Danas kada postoji internet i društvene mreže sve informacije možemo dobiti vrlo brzo. Primjetno je da se zbog prevare brakovi raspadaju a to se dešavalo i prije ali se o tome nije toliko govorilo.
Životni narativ Fadila Hajdarevića dokumentiran je pričom o njegovom djetinjstvu, koje je obilježeno značajnom boli i traumom, ali je čovjek ipak pronašao unutarnji sklad, mir i radost u krugu svoje obitelji. Njegov životni put pokazuje utjecaj snage volje, ljubavi i podrške najbližih na osobu i njezinu sposobnost svladavanja najvećih prepreka. Fadil je kao mladić imao nesretnu sudbinu. Otac mu je umro dok je još bio mlad, a majka se ubrzo udala za drugoga i napustila ih. On, njegov mlađi brat, sestra i sestra, ostali su sami, bez drugog izbora nego izdržati surovost života.
- Kako Fadilovo svjedočenje pokazuje, majka nije imala želju posjetiti ih ili barem saznati kako žive. Umjesto toga, delegirala je zadatak drugima, ne brinući se za sudbinu primatelja. U tim slučajevima njihova je majka, koja je ujedno bila i teta, preuzimala njihove obveze, što je uz tetu bilo presudno za njihov razvoj. Fadil često priznaje da bi bez njihove pomoći danas vjerojatno poginuo. Sjećanje na majku za njega je posebno bolno. Prisjeća se slučajeva kada je na odlasku na svatove svoj snijeg poklonila prisutnima, odbila ga vratiti i nastavila dalje bez njega. Taj prizor ostao je u njemu i oblikovao je njegov pogled na život. Unatoč svojoj mladosti, pitao se zašto je njegova majka pokazala takvu ravnodušnost, kasnije je naučio prigrliti te teškoće kao dio svoje sudbine.
Dosljedno je izjavljivao da su mu predanost i briga tete i ujaka usadili osjećaj zahvalnosti, snalažljivosti i poštovanja prema onome što život nudi. I njegova životna priča govori da su djeca rođena iz prvog braka imala loš početak, ali su ipak pronašla svoj put. Sestra mu se udala u blizini Zvornika i osnovala obitelj, dok je brat nakon završene škole u Bratuncu otputovao u Vojvodinu u potrazi za poslom. Tamo je osnovao obitelj i umro mirno i stabilno. Fadilu puno znači to što su i njegov brat i sestra uspjeli stvoriti normalne, održive živote, jer on vjeruje da je njihova sreća potvrda onoga što su postigli.
Danas Fadil sa suprugom živi u Konjević Polju. Bavi se poljoprivredom i ovčarstvom, vodi jednostavan i miran život. Djeca su mu sva u inozemstvu i dobro žive, povremeno se vraćaju u posjet rodbini. Supruga i on uživaju u zajedničkom druženju i raduju se velikoj djeci. Njegov svakodnevni život nije preplavljen luksuzom ili financijskim bogatstvom, ali još uvijek zna cijeniti pravu vrijednost života u njemu, uključujući skromnost, zdravlje i ljubav. Fadil obično naglašava da njegova sreća proizlazi iz sklada njegove obitelji i podrške koju pružaju. Dosljedno kaže da mu nije važno koliko ima, nego kakve odnose razvija s ljudima koje voli.
Svjestan je da mu je mladenački život oduzeo ono što je trebalo biti najprirodnije: majčinsku brigu i toplinu. No, kako sam napominje, “Bog nešto uzima, a nešto daje”. Ova rečenica postala je njegova filozofija postojanja. Unatoč nedostatku mržnje, Fadil ne može izbjeći prisjećanje na svoju prošlost. S druge strane, cijeni sve što sada ima. Trauma iz djetinjstva usadila mu je osjećaj zahvalnosti za male stvari, ljubav prema članovima obitelji i želju da nikada ne zaboravi one koji su mu pomogli da živi. Njegov život je izjava da bolna prošlost nije nužna za određivanje budućnosti, već može biti temelj za izgradnju snage, zahvalnosti i znanja.
Danas su njegova djeca postigla uspjehe, a supruga mu je najveća podrška pa vjeruje da je pronašao sklad. Njegov narativ primjer je svjetlosti koja izbija iz najmračnijih trenutaka, a obitelj je i dalje najvažnija sastavnica života. Današnji članak pokazuje kako netko unatoč najvećim izazovima ipak može izgraditi izvanredan život. Fadil Hajdarević pokazuje da ljubav, zahvalnost i dosljednost mogu nadvladati i najveću bol, navodi da je istinska sreća zapravo prisutna u onome što se novcem ne može kupiti: mir, zdravlje i ljubavni odnosi u obitelji.
