“Moja komšinica je bila samohrana majka s malim dječakom…”

“Moja k0mšinica je bila samohrana majka s malim dječakom…” sazproćitajte u nastavku više….

BONUS TEXT

U danasnjem članku vam pišemo o jednoj sposobnosti koju gotovo svi doživljavamo, ali je još uvijek ne razumijemo u potpunosti – sanjanju. Tokom sna mozak može stvarati čitave prizore, razgovore i emocije koji djeluju potpuno stvarno, a samo nekoliko minuta nakon buđenja većina tih detalja nestane. Upravo zbog toga snovi su vijekovima bili predmet vjerovanja, umjetnosti, psihologije i naučnih istraživanja.

Snovi mogu trajati kratko, ali osjećaj koji ostave ponekad prati čovjeka tokom cijelog dana.

Ljudi gotovo svake noći prolaze kroz više ciklusa spavanja, a snovi se mogu pojaviti u različitim fazama. Najživopisniji, emocionalno intenzivni i neobični snovi naročito se povezuju s REM fazom, nazvanom prema brzim pokretima očiju koji se tada javljaju. Ipak, nije tačno da čovjek sanja isključivo u REM fazi.

Iako snovi djeluju kao gotove priče, nauka još nema jedno konačno objašnjenje njihove svrhe. Postoje pretpostavke da su povezani s obradom emocija, organizovanjem uspomena, učenjem i načinom na koji mozak povezuje nova iskustva sa starim informacijama. Međutim, nijedna teorija sama ne objašnjava svu raznolikost snova.

Snovi mogu biti sasvim obični, poput razgovora s poznatom osobom, ali i potpuno nelogični. U njima se prostor i vrijeme mijenjaju bez upozorenja, ljudi poprimaju drugačije uloge, a događaji koji bi u stvarnosti bili nemogući djeluju prirodno. Tek nakon buđenja osoba često primijeti koliko je sve bilo neobično.

Od poruka bogova do psiholoških tumačenja

Drevne civilizacije snovima su pridavale veliko značenje. U pojedinim kulturama smatrani su proročanstvima, upozorenjima ili porukama iz duhovnog svijeta. Egipćani su bilježili snove i pokušavali pronaći njihovo simboličko značenje, dok su u antičkoj Grčkoj pojedini snovi povezivani s porukama božanstava.

Takva vjerovanja opstala su u različitim oblicima i danas. Mnogi ljudi traže značenje određenih simbola, poput vode, zmije, pada, letenja ili preminule osobe. Iako takva tumačenja mogu biti kulturno zanimljiva ili poslužiti kao povod za lično razmišljanje, ne postoji univerzalni rječnik prema kojem isti simbol kod svih ljudi ima jednako značenje.

Sigmund Freud je krajem 19. i početkom 20. vijeka popularizovao ideju da snovi mogu odražavati potisnute želje i nesvjesne sukobe. Prema njegovom pristupu, sadržaj sna često skriva dublju psihološku poruku. Njegove ideje imale su veliki uticaj na psihologiju i kulturu, ali se danas ne prihvataju kao jedino naučno objašnjenje sanjanja.

Savremena istraživanja mnogo više pažnje posvećuju moždanoj aktivnosti, fazama sna, emocijama i pamćenju. Mozak tokom spavanja nije ugašen. Određene regije ostaju aktivne, a obrasci aktivnosti mijenjaju se zavisno od faze kroz koju osoba prolazi.

San nije prekid rada mozga. To je složeno stanje tokom kojeg se mijenjaju moždana aktivnost, disanje, pokreti očiju, tonus mišića i način obrade informacija.

Zašto se nekih snova sjećamo, a drugih ne?

Neke osobe se probude s jasnim sjećanjem na mjesta, razgovore i lica koja su vidjele u snu. Druge znaju samo da su nešto sanjale, ali ne mogu prizvati nijedan detalj. Postoje i ljudi koji vjeruju da uopšte ne sanjaju, iako je vjerovatnije da se svojih snova jednostavno ne sjećaju.

Na pamćenje može uticati trenutak u kojem se osoba probudi. Kada se buđenje dogodi neposredno tokom ili nakon živopisnog sna, veća je vjerovatnoća da će detalji ostati dostupni. Ako osoba nastavi spavati i prođe kroz naredne faze, sadržaj se može izgubiti prije jutarnjeg buđenja.

Emocionalni intenzitet također ima važnu ulogu. Noćna mora, san o voljenoj osobi ili događaj koji izaziva snažno iznenađenje lakše se pamti od običnog, nepovezanog sna. Ipak, čak i vrlo snažna sjećanja mogu izblijediti u roku od nekoliko minuta ako osoba odmah ustane i usmjeri pažnju na druge obaveze.

