U današnjem članku vam pišemo o jednoj od onih životnih situacija kada se moraš suočiti s vlastitim odlukama koje su dovele do neočekivanih posljedica. …..
Ovo je priča o ljubavi, lažima, i unutrašnjem konfliktu koji dolazi iz mjesta nesigurnosti i želje za nečim više. Ovdje nije riječ o jednostavnom prekidu veze, već o ozbiljnom moralnom pitanju i ispunjavanju vlastitih želja na račun tuđih osjećanja.
Nisam bila osoba koja bi obmanjivala druge, niti sam ikada mislila da ću se naći u situaciji u kojoj bih morala manipulisati i koristiti druge ljude za vlastitu korist.
No, u trenutku nesigurnosti, počela sam sumnjati u sve oko sebe, u svoj odnos, u svog dečka, i u ljubav koju smo gradili. Moj život je bio poput mnogih drugih; bila sam u vezi s emocionalnim i dobrim dečkom, koji mi je pružao stabilnost i ljubav. Bio je nježan, pažljiv, razumio je sve moje potrebe, a nije bilo ni najmanje sumnje da me istinski voli.
- No, s vremenom je došla ta pomalo zagonetna želja za nečim novim, za promjenama, za nečim što bi probudilo uzbuđenje u mom životu. Na poslu sam upoznala dobrostojećeg frajera, koji mi je obećao nevjerojatnu avanturu. Htio me voditi na more, u luksuz, i obećao da će moj život biti potpuno drugačiji. Njegovo bogatstvo, njegov status i sposobnost da me izvuče iz svakodnevice činili su ga jako privlačnim, ali nisam imala hrabrosti da napustim svog dečka. On je bio dobar, vjeran, i imao je tu nevjerojatnu dušu koja me obuzimala svakim danom sve više.
Bila sam uhvaćena u nesigurnostima. Sa jedne strane, imala sam nešto sigurno i emotivno, a s druge strane je bila ta materijalna privlačnost i mogućnost bijega iz rutine. Onda mi je pala na pamet ideja koja mi nije djelovala kao loša u tom trenutku. Odlučila sam napraviti nešto drastično, nešto što će mi pomoći da se izvučem iz ove situacije bez da moram priznati sebi ili bilo kome da jednostavno ne želim biti u ovoj vezi više. Platila sam djevojci da zavede mog dečka, kako bih imala razlog za raskid.
To je bio moj izlaz, i činilo mi se kao jednostavno rješenje. Cijela ideja, čini se, bila je kao plan koji je savršeno funkcionirao. Ona je odradila svoj posao, dečko je pao na njezinu igru, i sada sam imala povod za završiti tu vezu. Osjećala sam se pomalo olakšano, vjerovala sam da sam sada napokon slobodna, da mogu krenuti dalje i živjeti život na svoj način. Ali, što sam više razmišljala o svemu, to sam shvaćala da nije bilo tako jednostavno.
- U povratku sa ljetovanja, dok sam hodala plažom, dok su me svi ti novi trenuci i emocije ispunjavali, osjećala sam da nešto nije u redu. Cijelo to vrijeme, iako sam se trudila zaboraviti, nisam mogla prestati misliti na njega. Možda je bio onaj pravi za mene, možda sam ja napravila veliku pogrešku. Osjećala sam se kao da sam uništila nešto vrijedno, nešto što sam godinama gradila, samo da bih pobjegla od nečega što nije ni bila istinska prijetnja.
I baš kad sam to pomislila, ugledala sam ga. Stajao je s njom, a ona nije bila samo neka druga žena. U njegovim očima, vidjela sam nešto što nisam željela vidjeti. Nije bilo sumnje, ona je bila tu s njim iako smo oboje znali da ništa ne bi bilo isto. U tom trenutku, shvatila sam – nisam pobjegla od njega, već od sebe. Ta osjećanja, ta razmišljanja, sve što sam pokušavala da potisnem i racionaliziram, sada su me sustigla.
Povratak kući donio je ne samo fizičko, već i emocionalno iscrpljenje. Bilo je toliko teško suočiti se sa sobom, s onim što sam napravila. Nisam mogla da se oslobodim osjećaja da sam učinila nešto loše, nešto što ne može popraviti ni materijalni luksuz ni nova avantura. U srcu, shvatila sam da nisam doživjela istinsku slobodu, već samo bijeg od odgovornosti prema onome što je stvarno važno – ljubavi, povjerenju i poštovanju.
- Osjećala sam se kao da je sve što sam radila bila samo igrica s emocijama, dok su moji postupci imali realne posljedice na druge. I dok sam ponovno gledala sve te tragove iz prošlosti, shvatila sam da pravi izlaz nije u bježanju, već u suočavanju s onim što osjećam. Sada je bilo jasno – prava sloboda dolazi s prihvatanjem sebe i svojih postupaka, a ne s bijegom od stvarnosti.
Ponekad, dok bježimo od drugih, zapravo bježimo od onoga što najviše treba da riješimo – svog vlastitog straha i nesigurnosti.
