Polako nam se približava proljeće i prioda se već budi pod uticajem sunča i toplijih temperatura. Ovo je također vrijeme pripreme bašta i vrtova za sjetvu a ako sadite luk proočitajte ovaj savjet.
Ova tehnika pripreme luka prije sadnje prikladna je za korištenje u jesenskoj i proljetnoj sezoni. To je pristup koji je koristio moj djed, a ja se i danas pridržavam njegovih savjeta. Uranjanje luka u ovu domaću otopinu povećava prinose usjeva, a istovremeno štiti od bolesti i štetnika koji mogu ugroziti žetvu. Izvanredni rezultati ove metode mogu se pripisati antiseptičkim svojstvima sode, zajedno s temperaturom otopine. Temperatura vode trebala bi biti gotovo vruća, idealno u rasponu od najmanje 45 stupnjeva do poželjnog raspona od 55 do 60 stupnjeva. To će osigurati najučinkovitije iskustvo namakanja.
- Koja je metoda za pripremu tekućine za namakanje? Upotrijebite 1 čajnu žličicu sode bikarbone. Jedna litra zagrijane vode, temperature od 45 do 60 stupnjeva Celzijusa. Trajanje namakanja je 30 minuta. Kako biste spriječili brzo hlađenje otopine, preporučljivo je pokriti spremnik poklopcem i izolirati ga starim pokrivačem. Prije namakanja luka, bitno je oguliti opuštenu vanjsku ljusku, a ostatak ljuske zadržati netaknut. Soda se dodatno koristi za neutralizaciju kiselosti tla. To može poslužiti kao alternativa pepelu ili dolomitnom brašnu pri uzgoju luka.
Soda bikarbona se posipa u sadne jame, nakon čega se luk odmah stavlja u zemlju. Alternativna metoda uključuje uranjanje u otopinu pepela, koja se može pripremiti otapanjem 1 žlice pepela u 1 litri vode. Prije sadnje, lukovice se potapaju u ovu otopinu na 5 do 6 sati. Na taj smo način dezinficirali lukovice, eliminirali potencijalne uzročnike bolesti, opskrbili ih esencijalnim hranjivim tvarima, a držanjem u vodi omogućili njihovo klijanje i rast lukovica. Nakon toga, jedini zadatak koji preostaje je posaditi lukovice.
Iako je još rano u sezoni, želio bih ponuditi svoj savjet u vezi sa sadnjom luka u redove, posebno ako s tim postupkom počinjete u proljeće i niste prethodno uzgajali luk od studenog. To odražava način na koji je radila moja baka, a slično je i kako ja obavljam svoj posao. Godinama sam uzgajao luk i dosljedno postizao povoljne rezultate koristeći ovu posebnu metodu. Za pripremu slane kupke potrebno je svim biljkama otopiti tri šalice soli u kanti s 10 litara vode.
Pomiješajte ovu otopinu i u nju uronite sve lukovice predviđene za sadnju, ostavite ih da se namaču jedan do dva dana kako biste postigli optimalne rezultate. Suzdržite se od izravnog izlijevanja slane otopine; umjesto toga, ili ga rasporedite po tlu ili nanesite kuhinjsku sol prije sadnje. To se odnosi na dezinfekciju tla prije sadnje, koja će spriječiti pojavu lukove muhe i drugih štetnika u fazi rasta. Strategije za pospješivanje rasta i jačanje imuniteta luka. U slučaju problema s nematodama, stanovnici našeg sela preporučuju namakanje luka u razrijeđenoj otopini 2% kalijevog permanganata u trajanju od 10 do 20 minuta prije sadnje.
Služi za dezinfekciju sjemena, zaštitu od mogućih bolesti koje se prenose tlom, a istovremeno ima stimulativni učinak. U nedostatku kalijevog permanganata, preporučljivo je sjeme prije sadnje potopiti u vodu na temperaturi od 20 do 25 °C. Sjemenke povrća posjeduju kemikalije koje inhibiraju klijanje; stoga natapanje sjemena učinkovito uklanja ove tvari, dopuštajući im da apsorbiraju vodu i brzo započnu proces klijanja. Prije sadnje sjeme luka uronite u vodu na 30 do 60 sati, a potom ostavite da se suši na zraku otprilike jedan sat.
Bonus tekst:
Poznat po svom snažnom okusu i mirisu, češnjak je jedna od najstarijih ljekovitih biljaka, igrajući vitalnu ulogu u kulturnim praksama i prirodnim tradicijama liječenja diljem svijeta. S poviješću dužom od pet tisuća godina, češnjak potječe iz srednje Azije prije nego što je uveden u razne dijelove svijeta. Bogata hranjivim tvarima, jača imunitet i pruža brojne zdravstvene prednosti. Primarni aktivni sastojak češnjaka, alicin, poznat je po svojim antibakterijskim, antivirusnim, antifungalnim i antiparazitskim svojstvima.
U staroegipatskoj kulturi češnjak je bio vrlo cijenjen i smatran svetom biljkom; davali su ga robovima kako bi ojačali njihovu snagu i otpornost, a njegovi ostaci otkriveni su u grobnicama faraona. Nadalje, u staroj Grčkoj i Rimu sportaši su češnjak konzumirali prije natjecanja, dok su ga vojnici konzumirali prije bitaka kako bi poboljšali izdržljivost, snagu i otpornost na bolesti. Do 6. stoljeća češnjak je stigao u Indiju i Kinu, gdje je stekao priznanje zbog svojih ljekovitih svojstava.
S obzirom na svoje kulinarske i zdravstvene dobrobiti, češnjak je neizostavan element svakog domaćinstva i obroka. Ima bitnu ulogu u prehrani, funkcionira kao začin za gotovo sva jela. U suvremenom društvu mnogi ga pojedinci smatraju prirodnim antibiotikom koji pomaže tijelu u borbi protiv raznih bolesti. Preporučljivo ga je redovito unositi u prehranu u sirovom obliku; nepoželjan miris može se ublažiti korištenjem soka od limuna, jabuke, mente, mlijeka, žvakanjem zrna kave ili miješanjem s maslinovim uljem.