Jedno istraživanje na životinjama, koje je podržao američki Nacionalni institut za neurološke poremećaje i moždani udar, ukazalo je na mogućnost da određeni neuroni aktivni tokom REM sna učestvuju u zaboravljanju manje važnih informacija. To ne pruža konačan odgovor na pitanje zašto zaboravljamo snove, ali pokazuje koliko je odnos sna i pamćenja složen. Više informacija dostupno je na stranici NINDS-a.

Lucidno sanjanje i osjećaj kontrole

Lucidni san nastaje kada osoba tokom sna postane svjesna da sanja. Ta spoznaja ponekad joj omogućava da djelimično utiče na tok događaja, promijeni mjesto, odluči šta će uraditi ili se probudi iz neprijatnog sna. Stepen kontrole nije isti kod svih ljudi niti u svakom lucidnom snu.

Ovaj fenomen privukao je pažnju istraživača jer pokazuje neobičnu kombinaciju spavanja i svjesnosti. Pojedini ljudi pokušavaju uvježbati lucidno sanjanje vođenjem dnevnika snova, provjeravanjem stvarnosti tokom dana ili namjernim podsjećanjem prije spavanja da žele prepoznati san.

Iako se lucidno sanjanje često predstavlja kao način razvoja kreativnosti ili ublažavanja noćnih mora, nije opravdano obećavati da će riješiti stres, traumu ili druge psihičke probleme. Metode koje namjerno prekidaju san mogu kod nekih osoba izazvati umor i narušiti kvalitet odmora. Učestale noćne more, paraliza sna ili problemi sa spavanjem razlog su za razgovor sa zdravstvenim stručnjakom.

Bonus: Češnjak ima dugu tradiciju, ali nije „prirodni antibiotik“

Češnjak je jedna od najstarijih kultivisanih biljaka i vijekovima se koristi kao hrana i dio tradicionalnih zdravstvenih praksi. Njegova upotreba zabilježena je u drevnom Egiptu, Grčkoj, Indiji i drugim kulturama. Danas je nezaobilazan sastojak brojnih kuhinja zbog karakterističnog mirisa i okusa.

Kada se češnjak zgnječi ili isjecka, nastaju spojevi povezani s njegovim prepoznatljivim mirisom, među kojima je i alicin. Laboratorijska istraživanja pokazuju da određeni spojevi češnjaka mogu djelovati na neke mikroorganizme, ali to ne znači da jedenje sirovog češnjaka u ljudskom organizmu djeluje jednako kao propisani antibiotik.

Prema američkom Nacionalnom centru za komplementarno i integrativno zdravlje, dodaci češnjaka mogu kod pojedinih ljudi s povišenim masnoćama neznatno smanjiti ukupni i LDL holesterol. Postoje i ograničeni dokazi o malom uticaju na krvni pritisak i šećer u krvi, ali češnjak nije zamjena za propisanu terapiju.

Tvrdnja da češnjak sigurno jača imunitet ili sprečava prehladu nije dovoljno potvrđena kvalitetnim istraživanjima. Dostupni dokazi su ograničeni, a dosadašnja istraživanja uključivala su mali broj učesnika. Zato ga je najrazumnije posmatrati kao hranjivu namirnicu, a ne kao lijek za infekcije.

Češnjak u uobičajenim količinama u hrani uglavnom je siguran. Ipak, može izazvati neugodan zadah, žgaravicu, mučninu, nadutost ili bol u stomaku. Dodaci češnjaka mogu povećati rizik od krvarenja, naročito kod osoba koje uzimaju lijekove za razrjeđivanje krvi ili se pripremaju za operativni zahvat.

Sirovi češnjak ne treba nanositi direktno na kožu jer može izazvati jaku iritaciju, pa čak i hemijske opekotine. Trudnice, dojilje, osobe koje koriste redovnu terapiju i svi koji planiraju uzimati koncentrisane dodatke trebaju se prethodno posavjetovati s ljekarom ili farmaceutom.

Neugodan zadah nakon obroka može se ublažiti pranjem zuba i jezika, ispiranjem usta, pijenjem vode ili žvakanjem svježeg peršuna i mente. Međutim, nijedna metoda ne uklanja miris trenutno kod svih ljudi jer se dio sumpornih spojeva nakon probave oslobađa i kroz disanje.

Napomena: Tekst je informativnog karaktera. Ne zamjenjuje medicinsku dijagnozu, propisanu terapiju niti individualni savjet zdravstvenog stručnjaka.