U danasnjem ćlanku Vam pišemo o majci koja je gotovo cijeli svoj život posvetila sinu s cerebralnom paralizom, noseći ga, pomažući mu i boreći se da ima što ispunjeniji život.
U udaljenom selu Mušići kod Kosjerića živi Olga Bošković, žena čija je životna priča privukla pažnju javnosti zbog nevjerovatne posvećenosti sinu Predragu. Iako je danas u poznim godinama, ona se i dalje sjeća vremena kada je svakodnevno vodila brigu o svom djetetu i činila sve kako bi mu omogućila što normalniji život.
Predrag je od rođenja imao zdravstvene probleme, a dijagnostikovana mu je cerebralna paraliza. Za Olgu to nije bio razlog da odustane, već dodatni motiv da se bori kako njen sin ne bi bio uskraćen za prilike koje su imali njegovi vršnjaci.
Majčina borba kroz decenije
Olga Bošković godinama je brinula o sinu Predragu, pomagala mu u svakodnevnom životu i trudila se da mu omogući školovanje, rad i što više samostalnosti.
Od djetinjstva do školskih dana: Nije željela da bude uskraćen
Olga je posebno željela da njen sin dobije obrazovanje. Iako škola nije bila blizu njihovog doma, nije dozvolila da prepreke budu razlog da Predrag ostane bez mogućnosti da uči.
Kako je ispričala, četiri godine ga je nosila do škole kako bi mogao pohađati nastavu. Predraga je opisivala kao pametnog i bistrog dječaka kojeg su voljeli komšije i rodbina.
Osim školovanja, trudila se da mu život bude ispunjen različitim aktivnostima. Prema njenim riječima, Predrag je volio odlazak u planinu tokom sezone kosidbe, a ljudi iz okruženja uključivali su ga u svakodnevne aktivnosti koliko god su mogli.
Za Olgu nije postojala prepreka koja bi bila veća od želje da njen sin ima sretnije djetinjstvo i osjećaj pripadnosti zajednici.
Težak život na selu i briga za porodicu
Olgin život nije bio obilježen samo brigom o sinu. Ostala je mlada udovica i sama je nosila veliki dio porodičnih obaveza. Uz brigu o djeci, radila je teške poslove u domaćinstvu, na njivi i oko stoke.
Uprkos brojnim izazovima, nastavila je da se brine o porodici. Godine rada ostavile su trag, ali Olga kaže da joj ništa što je uradila za sina nije bilo teško.
Riječi koje su ostale zapamćene
Olga je istakla da joj briga o sinu nikada nije predstavljala teret i da bi isto ponovo uradila kada bi se vratila u prošlost.
„Ništa mi nije bilo teško“, rekla je Olga govoreći o godinama koje je provela uz svog sina. Dodala je da bi ga, da je bilo potrebno, nosila još dugo da je poživio.
Predragov talenat koji je ostao iza njega
Iako se suočavao sa zdravstvenim problemima, Predrag je imao izražen talenat za rad s drvetom. Bio je samouk i učio je posmatrajući druge, a njegovi radovi i danas se čuvaju u porodičnom domaćinstvu.
Olga se posebno sjeća njegovog umijeća i kreativnosti. Među stvarima koje je napravio nalazi se i cijeli ormar koji je izradio samostalno.
Kako je pričala, svakog jutra bi ga odnijela u radionicu koja se nalazila iznad kuće, a zatim bi se vraćala svojim obavezama oko imanja. Uveče bi ga ponovo nosila kući nakon završetka rada.
Za nju je bilo najvažnije da njen sin osjeti da je vrijedan i prihvaćen. Uprkos bolesti, uspio je razviti svoje sposobnosti i ostaviti trag kroz ono što je stvarao.
Jednostavnim riječima, priča Olge Bošković govori o svakodnevnim malim pobjedama koje često ostanu nevidljive. Njena snaga nije se ogledala samo u fizičkom naporu, već i u istrajnosti da sinu pruži obrazovanje, podršku i osjećaj da pripada svijetu oko sebe.
Danas Olga živi skromno, uz svakodnevne obaveze i porodicu. Iako je vrijeme donijelo godine i umor, uspomene na sina Predraga čuva s toplinom, prisjećajući se čovjeka kojem je posvetila najveći dio svog života.
Njena poruka mlađim majkama je da čuvaju svoju djecu i porodicu, jer je upravo ta briga, prema njenim riječima, ono što ostaje najvažnije.
