Prošlo je pet godina otkako je moj muž nestao iz mog života, a svaki dan još uvijek nosim tragove njegove odsutnosti…..
. Ta nesreća, koja je naizgled bila tako obična, ostavila je rane koje nisu zarasle. Njegov gubitak, iznenadni i tragičan, promijenio je moj svijet iz temelja. Na tu noć uvijek mislim. Kiša koja je pada, nestala struja, klizav pod…
to su bile posljednje stvari koje sam vidjela prije nego što je zauvijek otišao. Komšije su čule tresak kada je pao niz stepenice, dok sam ja ostala paralizovana od bola, ne vjerujući što se dogodilo.
Kada su došli, bilo je prekasno. Proglasili su ga mrtvim na licu mjesta, a ja sam ostala sama, u kući koja je sada bila samo podsjetnik na onog čovjeka kojeg sam voljela.
- Svijet je nastavio, a ja nisam. Iako sam bila među ljudima, osjećala sam se kao stranac u vlastitom životu. To je bio period u kojem nisam bila u stanju ni plakati, ni smijati se, ni osjećati bilo što osim tog dubokog gubitka. Pet godina prolazilo je u magli, dok sam se borila s osjećajem gubitka, ponovo otkrivajući svakodnevni život koji je sada bio stran. Ali, sve to vrijeme, jedina stvar koja me držala bila je orhideja koju mi je muž poklonio na našoj svadbi – jorgovana orhideja, jednostavna, ali posebna. Bilo je nešto u njoj što je podsjećalo na njega. Iako nije bila rijetka niti posebno lijepa, ona je bila jedini predmet u mojoj kući koji je zadržao njegov miris, njegovu prisutnost.
Orhideja je bila postavljena na prozorskoj dasci u spavaćoj sobi, i svaki put kad bih je pogledala, osjećala bih kao da još uvijek ima tu, u zraku, komadić njega. U svakom laticu, svakom korijenu, osjećala sam njegovu ljubav prema meni, njegovu nježnost koja nije mogla nestati, uprkos tome što je on otišao. Orhideja je bila moj način da ga ne zaboravim, da ga držim živim makar u tom malom kutku mog života. I dok su se godine smirivale, ona je ostala simbol svega što je bilo dobro, svega što sam voljela i izgubila.
Jednog popodneva, sunčevi zraci ulazili su u sobu, a ja sam stajala kraj prozora, gledajući kroz njega i razmišljajući o svemu što je prošlo. I tada, iznenada, začuo se zvuk koji me odmah iznervirao – komšijina mačka ponovno je skočila na moj balkon, jureći mog psa, i udarila u policu na kojoj je stajala orhideja. Zamišljena, nisam reagirala odmah, ali kada sam vidjela da je saksija pala i razbila se na tlo, osjećala sam kao da je zemlja pod mojim nogama nestala.
- Trčala sam prema njoj, srce mi je bilo u grlu. Dok sam sakupljala komade saksije, nešto je u zemlji privuklo moju pažnju. Pokušala sam ukloniti zemlju, misleći da je to samo korijen biljke koji je ostao, ali ono što sam otkrila natjeralo me je da zadrhtim. Zakopano je bilo nešto drugo. Nešto hladno, metalno. Izgubila sam dah i osjećala kako mi se noge podvijaju. Tada sam shvatila, nije to bilo samo tlo iz kojeg je biljka rasla. Nešto je bilo zakopano tu – nešto što nisam očekivala ni u najluđim snovima.
Moje ruke su se tresle dok sam vadila predmete iz zemlje. Bilo je to nekoliko malih predmeta, ali jedan je posebno privukao moju pažnju – mala zlatna narukvica, koju sam prepoznala odmah. To je bila narukvica koju je moj muž nosio. Nikada nije bila skupa ni vrijedna, ali bila je njegova. Moj muž ju je nosio svaki dan, i to je bio jedan od malih detalja koji su činili njega posebnim za mene.
Moje misli su počele juriti u svim smjerovima. Zbog čega bi on zakopao svoju narukvicu? Zbog čega je nešto poput ovog bilo skriveno u zemlji? U tom trenutku, cijeli svijet mi je izgledao drugačije. Zadrhtala sam, a onda sam znala – ovo nije bilo slučajno. Ovo nije bilo samo nesreća. Pozvala sam policiju, izjavila što sam našla, i čim su stigli, počeli su ispitivati sve u vezi s tim otkrićem.
- Zamišljala sam da je to kraj, da je sve što sam izgubila bilo samo nesretno vrijeme i mjesto. Ali tada, kad je narukvica bila samo početak, počela sam shvatati da je taj trag možda samo jedan komadić slagalice koju nisam mogla vidjeti. Možda je moj muž znao nešto što ja nisam. I onda, dok sam stajala tu, iznad ruševina, moje srce je ponovo bilo ispunjeno sumnjama, pitanjima i istinom koja je čekala da izađe na svjetlo.
