Mnogo je izuzetnih muzičara doprinijelo pop kulturi Balkana i bivše Jugoslavije kao jedne cijeline. Danas otkrivamo priču jednog legendarnog muzičara iz jednog od najpoznatijih bendova.
- Laza Ristovski bio je renomirani glazbenik iz Jugoslavije i Srbije, poznat po svojim vještinama klavijatura i skladatelja. Proslavio se kao član kultnih bendova Smak i Bijelo dugme, gdje je svojim iznimnim klavijaturističkim izvedbama oplemenio zvuk ovih grupa.
Uz rad s bendovima, Laza Ristovski je započeo i solo karijeru, stvarajući instrumentalnu glazbu i skladajući za filmove. Njegov utjecaj na glazbenu rock scenu bivše Jugoslavije je značajan i trajan. Stručnjaci tvrde da mu je glazbena karijera uvijek bila u budućnosti, a popis poznatih izvođača s kojima je išao na turneje je velik.
Čak i uz svoja značajna postignuća, žestoko je čuvao nevinost svog unutarnjeg djeteta. Naposljetku, unatoč tome što je zbog teških zdravstvenih problema bio vezan za invalidska kolica, zadržao je vedro držanje do posljednjeg dana, što mu je poslužilo kao najveći lijek u najtežim trenucima.
Na današnji dan prije sedamnaest godina napustio je ovaj svijet, ali ostaje njegova trajna ostavština, obilježena njegovim zaraznim osmijehom, nepopustljivim duhom i, naravno, pjesmama i tekstovima kojima je “vladao”. Laza Ristovski, poznati glazbenik, pamtit će se sve dok se gledaju filmovi “Lepo selo lepa gora” i “Nečista krv”, slušaju pjesme “Zaboravljeni” i “Pljuni i pjevaj moja Jugoslavijo.
Laza Ristovski prvenstveno je zapamćen po značajnoj ulozi u grupama “Smak” i “Bijelo Dugme”, dvije konkurentske grupe u kojima je imao ključnu ulogu. Rođen je u Novom Pazaru od oca Đorđa, koji je služio kao vojni oficir, i majke Radmile, koja je predavala ruski jezik.
Kad je imao samo dvije godine, njegova se obitelj zbog očeve vojne dužnosti preselila u Kraljevo, au Kraljevu je proveo svoje prve godine i počeo se identificirati kao građanin tog grada. S pet godina krenuo je na svoj glazbeni put, uvjerivši roditelje da mu nakon mnogo truda kupe harmoniku. Prve poduke dobio je od renomiranog učitelja u Kraljevcu, mjestu posvećenom isključivo klasičnoj glazbi.
- Nakon tri godine prelazi u novoosnovanu glazbenu školu. Uspješno je zaobišao stroga pravila, jer redatelj uopće nije cijenio rock and roll. S 13 godina je zbog silne buke pobjegao sa značajnog glazbenog koncerta i tada postao član prve grupe.
Po završetku sedmog razreda osnovne škole roditelji su mu kupili orgulje “Vox Jaguar” za 540.000 dinara, koliko je tada bio standard. Grupa je svirala na plesnjacima u Kraljevu, ali nije imala službeno ime, zbog čega su ih nazivali Bezimeni. Po završetku osnovne škole upisao je gimnaziju u Kraljevu, a pohađao je i Muzičku školu „Stanković“ u Beogradu.
Gimnazija mu nije donijela radost, pa je u prvom razredu pao, nakon čega je prešao u ekonomsku školu. Uz to, s uspjehom je završio dvije godine srednje glazbene škole. Prelazak iz “Smaka” u “Bijeli Dugmet” dogodio se uporedo s rođenjem kćeri. Kćer Sandu dočekao je 11. veljače 1977. s prvom suprugom Vesnom Panić, majstoricom kipara.
Diplomirana slikarica i modna dizajnerica, Sandin dolazak poklopio se s danom njegovog prvog koncerta s Bijelim dugmetom. U to vrijeme sklopio je brak s prvom suprugom. Dugo je godina boravio u Beogradu s Slavicom, Makedonkom, sve do 2006. Iste godine obnovio je komunikaciju s prvom suprugom, s kojom je ostao do njegove smrti. Za moje rođenje i očev prelazak iz “Smaka” u “Bijelo dugme” vezana je priča.
- U tom je trenutku moja majka bila u osmom mjesecu trudnoće. Moj otac je imao priliku pridružiti se “Bijelom Dugmetu”, događaju koji bi se mogao usporediti s transferom između Partizana i Crvene zvezde, s obzirom da su ta dva benda bila žestoka konkurencija.
Lazina kći je tada razmišljala o ovom scenariju i primijetila: Zbog njegove duboke veze sa prijateljima iz “Smaka”, moj otac je pitao moju majku treba li prednost imati bogatstvo ili biti muškarac. Moja majka, koja je bila i praktična i puna očekivanja, odgovorila je potvrdno, rekavši: “Naravno da ćemo imati dovoljno novca; naravno da bi trebao otići. Djed ga je počeo voziti, ali nakon sat vremena otac se vratio, ne mogavši to izdržati.
Moja majka ga je nagovarala da se vrati. Ta večer bila je zapažena po njegovom prvom koncertu sa “Bijelim dugmetom” u Sarajevu. U međuvremenu, moja majka se susrela sa neobjašnjivom situacijom kod Smakovaca, te je zbog silnog uzbuđenja rodila ranije od očekivanog.
Dakle, rođena sam na isti dan kada je bio inauguracioni koncert mog oca sa „Bijelim dugmetom“ – 11. februara, kako je Sanda ispričala za Telegraf. Nekoliko mjeseci kasnije sreo ju je još jednom na turneji koja ga je odvela u Beograd, odakle je planirao otići u Kragujevac da vidi svoju jedinicu.
Potaknut ljubavlju prema glazbi, nadao se da će Sanda izabrati sličan put. Iako je završila glazbenu školu i svirala klavir, njezini prsti koji su nekoć plesali po tipkama na kraju su se odlučili za slikanje. S obzirom na moju naklonost prema njemu, bilo je jasno da je moje bavljenje glazbom bilo neizbježno. Završio sam studij klavira; međutim, moja je strast bilo crtanje, iako je on od malih nogu uživao u glazbi.
Već u drugom razredu srednje škole odlučila sam da će slikanje biti moj pravi poziv, no glazba je uvijek imala značajnu ulogu u mom životu. Imao je viziju moje budućnosti. Neposredno prije njegove smrti u kolovozu potvrdio sam svoj identitet umjetnika uspješnom prodajom svih svojih radova na izložbi u Bolu na Braču.
