima iznimnu nutritivnu vrijednost, što ga čini uvjerljivim dodatkom nečijem prehrambenom repertoaru. Podignite okus na nove visine prepuštajući se kupki s maslacem tijekom njegove pripreme, neodoljivom prijedlogu koji će bez sumnje osvojiti svako nepce.
Dodatni sadržaj:
Ovo je priča Ivane Dragojević, predsjednice Udruge oboljelih od hepatitisa Chronos. Ona prkosi uobičajenim stereotipima povezanim s hepatitisom. Ona nije intravenska korisnica droga, niti je članica LGBTQ+ zajednice, niti je seksualna radnica. Iznenađujuće, više od 60 posto onih koji su pogođeni hepatitisom ne spadaju u ove kategorije.
No, to nije samo stvar statistike. Ovo je njezin osobni narativ. Značajan datum u kalendaru, 28. srpnja, u cijelom je svijetu prepoznat kao Svjetski dan hepatitisa. U mjesecu prosincu 2006. osjetila je umor nakon što je prespavala i shvatila da je vrijeme za prvi test krvi. Žonglirajući s tri posla u to vrijeme, počeo sam osjećati napor i pitao sam se patim li možda od anemije ili sličnog stanja.
Nakon što sam dobio rezultate krvnih pretraga, bilo je očito da su moji jetreni enzimi tri puta premašili prihvatljivi raspon za žene. Srećom, primarijus me odmah uputio na Odjel za infektivne bolesti, gdje su stručnjaci potvrdili da sam oboljela od hepatitisa C. Tu počinje pripovijest Ivane Dragojević. Kronični virusni hepatitis, ciroza i rak jetre uglavnom se pripisuju HBV-u i HCV-u, a oboje se smatraju dugotrajnom upalom jetre koja traje duže od šest mjeseci.
Tijekom prvih 20-30 godina infekcija ostaje u stanju mirovanja i ne pokazuje nikakve simptome, što rezultira produljenim razdobljem neotkrivene prisutnosti – vremenom kada bolest ostaje prikrivena bez ikakvih vidljivih znakova. Većina zaraženih nije svjesna svog stanja. Prijenos infekcije događa se isključivo putem krvi, jer čak i manje posjekotine ili ogrebotine na koži ili sluznici mogu poslužiti kao održivi izvor infekcije ako dođu u kontakt s krvlju zaražene osobe.
Važno je naglasiti da se hepatitis ne može prenijeti socijalnom interakcijom. Ivana je odbila jednostavno sjediti i čekati. U to vrijeme jedina dostupna opcija liječenja bio je pegilirani interferon, koji je zahtijevao cjelogodišnju primjenu. Ova terapija pokazala se nevjerojatno zahtjevnom za sve pacijente i nisu svi doživjeli uspjeh. Nažalost, Ivana je ušla u skupinu pojedinaca koji se nisu uspjeli izliječiti.
