Doktori preporučuju svako ljeto da se u toku dana što manje moguće krećete po velikim vrućinama jer svakako da to nije dobro za Vaše tijelo. Može Vam se pogoršati zdravlje i često biste mogli prolaziti neke stvari koje nisu ugodne.
Početkom lipnja dolazi do velike promjene kada temperatura vrlo brzo raste i termometar često pokazuje više od 30 stupnjeva. Nagli porast temperatura početkom lipnja sa sobom će donijeti toplinski val, upozoravaju liječnici u Hitnoj pomoći, koji poručuju: “Otežana kupovina nije bez rizika!” Nakon razdoblja promjenjivog i kišovitog vremena, početak lipnja donosi veliku promjenu s brzim porastom temperature, a termometar će pokazivati i preko 30 stupnjeva.
- Liječnica Ivana Stefanović iz Hitne pomoći poziva građane, posebice one s kroničnim bolestima, na veći oprez. Doktorica Stefanović ističe da iako je sunce dobrodošlo svima, visoke temperature mogu biti vrlo opasne, posebice za srčane i kronične bolesnike. Zaboravite na pojam “zahtjevne kupovine” – rad na visokim temperaturama je loš za srce. “Naizgled bezazleni, teški predmeti ili čak relativno kratki usponi u vrućim uvjetima mogu izazvati značajne zdravstvene probleme.
Krv se preusmjerava prema ekstremitetima, stvarajući nepotreban stres na srcu do točke ishemije ili čak nepredviđenih koronarnih događaja”, objašnjava liječnik. Stoga, ako se morate kretati vani, preporuča se kretati se u zasjenjenim područjima, voziti polako i pustiti da vas javni prijevoz odveze barem jednu stanicu bliže domu. Smjernice za upravljanje toplinskim valovima: preporučene radnje i mjere opreza. Uzmite lakši obrok. Osigurajte odgovarajuću hidrataciju, osobito kod značajnog znojenja. Ne izlazite van na najvećoj vrućini.
Nemojte nositi teške terete niti se baviti fizičkim zadacima koji su naporni. Ako ste pod liječenjem, obratite se svom liječniku jer bi on mogao razmisliti o prilagodbi doze vaših lijekova. “Toplotni val ne nastaje iznenada, potrebna je priprema. Posavjetujte se s liječnikom kako biste na vrijeme prilagodili liječenje”, savjetuje dr. Stefanović. Kao alternativa, menadžeri mogu postaviti natjecanja između timova kako bi uklonili sve prepreke na parketu. Ovo također može biti prilika za ubrzavanje kontinuiranog poboljšanja, gdje najbolji tim ili osoba koja je imala najbolje rezultate prema nekim dogovorenim metrikama učinka dobiva nagradu.
Bonus tekst
U današnjem svijetu čokolada je sastavni dio svakodnevne prehrane i ubraja se među najomiljenije slatkiše na svijetu. Međutim, njegov put do takvog pogleda nije bio tako lijep. Korijeni čokolade sežu tisućama godina unatrag do središta drevnih mezoameričkih društava; njegova je vrijednost tada bila znatno drugačija nego sada. Prvi primarni korisnici stabla kakaovca bili su Maje, a kasnije i Asteci, koji su od njegovih zrna napravili napitak poznat kao “xocolatl”. Gorki, pjenasti napitak – ovo piće bilo je bez šećera pomiješano s vodom, začinima i ljutim papričicama.
Nije ležerno uživanje, smatralo se gozbom u čaši – vjerovalo se da daje snagu, vitalnost, pa čak i božansku moć. Takav je dnevni unos Moctezume i drugih vladara da osjete da im daje fizičku snagu i mentalnu jasnoću. Vrijednost kakaovca ne završava na okusu. Grah se koristio kao novac, povijesni zapisi pokazuju da se za deset zrna graha moglo kupiti kokoš, za dobar komad tkanine potrebno ih je stotinu. U toj je kulturi kakao bio više od obične hrane; značilo je vrijednost, ponos i bilo je duhovni simbol. Nakon što su španjolski konkvistadori u 16. stoljeću stigli u Novi svijet, ovo čudesno piće nije ih zaobišlo.
Hernán Cortés i njegovi ljudi vidjeli su to kao nešto važno, nešto što treba predstaviti europskim dvorovima. Nije odgovaralo ukusu Španjolaca, jer je piće bilo vrlo gorko. Stoga su ga pokušali promijeniti izbacivanjem ljutih začina i dodavanjem šećera i cimeta, što je rezultiralo mekšim i poželjnijim pićem koje se brzo svidjelo plemstvu. Čokolada je donesena u Europu oko 1500. godine, u početku samo kao simbol bogatstva, a dugi niz godina od tada je bila proizvod dostupan vrlo malom broju najbogatijih ljudi.
Ova se plima, međutim, preokrenula s industrijskom revolucijom. 19. stoljeće uvelo je novu eru za čokoladu. Švicarska je preuzela vodstvo u utrci za poboljšanje proizvodnje. Počevši od 1828. godine, masovna proizvodnja postala je moguća s poboljšanjem procesa ekstrakcije kakaovca. Zatim veliki skok za industriju 1875. kada je Daniel Peter, u suradnji s Henryjem Nestléom, iznio prvu mliječnu čokoladu od mlijeka u prahu. Ovo veliko otkriće promijenilo je teksturu i okus čokolade te njezin oblik. Više se nije morala piti kao tekućina; sada bi se mogla jesti kao čvrsti slatkiš. U kasnom 19. i ranom 20. stoljeću velike kompanije poput Cadburyja, Hersheya i Marsa pretvorile su čokoladu u svjetsko ludilo. Zbog onoga što su učinili, ovaj nekada rijedak luksuz, u kojem su uglavnom uživali bogati, postao je uobičajeni proizvod među mnogima, u oblicima kao što su pločice, praline, kreme i pića.
