U danasnjem članku prisjećamo se šest predmeta za koje su porodice u bivšoj Jugoslaviji izdvajale mnogo novca, a koji danas više nemaju isti položaj u svakodnevnom životu. Fiksna telefonska linija, masivna vitrina, kristalne čaše, veliki servis, skup tepih i bunda nisu služili samo svojoj osnovnoj namjeni, nego su pokazivali šta je domaćinstvo uspjelo steći. Nova tehnologija, manji stanovi, drugačiji ukus i potreba za jednostavnijim održavanjem postepeno su promijenili način na koji se na te stvari gleda.
Fiksni telefon, velika vitrina, kristal, svečani pribor za jelo, skupocjeni tepih i bunda nekada su u mnogim jugoslavenskim domaćinstvima predstavljali mnogo više od običnih predmeta. Za njih se štedjelo, kupovali su se na kredit i čuvali kao porodično naslijeđe ili dokaz materijalne sigurnosti. Promjene tehnologije, mode i uređenja doma umanjile su njihovu nekadašnju praktičnu i statusnu ulogu. Ipak, mnogi primjerci i dalje imaju upotrebnu, kolekcionarsku ili sentimentalnu vrijednost za porodice koje ih čuvaju.
Vrijednost nekog predmeta ne određuje samo materijal od kojeg je napravljen. Na nju utiču vrijeme, dostupnost, navike i društvena slika koja se uz predmet veže. Ono što je jednoj generaciji predstavljalo veliki životni cilj sljedećoj može biti nepraktično ili jednostavno suvišno.
U mnogim jugoslavenskim domovima kupovina kvalitetnog namještaja ili kućne opreme planirala se godinama. Pojedine stvari nabavljane su za vjenčanje, useljenje ili važnu godišnjicu, a zatim pažljivo čuvane kako bi ih jednog dana naslijedila djeca.
Danas se prednost često daje funkcionalnosti, lakšem održavanju i predmetima koji ne zauzimaju mnogo prostora. To ne znači da su starije stvari potpuno bezvrijedne, već da više ne predstavljaju isti oblik prestiža niti imaju jednako važnu praktičnu ulogu.
Šta se promijenilo
Predmeti koji su nekada pokazivali materijalni status danas se često posmatraju kroz praktičnost, veličinu i troškove održavanja. Njihova vrijednost nije nužno nestala, ali više nije ista za svaku generaciju.
Fiksni telefon i vitrina bili su znak uređenog doma
Dobiti kućni telefon nekada nije bilo jednostavno. Na priključak se moglo čekati dugo, instalacija je predstavljala značajan trošak, a sama linija bila je važna za održavanje kontakta s rodbinom, prijateljima i poslovnim saradnicima. Čak ni pucketanje, prekidi i slabiji kvalitet veze nisu umanjivali njegov značaj.
Telefon postavljen na vidljivo mjesto pokazivao je da je domaćinstvo povezano sa svijetom u vremenu kada mobilni uređaji nisu postojali. Pozivi su se obavljali iz zajedničke prostorije, pa razgovor nije bio privatna aktivnost kakva je danas. Jedan aparat koristili su svi članovi porodice.
Razvoj mobilne telefonije potpuno je promijenio tu naviku. Svaka osoba sada može imati vlastiti broj i uređaj koji koristi za pozive, poruke, fotografije, posao i pristup internetu. Zbog toga je fiksni telefon u brojnim domaćinstvima izgubio nekadašnju važnost, a mlađe generacije rijetko ga doživljavaju kao statusni simbol.
Sličan put imala je velika vitrina koja je zauzimala značajan dio dnevne sobe. U njenim zatvorenim i ostakljenim dijelovima čuvali su se knjige, kristal, porcelan, fotografije i predmeti koji su se pokazivali gostima. Često je bila jedan od najskupljih komada namještaja u stanu.
Porodice su za nju štedjele, a kvalitetna izrada značila je da može trajati decenijama. Upravo zbog dugovječnosti mnoge stare vitrine i danas postoje, ali se ne uklapaju uvijek u savremene stanove. Minimalističko uređenje prednost daje otvorenijem prostoru, manjim elementima i namještaju koji se može lakše pomjerati.
