„Odmakni se od pokvarenih ljudi – čak i ako su ti rod rođeni.“ – Psiholog upozorava na 5 tipova ljudi kojih se treba kloniti

U danasnjem članku izdvajamo pet obrazaca ponašanja koji mogu pretvoriti blizak odnos u izvor stalne krivnje, nepovjerenja i emocionalne iscrpljenosti. Takvo ponašanje može dolaziti od partnera, prijatelja, kolege ili člana porodice, a ključna razlika nije u tome ko je osoba, nego da li se isti način povređivanja uporno ponavlja.—

Bliskost, dugogodišnje poznanstvo ili porodična veza ne znače da treba prihvatati vrijeđanje, manipulaciju i stalno zanemarivanje vlastitih potreba. Problem obično nije jedan nesporazum, nego ponašanje koje se ponavlja i ostavlja osjećaj krivnje, napetosti ili manje vrijednosti. Manipulacija, neprestana negativnost, zavist, nepouzdanost i jednostrani odnosi među obrascima su zbog kojih vrijedi razmotriti granice. Udaljavanje pritom ne mora uvijek značiti potpuni prekid kontakta, već pažljivo određivanje prostora koji druga osoba može imati u životu.

Svaki odnos povremeno prolazi kroz nesporazume. Ljudi imaju teške dane, mogu pogriješiti, izgovoriti nešto neprimjereno ili loše procijeniti situaciju. Jedna greška, posebno ako je praćena iskrenim izvinjenjem i promjenom ponašanja, nije isto što i dugotrajan obrazac u kojem jedna strana stalno povređuje, a druga popušta.

Porodični odnosi posebno su osjetljivi jer se uz njih često vezuju uvjerenja da rodbini treba sve oprostiti, da porodica mora ostati na okupu i da se neugodne stvari trebaju prešutjeti. Međutim, činjenica da je neko roditelj, brat, sestra ili drugi bliski rođak ne daje mu pravo da vrijeđa, ponižava, ucjenjuje ili zanemaruje tuđe granice.

Manipulacija i negativnost postepeno iscrpljuju

Prvi problematičan obrazac jeste kontrolisanje osjećajem krivnje. Manipulacija često ne počinje prijetnjom, nego rečenicama kojima druga osoba pokušava stvoriti obavezu: podsjeća na sve što je ranije učinila, dovodi ljubav u pitanje ili tvrdi da bi joj svi drugi pomogli. Cilj takve komunikacije nije uvijek otvoreno objasniti vlastite potrebe, već navesti drugu stranu da postupi na željeni način.

Osoba izložena takvom pritisku s vremenom može početi prihvatati obaveze koje ne želi, samo da bi izbjegla svađu ili optužbu da je sebična. Popuštanje najčešće ne završava problem. Jedna usluga postaje osnova za novi zahtjev, dok se odbijanje pretvara u raspravu u kojoj manipulator pokušava prikazati drugu osobu kao uzrok sukoba.

U takvoj situaciji korisna je mirna i jasna poruka da odluka ostaje ista, čak i kada se druga strana s njom ne slaže. Granica ne mora biti izgovorena grubo, ali mora biti dovoljno precizna da ne ostavlja prostor za beskrajno pregovaranje.

Drugi obrazac predstavlja stalno širenje negativnosti. Sasvim je uobičajeno požaliti se prijatelju ili zatražiti podršku tokom teškog perioda. Razlika nastaje kada osoba u svakoj temi vidi isključivo problem, odbacuje svako ponuđeno rješenje i ne ostavlja nikakav prostor za potrebe sagovornika.

Posao, porodica, država, vrijeme, komšije i prijatelji tada postaju neprekidan niz razloga za nezadovoljstvo. Nakon takvih razgovora druga osoba može se osjećati umornije i opterećenije, iako se u njenom vlastitom životu tog dana nije dogodilo ništa loše.

Podrška ne znači da neko mora godinama preuzimati ulogu jedinog slušaoca kojem se istovaruju svi problemi. Ako razgovor uvijek ide u jednom smjeru, sasvim je opravdano smanjiti vrijeme provedeno u tom odnosu ili ograničiti teme o kojima se razgovara.

Zavist i nepovjerenje mijenjaju način na koji osoba vidi sebe

Treći obrazac prepoznaje se po stalnom umanjivanju tuđeg uspjeha. Kada neko dobije bolji posao, ostvari dugo pripreman rezultat ili kupi nešto što je želio, zavidna osoba pronalazi način da taj trenutak obezvrijedi. Uspjeh pripisuje sreći, tvrdi da nije naročito važan ili razgovor odmah preusmjerava na vlastita postignuća.

Takvo ponašanje naročito je teško kada dolazi od člana porodice koji poznaje stare nesigurnosti i zna koje riječi najviše pogađaju. Posljedica može biti skrivanje dobrih vijesti, umanjivanje vlastitih rezultata i osjećaj nelagode tamo gdje bi trebalo postojati zadovoljstvo.

