Vahidi je Petar iz Valjeva bio najveća ljubav: Otac Meho je za vreme rata preudao za Saliha, nakon 30 godina stiže joj telefonski poziv iz Srbije

U danasnjem članku donosimo životnu priču o Vahidi i Petru, čiju je mladalačku vezu najprije opteretilo protivljenje njene porodice, a potom potpuno prekinuo rat 1992. godine. Njihovi putevi ostali su razdvojeni pune tri decenije, sve dok jedan telefonski poziv iz Srbije nije ponovo otvorio priču za koju je Vahida vjerovala da pripada prošlosti….

Vahida i Petar upoznali su se prije rata, tokom njenog ljetnog boravka u Srbiji, ali njihovoj vezi protivila se njena porodica. Rat i odlazak u Austriju prekinuli su svaki kontakt, nakon čega se Vahida udala za Saliha i izgradila porodični život. Tri decenije kasnije pozvao ju je Petar, koji je u međuvremenu postao policajac u Novom Sadu. Taj razgovor donio joj je odgovor na pitanje koje ju je godinama pratilo, ali nije promijenio odluku da ostane uz porodicu koju je izgradila.

Prema ispovijesti prenesenoj u izvornom materijalu, Vahida je odrasla u predratnoj Bosni, u sredini u kojoj su se različite kulture i vjere susretale bez većih prepreka. Njena najbolja prijateljica bila je Srpkinja, dok je vjenčani kum njenog oca Mehe bio pravoslavac. Ipak, kada je došlo vrijeme da Vahida sama izabere partnera, stav njene porodice bio je mnogo strožiji.

Petra iz Valjeva upoznala je tokom ljetnog raspusta u Srbiji. Početni susret prerastao je u vezu, a u njegovom domu bila je prihvaćena kao član porodice. Petar i njegovi roditelji cijenili su njen odgoj i bosanski naglasak, dok je ona uz njih dobila osjećaj pripadnosti koji je bio u suprotnosti s pritiskom kojem je bila izložena zbog porodičnih očekivanja.

Ljubav održavana pismima i tajnim susretima

Vahidin otac Meho nije prihvatao mogućnost da njegova kćerka izabere partnera druge vjere. Njegov stav postao je glavna prepreka vezi, iako je Vahida bila dobro prihvaćena u Petrovoj porodici. Nakon što se vratila u Bosnu, ona i Petar pokušavali su sačuvati odnos dopisivanjem i povremenim susretima za koje njeni roditelji nisu znali.

Novac koji bi uspjela uštedjeti Vahida je koristila za putovanja u Valjevo. Petrova pisma pažljivo je čuvala, a njih dvoje razgovarali su i o mogućem zajedničkom životu, djeci i imenima koja bi im jednog dana dali. Njihova veza tako je opstajala uprkos udaljenosti i protivljenju njene porodice.

Sve se promijenilo 1992. godine, kada je početak rata prekinuo telefonske veze i zatvorio puteve kojima su ranije putovali jedno drugom. Posljednje Petrovo pismo sadržavalo je obećanje da će joj ostati vjeran, ali nakon toga komunikacija je utihnula.

Meho je odlučio da porodica napusti Bosnu i ode kod Vahidinog ujaka u Austriju. U kofer je mogla staviti tek nekoliko komada odjeće, ali je sa sobom ponijela Petrova pisma i plišanog medvjeda koji joj je poklonio prilikom svoje prve posjete Bosni. Ti predmeti bili su veza s dijelom života koji je ostavila iza sebe bez prilike za razgovor ili oproštaj.

U mjesecima i godinama koje su uslijedile nije dobijala vijesti o Petru. Pitanje da li je preživio rat i šta mu se dogodilo ostalo je bez odgovora, dok je njena porodica u Austriji pokušavala izgraditi život u novoj sredini.

Brak sa Salihom i porodični život u Austriji

Vahidin otac kasnije je odlučio da je uda za Saliha, kojeg je smatrao sigurnim izborom unutar njihove zajednice. Vahida se u tom periodu već dugo nije čula s Petrom i, prema izvornom materijalu, nije imala snage suprotstaviti se očevoj odluci.

Sa Salihom je izgradila miran život zasnovan na međusobnom poštovanju. On je bio posvećen vjeri i porodici, dok je Vahida voljela druženje i izlaske. Iako je ispunjavala svoje porodične obaveze, misli koje nije mogla podijeliti s drugima zapisivala je u dnevnike.

Istovremeno je gradila karijeru, a jedno od najvažnijih pitanja u njenom braku bilo je potomstvo. Nakon zahtjevnog procesa vantjelesne oplodnje, Vahida i Salih postali su roditelji. Dolaskom djeteta njen život dobio je novo središte, pa je vjerovala da je priča o Petru ostala iza nje.

Godine su prolazile bez kontakta. Vahida je imala supruga, porodicu i život stvoren u Austriji, dok su sjećanja na mladalačku vezu ostala vezana za vrijeme prije rata, pisma koja je ponijela iz Bosne i pitanje na koje nikada nije dobila odgovor.

Povratak poznatog glasa poslije tri decenije

Preokret je stigao jednog običnog popodneva. Vahidu je pozvao nepoznat broj iz Srbije, a glas s druge strane pripadao je Petru. Uprkos vremenu koje je prošlo, odmah ga je prepoznala.

Petar joj je tokom razgovora ispričao šta se događalo nakon njihovog rastanka. Postao je policajac u Novom Sadu i, prema njegovim riječima prenesenim u izvoru, nikada nije prestao tragati za njom. Rekao joj je i da se nije ženio te da nijedna žena koju je kasnije upoznao nije mogla zauzeti mjesto koje je Vahida imala u njegovom životu.

Njihov prvi razgovor nakon tri decenije trajao je satima. Razmijenili su informacije o roditeljima, gubicima i važnim događajima koji su obilježili godine tokom kojih nisu znali jedno za drugo. Petar je želio da se vide, čime je Vahida prvi put nakon dugo vremena bila suočena s mogućnošću susreta s čovjekom kojeg je nekada planirala oženiti.

Međutim, njen život više nije bio onaj koji je nasilno prekinut 1992. godine. U međuvremenu je postala supruga i majka, izgradila porodicu i prošla zahtjevan put do roditeljstva. Zato odluku nije donosila samo u odnosu na nekadašnju vezu nego i prema ljudima s kojima je dijelila sadašnjost.

Vahida je Petru rekla da joj je porodica svetija od bilo koje uspomene. Nije pokušavala odgovoriti na pitanje kako bi se njihova priča razvijala da ih rat nije razdvojio, već mu je objasnila da ne želi izdati ljude koji zavise od nje i život koji je godinama gradila.

Petar je nakon tog razgovora ostao u Novom Sadu, dok je Vahida nastavila živjeti u Austriji. Ponovni kontakt nije doveo do zajedničkog života niti do susreta opisanog u izvoru, ali joj je donio odgovor na pitanje koje ju je pratilo 30 godina: Petar je preživio, nije je zaboravio i pokušavao je pronaći.

Njihova veza, prvo osporavana zbog porodičnih i vjerskih granica, a zatim prekinuta ratom, završila se razgovorom i oproštajem. Vahida je sačuvala porodicu koju je izgradila, dok je susret s poznatim glasom iz Srbije zatvorio poglavlje koje je decenijama ostalo bez jasnog završetka.