U danasnjem ćlanku Vam donosimo. Pregled novih evropskih pravila o vozačkim dozvolama, s posebnim osvrtom na starije vozače i razliku između provjere sposobnosti za vožnju i automatskog oduzimanja dozvole.
Nova evropska pravila o vozačkim dozvolama donose digitalne dokumente, duže rokove važenja i mogućnost češćih provjera sposobnosti za vožnju. Ipak, ne postoji opće pravilo prema kojem se dozvole automatski ili masovno oduzimaju ljudima samo zato što su dostigli određenu dob. Države članice moći će primjenjivati dodatne provjere za vozače starije od 65 godina, ali će odluke zavisiti od nacionalnih propisa i procjene sposobnosti za sigurnu vožnju.
Tvrdnje da je u Evropskoj uniji počelo masovno oduzimanje vozačkih dozvola starijim osobama ne predstavljaju precizan opis usvojenih promjena. Nova pravila zaista omogućavaju državama članicama da za starije vozače uvedu kraće rokove važenja dozvola, češće zdravstvene provjere ili kurseve osvježavanja znanja, ali sama životna dob ne znači automatski gubitak prava na vožnju.
U središtu promjena nalazi se nastojanje da se evropski sistem modernizuje i da se minimalni standardi približe među državama članicama. Reforma obuhvata digitalnu vozačku dozvolu, rokove važenja dokumenata, procjenu zdravstvene sposobnosti, strožija pravila za vozače početnike i lakše izvršavanje zabrana vožnje u različitim članicama Unije.
Nema automatskog oduzimanja prema godinama
Nova evropska pravila ne propisuju da se vozačka dozvola oduzima čim osoba napuni 65 ili 70 godina. Državama članicama ostavljena je mogućnost da uvedu češće provjere, ali sposobnost za vožnju treba procjenjivati kroz odgovarajući nacionalni postupak.
Dozvole će važiti 15 godina, uz mogućnost kraćeg roka
Prema novim pravilima, vozačke dozvole za automobile i motocikle trebale bi važiti 15 godina. Ako se u određenoj državi koriste i kao identifikacioni dokument, rok može biti skraćen na deset godina. Za kamione i autobuse predviđen je period važenja od pet godina.
Države članice moći će skratiti rok važenja dozvole vozačima koji imaju 65 ili više godina. Svrha takve mogućnosti jeste da se, kada nacionalne vlasti to smatraju potrebnim, češće provjerava sposobnost za sigurnu vožnju ili organizuju kursevi za obnavljanje znanja.
To nije isto što i zabrana upravljanja vozilom. Kraći rok znači da će vozač ranije morati obnoviti dokument i ispuniti uslove koje propiše država u kojoj živi. Ako osoba zadovoljava zdravstvene i druge zahtjeve, njena dob sama po sebi ne predstavlja razlog da izgubi dozvolu.
Evropski parlament je prilikom predstavljanja pravila naveo da će se prije prvog izdavanja ili obnavljanja dozvole provjeravati zdravstvena sposobnost vozača. Provjera može obuhvatiti vid i kardiovaskularno stanje, ali države za vozače automobila i motocikala mogu koristiti obrazac samoprocjene ili drugi sistem utvrđen nacionalnim zakonodavstvom. Izvor: Evropski parlament
Zbog toga pravila neće nužno izgledati potpuno jednako u svakoj zemlji. Evropska direktiva postavlja zajednički okvir, dok države članice odlučuju kako će pojedine mogućnosti primijeniti u svom zakonodavstvu. Vozači zato konkretne uslove trebaju provjeravati kod nadležnih institucija države u kojoj im je dozvola izdata ili u kojoj imaju prebivalište.
Sposobnost za vožnju važnija je od datuma rođenja
Rasprava o starijim vozačima obično se kreće između dva važna pitanja: sigurnosti svih učesnika u saobraćaju i prava starijih osoba da ostanu samostalne. Vožnja mnogim ljudima omogućava odlazak ljekaru, kupovinu, održavanje društvenih kontakata i obavljanje svakodnevnih obaveza, posebno u područjima sa slabije razvijenim javnim prijevozom.