Kada neko počne prešućivati lijepe događaje samo da bi izbjegao tuđu reakciju, problem više nije ograničen na neprijatan komentar. Odnos je počeo uticati na njegovo samopouzdanje i način na koji procjenjuje vlastitu vrijednost.

Četvrti obrazac odnosi se na ljude kojima se ne može vjerovati. Jedna pogreška ili nespretno prenesena informacija nije isto što i stalno mijenjanje priče, izmišljanje detalja i predstavljanje različitih verzija istog događaja različitim osobama.

U odnosu bez povjerenja razgovor se pretvara u provjeravanje. Umjesto opuštene komunikacije, osoba stalno razmišlja da li je ono što čuje tačno, šta je rečeno drugima i zbog čega se današnja verzija razlikuje od jučerašnje.

Poseban znak za oprez jeste osoba koja pred nekim govori ružno o zajedničkim poznanicima, a zatim se pred njima ponaša veoma prisno. Takvo ponašanje prirodno otvara pitanje kako ista osoba govori o vama kada niste prisutni. Povjerenje se može obnoviti poslije pojedinačne greške, ali je distanca razumljiva kada obmanjivanje postane pravilo.

Jednostrani odnosi i granice unutar porodice

Peti obrazac pojavljuje se u odnosima koji funkcionišu samo dok jedna osoba neprestano daje. Druga strana zove kada joj treba pomoć, savjet ili pažnja, ali je nedostupna kada se uloge zamijene. Može dugo govoriti o sebi, a pokušaj sagovornika da podijeli vlastiti problem brzo pretvara u novu priču o svojim iskustvima.

Takve osobe na početku mogu djelovati zanimljivo i šarmantno. Neravnoteža se primijeti tek kasnije, kada postane jasno da jedna strana uvijek sluša, pomaže i prilagođava se, dok druga odnos održava samo dok od njega nešto dobija.

Jednostavno odbijanje zahtjeva može biti dobar pokazatelj prirode odnosa. Osoba koja poštuje granice može biti razočarana, ali će prihvatiti odgovor. Ona koja drugu stranu prvenstveno vidi kao izvor pomoći može reagovati ljutnjom, ucjenom, uvredama ili namjernim povlačenjem.

Situacija postaje složenija kada se isti obrasci pojavljuju unutar porodice. Udaljavanje tada ne mora automatski značiti potpuni prekid kontakta. Nekada je dovoljno prestati dijeliti privatne informacije s osobom koja ih kasnije koristi kao sredstvo pritiska. U drugim slučajevima može pomoći smanjenje broja susreta ili zadržavanje razgovora na neutralnim temama.

Važna razlika vidi se u načinu formulacije. Zahtjev poput „Ti više nikada nećeš vikati na mene“ pokušava kontrolisati tuđe ponašanje. Rečenica „Ako počneš vikati, završit ću razgovor“ određuje vlastito učešće u situaciji. Isto se može primijeniti na uvrede, zadiranje u brak, prenošenje privatnih informacija ili druge oblike nepoštovanja.

Ljudi koje volimo ne mogu se promijeniti samo zato što smo im više puta objasnili koliko nas njihovo ponašanje boli. Razgovor, razumijevanje i nova prilika imaju smisla kada postoji spremnost da se problem prizna. Ako se ista povreda nastavlja uprkos brojnim upozorenjima, možda nije potrebno još jedno objašnjenje, nego provođenje već izrečene granice.

Koristan pokazatelj kvaliteta odnosa jeste osjećaj koji najčešće ostaje nakon susreta. Ako se osoba uglavnom osjeća saslušano, prihvaćeno i sigurno, odnos vjerovatno ima prostor za neslaganja i popravak. Ako redovno odlazi napeta, kriva, iscrpljena ili manje vrijedna, vrijedi pažljivije pogledati obrazac komunikacije.

U zdravom odnosu postoji mogućnost izvinjenja i promjene. U nezdravom se često ponavlja isti krug: povreda, kratka rasprava, privremeno smirivanje, oprost i zatim povratak starog ponašanja. Sama obećanja nisu dovoljna ako ih ne prati drugačiji postupak.

Distanca ne zahtijeva mržnju, veliki sukob niti višestruko opravdavanje odluke. Moguće je voljeti člana porodice i istovremeno znati da pretjerana bliskost šteti. Moguće je nekome željeti dobro, a odbiti učestvovati u njegovim svađama, ucjenama i dramama.

Odnose vrijedi čuvati kada u njima postoji uzajamno poštovanje, iskrenost i sigurnost: kada se ljudi mogu radovati tuđem uspjehu, ponuditi kritiku bez ponižavanja i prihvatiti odgovor „ne“ bez kažnjavanja šutnjom ili uvredama. Tamo gdje se isti oblici nepoštovanja ponavljaju godinama, postavljanje granice ostaje opravdano bez obzira na dužinu poznanstva ili porodičnu povezanost.