Že3ne tokom svog života prolaze kroz različite faze a u poznijim godinama ulaze u menopauzu koja dovodi i do poremećaja hormona. Jako je važno da baš u tom periodu svom organizmu dajemo ono što mu treba.

Ovaj ključni mineral ključan je u održavanju mladenačkih karakteristika, održavanju hormonske ravnoteže i poboljšanju općeg blagostanja. Žene se često susreću s menopauzom i hormonalnim varijacijama dok prelaze u pedesete, što dovodi do nekoliko izazova. Selen, poznat po svojim snažnim antioksidativnim svojstvima, značajan je u usporavanju procesa starenja neutralizirajući štetne slobodne radikale i poboljšavajući cjelokupno stanje kože i kose.

  • Štoviše, ovaj mineral doprinosi smanjenju mogućnosti hormonske neravnoteže, jačanju imunološkog sustava i jačanju kardiovaskularnog zdravlja. Selen dodatno pozitivno djeluje na živčani sustav, pomaže u upravljanju stresom i podržava apsorpciju određenih vitamina. Pokazatelji nedostatka selena u tijelu predstavljaju uporan umor, hormonsku neravnotežu i komplikacije u kardiovaskularnom sustavu, uz pogoršanje stanja kože, kose i noktiju, uključujući promjene boje noktiju.

Uzimajući u obzir da ovi znakovi također mogu označavati razne druge zdravstvene probleme, pametno je posavjetovati se s liječnikom prije nego započnete s bilo kakvim dodacima prehrani. Bitno je prepoznati da prekomjerna konzumacija selena može dovesti do štetnih učinaka. Dostupna je raznolika paleta namirnica bogatih selenom, uključujući ribu, plodove mora, gljive, jaja, pistacije, pšenične i zobene mekinje, kokos, sjemenke suncokreta, orašaste plodove, maslac, sir i češnjak.

Osim toga, treba voditi računa o određenim namirnicama koje mogu spriječiti apsorpciju selena, poput slatkiša, peciva i gaziranih pića. Za održavanje odgovarajuće razine selena preporučljivo je u dnevni režim prehrane uključiti 50 grama gljiva, 70 grama kokosa ili 1-2 brazilska oraha. Selen (Se) je esencijalni mineral koji je prirodno prisutan u tragovima u tijelu, a ipak je ključan za pravilno funkcioniranje raznih tjelesnih procesa. U području medicine, mikronutrijenti, koji se nazivaju elementima u tragovima, su tvari koje su tijelu potrebne u minimalnim količinama, obično manje od 50 mg dnevno.

  • Nasuprot tome, nedostaci ovih elemenata mogu rezultirati znatnim poremećajima fizioloških funkcija tijela. Tek je tijekom 1970-ih ovaj mineral identificiran i priznat za njegov ključni doprinos održavanju ljudskog zdravlja. Tipično tijelo odrasle osobe općenito sadrži oko 20 mg selena, s najvećim koncentracijama u crvenim krvnim stanicama, bubrezima, jetri, srcu, slezeni i testisima. Selen služi kao bitan element u otprilike 30 selenoproteina, koji su ključni antioksidativni enzimi prisutni u tijelu.

Djelujući kao antioksidans, selen štiti više tjelesnih sustava od oksidativne štete. Nadalje, neophodan je za glutation peroksidazu, tripeptidni enzim koji je prepoznat kao najznačajniji antioksidativni enzim u ljudskom tijelu. Ovaj enzim je ključan za uklanjanje vodikovog peroksida iz tijela. Osim svoje primarne uloge u zaštiti tijela od oksidativnog stresa, selen također doprinosi:

Zaštita tijela od kardiovaskularnih i srčanih bolesti, jačanje imunološke funkcije, smanjenje vjerojatnosti nekoliko vrsta raka—uključujući rak dojke, želuca, grla i rektalnog raka—štita od štetnih učinaka teških metala i zagađivača iz okoliša, usporavanje procesa starenja, potpomaganje u liječenju artritisa, Crohnove bolesti, respiratornih infekcija i kožnih poremećaja, igrajući ključnu ulogu u zdravlje štitnjače, pozitivan utjecaj na mušku plodnost i pojačavanje antioksidativnih svojstava vitamina A i E sve su to ključne funkcije. Koncentracija selena u hrani ovisi o njegovoj razini u tlu.

Postizanje adekvatnog unosa selena isključivo uravnoteženom prehranom pokazalo se nepraktičnim, prvenstveno zbog manjka selena u europskim tlima. Značajno je da srednja Europa pokazuje značajan nedostatak selena u svom sastavu tla. Kao rezultat toga, znatna količina nusproizvoda s nedostatkom selena eliminira se tijekom prerade žitarica, što dovodi do gubitka od 80%. Nadalje, apsorpcija selena iz tla ometana je prisutnošću sumpora u gnojivima i učincima kiselih kiša, čak i kada se razine selena u tlu smatraju odgovarajućima.

Tipična potrošnja selena za prosječnog Europljanina varira između 25 i 48 mikrograma, dok je prosječni unos za Kanađane znatno veći, pa se kreće u rasponu od 100 do 200 mikrograma. Konzistentan pad u potrošnji selena uočen je u svim europskim zemljama, s razinama unosa koji padaju ispod preporučenih dnevnih potreba od 65 mikrograma (European Journal of Clinical Nutrition). Među prehrambenim izvorima selena izdvajaju se brazilski orasi kao najbogatiji. Jedan orah može osigurati impresivnih 1000 mcg ovog vitalnog minerala.

 

Orašasti plodovi su primarni izvor selena; međutim, hrana životinjskog podrijetla, uključujući iznutrice—osobito bubrege i jetru—kao i plodovi mora i meso, također doprinose znatnim količinama ovog esencijalnog minerala za promicanje ljudskog zdravlja. Iako žitarice i mliječni proizvodi sadrže selen u nešto manjim količinama, voće i povrće obično nudi samo male tragove ovog nutrijenta. Ipak, postoji iznimka od ove smjernice: češnjak. Nevjerojatno, češnjak ima potencijal da sadrži čak 50 puta više selena nego u drugim biljkama. Bitno je znati da se tijekom kuhanja otprilike 10-45% selena može smanjiti.

Preporučujemo