Danas govorimo o ljudskoj inteligenciji i kako prepoznati ljude koji imaju jako visok njen kvocijent. Naime oni se na prvu čine nepristupačni pa možda čak i uobraženi ali to nije istina.
Inteligentni pojedinci često imaju osobine koje su i neobične i složene. Ove ih osobine razlikuju od drugih, a ta je razlika ono što ih čini jedinstvenima. Popularno pogrešno shvaćanje je da inteligencija proizlazi isključivo iz puno činjeničnih informacija ili visokog QI-a. Međutim, istinska inteligencija nadilazi te ideje. Izražava se kroz znanje, sposobnost donošenja dobrih odluka u ključnim trenucima i sposobnost izvlačenja najučinkovitijih rješenja iz nepovoljnih situacija. Da bismo razumjeli što definira inteligentnu osobu, moramo razumjeti njihovo ponašanje i mentalne procese koji se često razlikuju od normi.
- Prihvaćanje gluposti Sigmunda Freuda smatra se najvažnijim za istraživanje ljudskog ponašanja i osobnosti. Njegovo razumijevanje prepoznavanja ludosti drugih može biti od pomoći i u prepoznavanju njihove inteligencije. Konkretno, Freud je pretpostavio da je relativno lako razlikovati pojedince koji se smatraju glupima, ali je teže razlikovati pojedince koji se smatraju inteligentnima zbog svojih jedinstvenih mentalnih procesa. Istraživanje inteligencije na UCL-u pokazalo je zanimljive nalaze o funkcioniranju visoko inteligentnih pojedinaca.
U istraživanju je sudjelovalo 165 sudionika u dobi između 18 i 35 godina. Rezultati su bili anomalni: ljudi s višom inteligencijom uočeno je da su osjetljiviji na distrakciju i teže održavaju fokus. Ovo se može činiti problemom, ali povezano je s biološkim čimbenicima. Konkretno, inteligentne osobe imaju veći broj neurona u mozgu, što dovodi do povećanja njihove kognitivne fleksibilnosti, ali to također narušava njihovu sposobnost održavanja fokusa. Povezanost između broja neurona i koncentracije je značajna. Studije su pokazale da postoji negativna povezanost između broja neurona u gornjem dijelu frontalnog režnja u lijevoj hemisferi i sposobnosti fokusiranja.
Drugim riječima, povećanje broja neurona u ovom dijelu mozga povezano je s padom koncentracije. Ovaj fenomen odgovoran je za to što mnoge visokointeligentne osobe, a posebno djeca s visokim stupnjem inteligencije, često pokazuju nemir i teško se koncentriraju na jedan zadatak. Obično se bave višestrukim podražajima istovremeno i imaju široke, raširene misli koje mogu nepovoljno utjecati na njihovu sposobnost fokusiranja. Intrigantne osobine inteligentne djece su očite.
Ova djeca obično imaju kreativnu energiju, visoku razinu energije, nevjerojatna sjećanja i ogroman rječnik za svoju razvojnu fazu. Unatoč njihovom značajnom doprinosu, oni mogu imati poteškoća u obrazovnim institucijama zbog nemogućnosti da zadrže svoju usredotočenost na materiju. Uobičajeno je da se visokointeligentni učenici zanemaruju u školama, a razlog je to što se njihova sposobnost brzog shvaćanja složenih ideja često ne prepoznaje. Kao rezultat toga, ključno je pružiti im odgovarajuće smjernice i pomoć kako bi se osiguralo da se njihov potencijal učinkovito kultivira i usmjerava.
Zaključak: Prepoznavanje inteligencije kao složenog procesa koji uključuje više komponenti otkriva da inteligentni pojedinci imaju osobine koje ih čine iznimnima i teško razumljivima. Velik broj neurona i složeni mentalni procesi koji odstupaju od tipičnih normi često pridonose njihovom osjećaju nemira, no upravo je to ono što ih izdvaja. Njihova sposobnost da promatraju situacije iz više perspektiva i da instinktivno reagiraju na promjene u okolišu ne znači da su neinteligentni ili disciplinirani. Umjesto toga, označava značajnu mentalnu složenost i dubinu. Stvarni je izazov učiniti ovu energiju dostupnom za konstruktivne ciljeve i kreativna nastojanja.