Kristal i svečani servis čekali su posebne goste
Kristalne čaše i vaze bile su uobičajen poklon za vjenčanja, godišnjice i useljenja. Njihova težina, sjaj i ukrasi predstavljali su luksuz, pa se kristal nije koristio svakodnevno. Čuvao se iza stakla i iznosio tokom praznika, porodičnih slavlja ili posjeta važnih gostiju.
Neke porodice imale su predmete koji su godinama stajali netaknuti jer nikada nije dolazila prilika koja se smatrala dovoljno svečanom. Danas mnogi biraju jednostavnije čaše i vaze koje se lakše peru, zamjenjuju i uklapaju u različite stilove uređenja.
Kristal ipak nije potpuno izgubio značenje. Stariji kompleti mogu imati sentimentalnu vrijednost jer su povezani s vjenčanjima, porodičnim okupljanjima i osobama od kojih su dobijeni. Zato odluka da se takav predmet sačuva ne mora zavisiti od toga koliko se često koristi.
Uz kristal su često išli veliki kompleti pribora i posuđa. U pojedinim domaćinstvima sadržavali su desetine kašika, viljuški, noževa, tacni, činija i drugih dijelova. Kompletan servis pokazivao je da je kuća spremna primiti brojne goste i organizovati svečani ručak.
Najbolji pribor čuvao se odvojeno i nije se koristio za obične porodične obroke. Savremena domaćinstva češće biraju manje i jednostavnije setove koje koriste svakodnevno. Veliki kompleti zato mogu zauzimati mnogo prostora, naročito ako se iznose samo nekoliko puta godišnje.
Porodična vrijednost
Kristal, porcelan i pribor danas možda nisu simboli statusa kao nekada, ali mogu čuvati uspomenu na vjenčanje, naslijeđe ili važnu osobu. Upotrebna i sentimentalna vrijednost ne moraju biti jednake.
Tepisi i bunde pokazivali su materijalnu sigurnost
Veliki tepih nekada je bio gotovo obavezan dio uređene dnevne sobe. Postavljao se na pod, a u nekim domovima i na zid, gdje je istovremeno imao dekorativnu i praktičnu ulogu. Njegov izgled, veličina i kvalitet mogli su pokazivati koliko je porodica uložila u svoj dom.
Kupovina tepiha predstavljala je ozbiljnu investiciju. Nabavljani su i na kredit, pažljivo održavani te prenošeni s generacije na generaciju. Danas ih mnogi zamjenjuju manjim prostirkama ili potpuno otvorenim površinama od parketa i laminata, koje se jednostavnije čiste.
Ipak, tepisi nisu nestali iz modernih enterijera. Promijenili su se njihova veličina, način korištenja i značenje. Umjesto dokazivanja bogatstva, češće služe za unošenje boje, topline ili udobnosti u prostor.
Bunda je, s druge strane, bila vidljiv modni simbol luksuza. Žena koja ju je nosila često se smatrala posebno dotjeranom, dok je njena cijena pokazivala da je porodica mogla izdvojiti veliki iznos za odjeću koja nije bila namijenjena svakodnevnim prilikama.
Muževi su nerijetko štedjeli kako bi suprugama kupili bundu, a ona se zatim nosila u posebnim izlascima i godinama čuvala. Promjene mode i okretanje prema praktičnijoj odjeći smanjile su interes za takve komade, pa mnoge stare bunde danas ostaju u ormarima.
Ovih šest predmeta pokazuje koliko se pojam luksuza može promijeniti. Nekada se status dokazivao telefonskim priključkom, namještajem koji traje cijeli život i stvarima koje se koriste samo pred gostima. Danas se životni prostor češće uređuje prema jednostavnosti, ličnom ukusu i svakodnevnoj upotrebi.
Predmeti iz jugoslavenskih domova zato nisu nužno beskorisni. Neki još služe prvobitnoj namjeni, drugi imaju kolekcionarsku ili sentimentalnu vrijednost, dok treći uglavnom podsjećaju na vrijeme u kojem se drugačije štedjelo, kupovalo i pokazivalo šta jedna porodica posjeduje.
