U današnjem članku vam donosimo vijest o smrti Ksenije Urličić, legendarne televizijske urednice i voditeljice koja je tokom više od četiri decenije rada snažno uticala na razvoj zabavnog programa Hrvatske radiotelevizije. Preminula je u 87. godini, ostavljajući iza sebe brojne emisije, televizijske projekte i profesionalni trag zbog kojeg je smatrana jednom od najvažnijih osoba hrvatskog televizijskog prostora.
Njeno ime posebno je povezano s Dorom, hrvatskim izborom za predstavnika na Eurosongu, ali i s emisijama koje su godinama okupljale publiku pred malim ekranima. Zbog odlučnosti, autoriteta i beskompromisnog odnosa prema poslu kolege su je prozvale „Željeznom Lady“.
Smrt Ksenije Urličić označila je odlazak osobe čija je profesionalna biografija istovremeno bila i dio historije hrvatske televizije. U vrijeme kada su televizijski programi imali izuzetno veliki uticaj na svakodnevni život gledalaca, ona je učestvovala u osmišljavanju sadržaja koji su privlačili široku publiku i ostajali zapamćeni dugo nakon emitovanja.
Tokom karijere duge više od četrdeset godina obavljala je različite odgovorne funkcije, a posebno se istaknula kao glavna urednica Zabavnog programa Hrvatske radiotelevizije. Na tom položaju nije bila samo osoba koja je odobravala projekte. Učestvovala je u njihovom oblikovanju, prepoznavala potencijal televizijskih formata i donosila odluke koje su uticale na ono što će gledaoci pratiti.
Njena profesionalna ličnost opisivana je kao snažna, zahtjevna i odlučna. Nije skrivala vlastite stavove, a od saradnika je očekivala ozbiljnost, pripremljenost i poštovanje televizijske profesije. Upravo je takav pristup doveo do nadimka „Željezna Lady“, koji ju je pratio tokom velikog dijela karijere.
Iako je taj nadimak upućivao na strogoću i čvrst karakter, iza njega se nalazila urednica koja je razumjela koliko je televizija složen posao. Svaka emisija zahtijevala je koordinaciju velikog broja ljudi, od autora i voditelja do scenografa, tehničara, muzičara i producenata. Urličić je pripadala generaciji televizijskih profesionalaca koji su svaki detalj programa posmatrali kao dio šire slike.
Posebno mjesto u njenom radu zauzima Dora, hrvatski izbor za pjesmu Eurovizije. Upravo je Ksenija Urličić osmislila naziv pod kojim je to muzičko takmičenje postalo prepoznatljivo.
Dora je tokom godina prerasla u mnogo više od televizijskog projekta. Postala je jedan od najpraćenijih događaja hrvatske muzičke scene i mjesto na kojem su brojni izvođači pokušavali izboriti odlazak na Eurosong. Iako se format mijenjao, prekidao i prilagođavao novim televizijskim okolnostima, naziv koji mu je dala Ksenija Urličić ostao je trajno vezan za izbor hrvatskog predstavnika.
Zbog toga se njeno ime često ponovo spominjalo upravo u vrijeme održavanja Dore. Čak i nakon što se povukla iz svakodnevnog televizijskog rada, javnost ju je doživljavala kao jednu od osoba najzaslužnijih za identitet tog projekta.
Njen doprinos, međutim, nije bio ograničen samo na jedno muzičko takmičenje. Tokom karijere osmislila je i vodila brojne projekte koji su obilježili različita razdoblja televizijskog programa.
Među njima su emisije „Sedma noć“, „Kruške i jabuke“ i „Treća sreća“. Svaki od ovih projekata imao je vlastitu koncepciju, ali ih je povezivala želja da publici pruže sadržaj koji će istovremeno biti pristupačan, zabavan i dovoljno kvalitetan da zadrži pažnju gledalaca.
„Sedma noć“ ostala je zapamćena kao jedan od značajnih televizijskih projekata svog vremena. Emisije takvog formata okupljale su estradne umjetnike, muzičare, glumce i druge javne ličnosti, stvarajući program koji je za mnoge porodice predstavljao dio vikend-rituala.
