Prolaznost života je ono što muči mnoge osobe i mnogo razmišljaju o ovoj temi posebno kako ulaze u poznije godine. Međutim starost je onakva kakva mi odaberemo da bude ako smo zdravi.
Dug, zdrav život ne ovisi samo o genetici, prehrani ili tjelovježbi. Stvari o kojima svakodnevno razmišljamo jednako su važne kao i stvari koje taložimo u našim tijelima ili način na koji im se obraćamo. Naše misli mogu biti i lijek i otrov. Stalna briga, negativne misli i štetne navike tihi su neprijatelji zdravlja i dugog života. Psiholozi su sve više zabrinuti zbog važnosti mentalnog zdravlja jer je ono izravno povezano s kvalitetom života i srećom.
- Ako dosljedno razmatramo načine koji nas umanjuju, demoraliziraju i drže u prošlosti, stvorit ćemo pozadinu za stres, tjeskobu i fizičku bolest. Neke se mentalne tradicije ponavljaju svaki dan, bez razumijevanja fizičke i mentalne cijene koju uzrokuju. Evo popisa od tri otrovne misli koje treba prepoznati i zamijeniti zdravijim, ako želimo povećati svoju energiju, radost i dugovječnost.
1. Za mene je prekasno, mit koji se ponavlja svaki put kad o tome govorimo. Ova ideja ima obilježja tihe kapitulacije. Mnogi će pojedinci, bez obzira na godine, vjerovati da su neki vlakovi za njih već krenuli – zdravlje, ljubav, karijera ili osobna radost. Međutim, koncept da je “prekasno” također se može smatrati samodostatnim proročanstvom. Kad pomislimo da više nemamo mogućnosti, prestajemo ih pokušavati pronaći. Smanjujemo količinu vremena koju trošimo na sebe, prestajemo se poboljšavati, stagniramo i ne uspijevamo napredovati. Ova ideja je odgovorna za propast?
Zato što nas tjera da postanemo promatrači vlastitih života. Umjesto da gradimo, učimo i istražujemo, jednostavno počinjemo preživljavati. Postajemo manje skloni uspjehu, gubimo motivaciju i osjećamo da nemamo svrhu ili smo sami, a sve je to povezano s kraćim životnim vijekom. Kako možemo razmotriti druge opcije? Zamijenite riječi “prekasno je” s “Mogu početi tamo gdje sam trenutno.” Nitko nije prestar da započne novi život. Bilo da se radi o jeziku, kretanju, prekvalifikaciji ili osobnom razvoju, sve je moguće ako to odaberete. Neuroznanost pokazuje da je mozak još uvijek sposoban učiti i mijenjati se tijekom odrasle dobi.
2. “Ovo je ono što jesam, ne mogu se promijeniti” – mentalni zastoj koji nas sputava. Jedan od najčešćih unutarnjih razloga za nedostatak napretka je uvjerenje da smo jednostavno ono što jesmo. Kad to prihvatimo, žrtvujemo rast. Racionaliziramo ponašanja koja su nam štetna: pasivna agresija, nezdravi odnosi, negativne emocije ili nedostatak emocionalne dostupnosti. Koji je razlog da nas uništi? Zato što učvršćuje uvjerenje da se ne možemo poboljšati i da nismo odgovorni za vlastiti rast. Ovaj mentalni zastoj često rezultira razočaranjem, osjećajem nedostatka moći i naučenom bespomoćnošću.
U konačnici, to povećava vjerojatnost depresije, ovisnosti, izolacije i psihosomatskih problema. Kako stvari promatrati drugačije? Umjesto “Ne mogu mijenjati”, razmislite o sljedećem: “Promjena je procedura, a ja sam dio procedure.” Ljudi često mijenjaju svoje ponašanje nesvjesni toga. Razlika je u tome što svjesna promjena zahtijeva napor, strpljenje i fleksibilnost. To je obveza koja vam daje više slobode i kontrolu nad svojim životom.
3. “Što ako sve pođe po zlu?” – tiha bol stalne tjeskobe. Zabrinutost za budućnost uobičajena je osobina ljudskog duha. Međutim, kada zabrinutost postane stalna, pretjerana i iscrpljujuća, pretvara se u oblik tjeskobe koja zapravo može uništiti tijelo iznutra. Ljudi koji su skloni katastrofičnom razmišljanju, što je potencijal za najgori ishod u svakoj situaciji, žive sa stalnim osjećajem opasnosti. Srce im brže pumpa, mišići su im napeti, spavanje im je prekinuto, a imunološki sustav oslabio. Koji je razlog da je ovo opasno? Jer mozak nije u stanju razlikovati stvarne od percipiranih opasnosti. Kada stalno vizualiziramo loše rezultate, činit će se da su se naša tijela već dogodila.
Ishod? Kronični stres, povišeni kortizol, smanjena otpornost na bolesti i povećana vjerojatnost kardiovaskularnih problema. Kako stvari promatrati drugačije? Pokušajte: rješavat ću probleme kako se pojave, a ne unaprijed. Priznanje da postoji neizvjesnost ne znači izbjegavanje opasnosti, već njegovanje unutarnje stabilnosti. Briga za sadašnjost i ovdje i sada. Umjesto da pokušavate zamisliti buduće probleme, usredotočite se na korake koji se mogu poduzeti danas.
