U danasnjem ćlanku Vam donosimo priču o Sondi testu, metodi mađarskog psihijatra Leopolda Sondija iz 1935. godine, koja od ispitanika traži da među fotografijama različitih lica izdvoje ona koja ih privlače i ona koja u njima izazivaju najveću nelagodu. Test se danas često predstavlja kao način otkrivanja potisnutih emocija, ali njegova ograničenja ne treba zanemariti….
Sondi test, koji je 1935. godine osmislio mađarski psihijatar Leopold Sondi, zasniva se na izboru fotografija lica koja kod osobe izazivaju privlačnost ili nelagodu. Njegova tumačenja povezuju te reakcije s potisnutim emocijama, strahovima i željama. Iako je test postao popularan kao povod za introspekciju, nije naučno potvrđen i njegovi rezultati ne mogu pouzdano otkriti nečiju „mračnu stranu“, procijeniti mentalno zdravlje ili zamijeniti razgovor s kvalifikovanim stručnjakom.
Ljude odavno zanimaju testovi koji obećavaju pogled u skrivene dijelove ličnosti. Posebnu pažnju privlače oni koji ne postavljaju duga pitanja, nego se oslanjaju na prvi utisak, sliku ili instinktivnu reakciju. Sondi test pripada upravo toj grupi jer polazi od pretpostavke da izbor određenog lica može biti povezan s nesvjesnim emocionalnim sadržajem.
Njegova primjena djeluje jednostavno. Ispitaniku se prikazuju fotografije različitih izraza lica, a zatim se od njega traži da odabere osobe koje mu djeluju privlačno i one koje ga uznemiravaju ili plaše. Način izbora potom se tumači kao mogući odraz strahova, želja, unutrašnjih konflikata ili osjećanja koja osoba potiskuje.
Ipak, takvo tumačenje ne znači da jedna fotografija može pouzdano objasniti nečiji karakter. Reakcija na lice može zavisiti od brojnih okolnosti, uključujući trenutno raspoloženje, ranija iskustva i lične asocijacije. Zbog toga je važno razlikovati zanimljivu vježbu samoposmatranja od stručne psihološke procjene.
Kako je test zamišljen?
Sondi test sastoji se od 48 fotografija lica s različitim izrazima. Ispitanik bira fotografije koje ga najviše privlače i one koje u njemu izazivaju nelagodu. Izbor se zatim povezuje s mogućim emocionalnim reakcijama, potisnutim osjećanjima i unutrašnjim strahovima.
Šta bi izbor lica navodno mogao predstavljati
Prema tumačenjima koja prate ovaj test, tužno ili ljutito lice može se povezivati s osjećajima tuge, ljutnje ili nesigurnosti koje osoba ne pokazuje otvoreno. Izbor nasmijanih lica, s druge strane, opisuje se kao mogući pokazatelj emocionalne stabilnosti i sklonosti pozitivnim društvenim odnosima.
Poseban naglasak stavlja se na fotografije koje izazivaju strah ili snažnu odbojnost. Ideja testa nije samo da ispita šta se osobi dopada, nego i šta je uznemirava. Upravo se takve negativne reakcije u popularnim verzijama testa često predstavljaju kao trag koji vodi prema potisnutim dijelovima ličnosti.
Ako ispitanika uznemiri lice koje prikazuje histeriju, takav izbor se u okviru testa može povezati s potisnutom potrebom za pažnjom ili priznanjem. Depresivan izraz lica tumači se kao moguća veza sa skrivenim osjećajem krivice ili niskim samopouzdanjem. To su, međutim, samo tumačenja koja pripadaju samoj koncepciji testa, a ne potvrđene dijagnoze.
Fotografije mogu podstaći osobu da se zapita zašto je neko lice izazvalo tako snažnu reakciju. U tome se nalazi njegova moguća introspektivna vrijednost: ne u tvrdnji da je rezultat nepogrešiv, nego u otvaranju pitanja o osjećanjima, strahovima i iskustvima koja obično ne razmatramo.
Važno ograničenje
Sondi test nije naučno potvrđen kao pouzdan način procjene ličnosti. Izbor fotografije ne dokazuje postojanje potisnute emocije, poremećaja ili određene osobine. Rezultat je najbolje posmatrati kao povod za razmišljanje, a ne kao konačnu istinu o osobi.
Zašto je stari test ponovo privukao pažnju
Iako potiče iz 1935. godine, Sondi test dobio je novu vidljivost na društvenim mrežama. Njegova popularnost povezana je s jednostavnim načinom učestvovanja: korisniku je dovoljno prikazati nekoliko lica i postaviti pitanje koje ga najviše privlači ili plaši. Takav format omogućava brzo dijeljenje i poređenje rezultata.
Blic ga opisuje kao alat koji se sve češće koristi za samoproučavanje i prepoznavanje emocionalnih obrazaca. Kurir ističe pitanje načina na koji nesvjesni strahovi, želje i potisnuti dijelovi ličnosti mogu uticati na svakodnevni život. Espreso naglašava interesovanje ljudi za prepoznavanje emocija koje inače ostaju izvan njihove pažnje.
Izvor navodi i mišljenje psihoterapeutkinje Mirele Kovačević, prema kojem ovakvi testovi mogu pomoći u procesu samopomoći i emocionalnog sagledavanja. Njihova moguća vrijednost nalazi se u tome što podstiču introspekciju i pokreću pitanja koja osoba možda ranije nije postavljala sebi.
Ipak, postoji važna razlika između pitanja i odgovora. Test može navesti nekoga da razmisli o nelagodi, ljutnji, tuzi ili potrebi za priznanjem, ali ne može sam potvrditi zašto se takvo osjećanje pojavilo. Za ozbiljnije razumijevanje emocionalnih poteškoća potreban je širi kontekst, a ne samo reakcija na jednu fotografiju.
Kako ga koristiti bez pogrešnih zaključaka
Najrazumniji način pristupa Sondi testu jeste posmatrati ga kao neformalnu vježbu. Osoba može zabilježiti koje joj je lice privuklo pažnju, kakvu je emociju osjetila i na šta ju je fotografija podsjetila. Takvo razmišljanje može biti korisnije od prihvatanja unaprijed ponuđenog opisa ličnosti.
Rezultat ne treba koristiti za procjenjivanje drugih ljudi, donošenje odluka o vezi ili zaključivanje da neko ima određeni psihološki problem. Izraz lica na fotografiji i reakcija posmatrača ne pružaju dovoljno podataka za takve tvrdnje.
Koristan način samoposmatranja
Umjesto pitanja „šta ova slika dokazuje o meni“, korisnije je razmotriti „zašto je u meni izazvala baš ovu reakciju“. Odgovor ne mora biti konačan. Ako se tokom takvog razmišljanja pojave ozbiljna emocionalna pitanja, njih je prikladnije razmotriti s kvalifikovanim stručnjakom.
Sondi test ostaje zanimljiv zbog jednostavne ideje da naše spontane reakcije mogu pokrenuti razmišljanje o unutrašnjem životu. Međutim, njegova popularnost ne potvrđuje naučnu pouzdanost. Fotografija koja izaziva strah može biti početak lične refleksije, ali ne i dokaz nečije „mračne strane“, emocionalne stabilnosti ili mentalnog stanja.