„Kruške i jabuke“ također su imale važno mjesto u televizijskom programu, dok je „Treća sreća“ pokazala širinu njenog uredničkog i autorskog interesa. Ksenija Urličić nije bila vezana samo za jednu vrstu sadržaja. Pratila je promjene ukusa publike i pokušavala pronaći formate koji će povezati zabavu, prepoznatljiva lica i kvalitetnu televizijsku produkciju.
Njena karijera odvijala se u vremenu velikih promjena. Televizija je prolazila kroz tehnološki razvoj, mijenjali su se načini snimanja i emitovanja, a publika je postajala sve zahtjevnija. Pojava novih kanala dodatno je promijenila medijski prostor, ali Urličić je tokom rada ostala prepoznatljiva po vlastitim standardima.
Za nju televizijska emisija nije predstavljala samo popunjavanje programske šeme. Bila je rezultat ideje, pripreme, izbora saradnika i sposobnosti da se u pravom trenutku prepozna ono što bi moglo zainteresovati gledaoce.
U mirovinu je otišla 2001. godine, nakon više od četiri decenije provedene u medijima.
Povlačenje iz aktivnog televizijskog života nije značilo da je njen uticaj nestao. Projekti koje je pomogla izgraditi nastavili su živjeti, dok su kolege i ljudi iz svijeta medija nastavili podsjećati na njenu profesionalnu ulogu.
Posljednje godine života provodila je znatno povučenije, uglavnom okružena porodicom. Nije bila stalno prisutna u javnosti, ali se povremeno oglašavala ili pojavljivala kada bi se govorilo o televizijskoj historiji, Dori i hrvatskim nastupima na Eurosongu.
Njena iskustva bila su dragocjena upravo zato što je poznavala televiziju iz vremena u kojem su se veliki projekti razvijali drugačije nego danas. Nije bilo društvenih mreža koje bi trenutno pokazivale reakcije publike niti digitalnih platformi na kojima bi se sadržaj mogao naknadno gledati. Uspjeh emisije u velikoj mjeri zavisio je od toga koliko će ljudi u tačno određeno vrijeme uključiti televizor.
Ksenija Urličić bila je dio generacije urednika koja je takvu odgovornost nosila svakodnevno. Njene odluke mogle su otvoriti prostor novim izvođačima, promijeniti tok televizijske sezone ili odrediti smjer zabavnog programa.
U februaru 2026. godine javno je govorila o ozbiljnom zdravstvenom događaju koji je doživjela. Tom prilikom zahvalila je ljekarima koji su joj, kako je tada rekla, spasili život. Iako detalji njenog zdravstvenog stanja nisu bili u središtu javnih nastupa, bilo je poznato da se posljednjih godina suočavala sa zdravstvenim poteškoćama.
Vijest o njenoj smrti zato je ponovo podsjetila javnost na dugu i izuzetno sadržajnu profesionalnu karijeru. Generacije gledalaca pamte emisije na kojima je radila, dok je ljudi iz televizijskog svijeta pamte kao osobu snažnog autoriteta.
Bila je urednica koja nije lako pristajala na kompromise kada je vjerovala da određeni projekat treba izgledati drugačije. Njena strogost često se povezivala s velikom odgovornošću koju je osjećala prema programu i publici.
Takav način rada nije uvijek bio jednostavan za saradnike, ali joj je donio poštovanje i status jedne od najuticajnijih televizijskih ličnosti svog vremena. U svijetu u kojem se zabavni sadržaj ponekad nepravedno smatra manje ozbiljnim dijelom televizije, Urličić je pokazivala koliko znanja, discipline i organizacije stoji iza kvalitetnog programa.
Njenim odlaskom hrvatska medijska scena izgubila je jednu od posljednjih velikih predstavnica televizijske ere u kojoj su urednici istovremeno bili autori, organizatori i ljudi koji su oblikovali ukus publike.
Ksenija Urličić ostat će upamćena po nadimku „Željezna Lady“, po emisijama koje su obilježile hrvatski televizijski program i po Dori, nazivu koji je postao dio savremene hrvatske muzičke tradicije. Iza nje je ostao profesionalni trag koji se ne mjeri samo brojem godina provedenih na televiziji, već projektima i ljudima na koje je svojim radom uticala
