Odrasla sam u porodici gdje je uvijek postojala očekivanja – od braka, djece, karijere. Moj život je bio ispunjen njihovim željama, a moji izbori su često bili vođeni željom da zadovoljim druge, a ne sebe.,….
I tako je došlo do toga da sam završila u vezi s muškarcem koji je bio deset godina stariji od mene. Bio je oženjen, ali to mi tada nije smetalo. Imala sam osjećaj da želim nešto više od svega što mi je život do tada ponudio.
Počelo je jednostavno, povremeno viđanje, slatke riječi, osmijeh, poljupci. Bila sam sigurna da nisam zaljubljena, ali nisam imala hrabrosti stati.

Tada je nastala trudnoća. Ni sama nisam bila sigurna šta želim. On je imao svoju kćerku, i pomislila sam da je to možda znak da nije pravo vrijeme za nas. Ali duboko u sebi osjećala sam da želim ovu bebu, da ću je zadržati bez obzira na sve. Možda je to bio moj prvi korak ka slobodi, prema nečemu što je bilo samo moje.
- Naravno, nije bio oduševljen. Zamišljala sam sve to kroz bajku, ali stvarnost je bila surovija. Nije mogao da prihvati činjenicu da ćemo biti roditelji. Njegova prva reakcija bila je: „Zašto baš sada? Već imam dijete“. I tako smo se rastali. Mislim da je sve to bio test za mene – da li ću se predati njegovim strahovima ili ću nastaviti svojim putem.

Međutim, kad sam mu rekla da sam trudna, nešto se promijenilo u njemu. Postao je potpuno drugačiji. Počeo je biti uzbuđen, postavljao pitanja, govorio o tome kako će sve biti u redu. Po prvi put, počeo je razmišljati o našem djetetu kao o nečemu važnom. I tada sam shvatila da se možda stvarno promijenio, da je možda i on u svom srcu osjetio onu pravu, duboku želju da bude s nama.
Ali u isto vrijeme, počela sam se pitati – da li želim tu promjenu zbog njega, ili zbog sebe? Da li želim da naš život bude ispunjen kompromisima, ili želim živjeti svoju istinu, bez obzira na sve okolnosti?
Odlučila sam da zadržim dijete. Da samostalno donesem ovu odluku, i da ne žalim. Bez obzira na njegove emocije, njegovu prošlost, odlučila sam biti najbolja mama koju mogu biti. Moje tijelo je nosilo novi život, a moj um je bio pun pitanja koja nisam znala odmah odgovoriti.

- Nisam sigurna šta će biti s našim odnosom, ali znam da je ovo početak nečeg novog. I znam da će moj život biti ispunjen ljubavlju prema tom malom biću koje ću nositi, hraniti i štititi. Možda nisam znala sve odgovore, možda nisam imala sve odgovore na svoja pitanja, ali sam sigurna u jednu stvar – moje srce je sada puno, i sada ću učiniti sve da dam svom djetetu sve što sam propustila dati sebi.
Ovo je moja ispovijest – put koji je težak, ali vodi ka slobodi…