S druge strane, zdravstvene promjene mogu uticati na vid, pažnju, pokretljivost ili brzinu reagovanja. Takve promjene ne nastaju kod svih ljudi u isto vrijeme niti se mogu pouzdano procijeniti samo na osnovu broja godina. Zbog toga je individualna procjena prikladnija od pretpostavke da su svi pripadnici određene dobne grupe jednako sposobni ili nesposobni za vožnju.
U izvornom materijalu navode se hipertenzija i dijabetes kao stanja koja mogu uticati na sigurnost. Međutim, samo postojanje dijagnoze ne znači automatski da osoba ne smije voziti. Važno je kako je stanje kontrolisano, postoje li simptomi ili komplikacije koje utiču na upravljanje vozilom te kakvu procjenu donese nadležni zdravstveni radnik prema važećim pravilima.
Kontrole zato ne bi trebalo posmatrati isključivo kao kaznu. Njihova namjena može biti prepoznavanje konkretnih ograničenja i pronalaženje načina da osoba nastavi voziti sigurno. U nekim slučajevima mogu biti potrebne korektivne naočale, prilagođavanje vozila, ograničavanje određenih kategorija ili druga mjera predviđena nacionalnim propisima.
Šta stariji vozači trebaju provjeriti
Najvažniji su datum važenja dozvole, nacionalni uslovi za njeno obnavljanje i eventualna obaveza zdravstvenog pregleda. Naslovi na internetu o „masovnom oduzimanju“ nisu zamjena za obavijest nadležnog ministarstva ili službe za izdavanje vozačkih dokumenata.
Digitalna dozvola i edukacija dio su šire reforme
Jedna od najvećih promjena bit će uvođenje jedinstvene mobilne vozačke dozvole koja će biti dostupna građanima EU i priznata u svim državama članicama. Planirano je da se nalazi u evropskom digitalnom novčaniku identiteta. Građani će ipak zadržati pravo da zatraže i fizički dokument.
Digitalizacija može pojednostaviti pristup podacima i administrativne postupke, ali ne mijenja osnovno pravilo: vozač mora ispunjavati propisane uslove bez obzira na to koristi li digitalnu ili fizičku dozvolu. Sam oblik dokumenta ne odlučuje o zdravstvenoj sposobnosti niti automatski produžava pravo na vožnju.
Vijeće Evropske unije navelo je da nova pravila predstavljaju korak prema usklađivanju zdravstvenih provjera te da će države pri izdavanju dozvole primjenjivati ljekarski pregled ili provjeru zasnovanu na samoprocjeni. Reforma predviđa i najmanje dvije godine probnog perioda za vozače početnike, što pokazuje da promjene nisu usmjerene samo na stariju populaciju. Izvor: Vijeće Evropske unije
Edukacija može biti korisna vozačima svih generacija. Obnavljanje znanja o saobraćajnim pravilima, pravilno korištenje navigacije i upoznavanje sa sistemima pomoći u novijim automobilima mogu olakšati prilagođavanje savremenom saobraćaju. Takvi programi ne moraju biti dokaz da je neko loš vozač, već način da duže zadrži sigurnost i samostalnost.
Za osobe koje više ne mogu sigurno upravljati vozilom važna je dostupnost drugih oblika prijevoza. Kvalitetan javni prijevoz, pristupačne lokalne linije i podrška zajednice mogu smanjiti rizik da prestanak vožnje dovede do izolacije ili otežanog pristupa osnovnim uslugama.
Suština evropske reforme zato nije masovno uklanjanje starijih ljudi s puteva. Naglasak je na modernizaciji dokumenata, zajedničkim minimalnim standardima i mogućnosti da nacionalne vlasti češće provjeravaju vozače kada za to postoji opravdan razlog. Konkretna prava i obaveze zavisit će od načina na koji svaka država članica prenese evropska pravila u svoje zakonodavstvo.
