Većina domaćica bar kod nas u regiji, kada priprema ručak prvo stavlja luk i mrkvu te neko drugo povrće da se proprži pa tek onda dodaje meso. Međutim kulinarski stručnjaci smatraju da je to pogrešno a evo koji je razlog.
U svijetu kuhanja, mljeveno meso zauzima ključnu ulogu, funkcionira kao ključna komponenta u brojnim receptima i služi kao glavni nadjev za razna jela poput punjenih paprika, pita i tikvica. Osim toga, mljeveno meso služi kao temelj za ukusna jela kao što su tradicionalne mesne okruglice, punjene mesne okruglice i musaka. Miješanjem različitih sastojaka, ne samo da povećava isplativost, već također otkriva svestranost, što mu omogućuje da se uklopi u gotovo svaku kulinarsku potragu.
- U području tehnika kuhanja, prženje se ističe kao omiljena metoda, iako se tijekom procesa mogu pojaviti povremene pogreške. Tradicionalno, domaćice započinju pirjanjem luka narezanog na kockice dok ne omekša, a potom dodaje mljeveno meso. Međutim, nedavne studije pokazuju da je učinkovitija metoda zapržiti mljeveno meso prije nego što se ubaci luk. Ovaj pristup učinkovito zatvara pore mesa, smanjujući vjerojatnost prekuhavanja i dajući sočniju teksturu.
Nadalje, uvođenje luka nakon što je meso pečeno pojačava oslobađanje aromatičnih okusa, obogaćujući tako cjelokupni profil okusa jela. Globalno gledano, mljevena govedina je dobro poznata preferencija, čineći značajnih 46 posto američke prehrane, prema izvješću Centra za kontrolu i prevenciju bolesti. Dolaskom sezone roštiljanja na otvorenom sigurno će porasti želja za mljevenim mesom.
Neophodno je uzeti u obzir spoznaje kulinarskih stručnjaka o ovoj sklonosti. Naime, mljeveno meso osigurava značajnih 20 grama proteina, što čini polovicu preporučenog dnevnog unosa. Međutim, mora se naglasiti da ovaj protein potječe isključivo od životinja. Proteini su ključni za razvoj i zacjeljivanje mišića, kostiju i tkiva, osim što olakšavaju transport kisika u krvotoku. Štoviše, biljne proteinske alternative donose dodatnu prednost pojačavanja osjećaja sitosti, pomažući u regulaciji tjelesne težine.
Odlučiti se za proteine biljnog podrijetla svakako je mudrija odluka, s obzirom na to da česta konzumacija mljevene govedine može nepovoljno utjecati na zdravlje zglobova i bubrega. Unos životinjskih bjelančevina, posebice crvenog mesa, povezan je s povećanjem razine mokraćne kiseline, što može rezultirati stvaranjem kristala u zglobovima i razvojem bubrežnih kamenaca. Ovi problemi dobro su poznati zbog svojih vrlo neugodnih i ometajućih učinaka.
Kako biste poboljšali svoje cjelokupno zdravlje, savjetuje se odabir proteina biljnog podrijetla. Čak i skromna porcija mesa može dovesti do značajnog unosa kalorija. Na primjer, hamburger koji se sastoji od otprilike 120 grama mljevene govedine ima oko 326 kalorija. Dodavanje sira, pancete ili dodatnog mesa može brzo dovesti do konzumiranja značajnog dijela dnevnog unosa kalorija.
Kako biste riješili ovaj problem, preporučuje se odabir nemasnih komada mesa tijekom kuhanja obroka. Istraživanje objavljeno u časopisu Nutrients pokazuje da se kardiovaskularni sustav može odmah utjecati. Prehrana s visokim udjelom zasićenih masnoća može pridonijeti povećanju upale i potaknuti pojavu endotelne disfunkcije. Ovaj pojam odnosi se na ozljedu i poremećaj endotela, koji je vitalni organ koji oblaže cijeli vaskularni sustav.
Endotel je bitan za razne funkcije, uključujući regulaciju vaskularnog tonusa, inhibiciju agregacije trombocita, kontrolu kretanja leukocita, upravljanje rastom glatkih mišićnih stanica i podešavanje propusnosti vaskularne stijenke. Studija koja je uspoređivala dvije skupine pojedinaca pokazala je da se jedna grupa odlučila za obroke bogate zasićenim masnoćama, dok je druga birala zdravije alternative.
Zaključeno je da je konzumacija obroka s visokim udjelom zasićenih masti prije značajnih događaja, poput sastanaka ili ispita, nepoželjna. Istraživanja jasno pokazuju da unos zasićenih masti nepovoljno utječe na koncentraciju i fokus, bez obzira na potrošnju kalorija. Nalazi jasno pokazuju da su sudionici koji su imali masniji obrok prije testiranja pokazali lošu izvedbu u procjeni koncentracije.
