Ušao je u moj salon i samo sam rekla – ovaj je došao da me ubije: Fatalnoj Beograđanki se ljubavnik pukovnik jezivo osvetio

U danasnjem članku- donosimo životnu priču Milje Vujanović, žene koja je tokom nekoliko decenija mijenjala profesije, privlačila pažnju javnosti i gradila status neobične pojave na jugoslavenskoj sceni. Njena karijera obuhvatila je film, novinarstvo, književnost, političke nauke i astrologiju. Ipak, uprkos snazi i samostalnosti po kojima su je pamtili ljudi iz njenog okruženja, život joj je trajno promijenilo partnersko nasilje…

Milja Vujanović prošla je put od izbora za misicu i filmskih uloga do statusa jedne od najpoznatijih astrološkinja bivše Jugoslavije. Njenu javnu biografiju pratile su priče o obrazovanju, poznatim prijateljima i ljubavima, ali je posljednje godine života obilježila tragedija. Partner Obrad Zejak pucao je u nju 8. maja 2000. godine, nakon čega je ostala potpuno nepokretna. Preminula je pet godina kasnije, 4. juna 2005. u Beogradu.

Milja Vujanović u javnosti je ostala upamćena kao žena izrazite harizme, obrazovanja i nekonvencionalnih interesovanja. Prije nego što se potpuno posvetila astrologiji, okušala se u nekoliko različitih oblasti i izgradila prepoznatljivo ime u kulturnom i medijskom prostoru nekadašnje države.

U svijet poznatih ušla je 1967. godine, kada je ponijela titulu Mis Srbije. Dvije godine kasnije pojavila se u filmu „Rani radovi“ režisera Želimira Žilnika. Ostvarenje je na Berlinalu osvojilo Zlatnog medvjeda, a Milji su nakon te uloge predviđali značajnu glumačku karijeru.

Ipak, s vremenom je izgubila interesovanje za uloge u kojima je uglavnom predstavljana kroz fizički izgled. Povukla se iz glume i usmjerila prema drugim interesovanjima. Bavila se novinarstvom, pisala knjige i nastavila se pojavljivati u javnosti, ali u drugačijoj ulozi.

Od filma i novinarstva do astrologije

Prema tekstu i svjedočenjima ljudi koji su je poznavali, jedan susret posebno je utjecao na promjenu njenog profesionalnog pravca. Kao novinarka otputovala je u Dalmaciju kako bi razgovarala s astrologom Milom Duporom, koji je u tom periodu važio za jedno od najpoznatijih imena astrologije na Balkanu.

Vesna Da Vinča kasnije je govorila da je taj razgovor ostavio snažan utisak na Milju. Nakon njega odlučila je napustiti televizijski posao i ozbiljnije se posvetiti astrologiji. Vremenom je stekla diplome astroloških škola, postala članica američke federacije astrologa i otvorila Astro centar.

Početkom devedesetih govorila je o globalnim događajima i sudbini svijeta, pisala za medije i vodila emisiju koja je izazivala različite reakcije. Jedni su je doživljavali kao izuzetno obrazovanu i intuitivnu osobu, dok su drugi prema njenom radu bili skeptični.

Astrologija nije naučno potvrđena metoda predviđanja događaja ili procjenjivanja ličnosti. Međutim, u kontekstu Miljine biografije bila je važan dio njenog javnog identiteta i razlog zbog kojeg je postala poznata velikom broju ljudi širom nekadašnje Jugoslavije.

Njena kćerka Maša Vujanović opisivala je majku kao snažan duhovni i intelektualni uzor. Maša je rođena 1973. godine u Beogradu, postala je majka troje djece i kasnije razvila program podrške osobama koje se bore s gojaznošću. Nakon smrti roditelja i tragedije koja je zadesila majku, ozbiljnije se okrenula pravoslavnoj vjeri.

Velik dio detalja o Miljinim posljednjim godinama javnost je upravo saznala iz Mašinih intervjua i svjedočenja. Zbog toga je važno razlikovati potvrđene biografske podatke od ličnih procjena, porodičnih sjećanja i tvrdnji koje su iznosili ljudi iz njenog okruženja.

Javna slika žene koju su opisivali kao „fatalnu“

Miljina ljepota, inteligencija i nekonvencionalan karakter privlačili su pažnju javnosti. Fudbaler Dule Savić opisao ju je kao jednu od najljepših žena tadašnje Jugoslavije, ali je posebno naglašavao njeno obrazovanje i zanimljivu ličnost.

U medijskim pričama Milja je povezivana s brojnim poznatim muškarcima. Njena kćerka govorila je da je bila velika ljubav Arsena Dedića i da su ostali u kontaktu do kraja njegovog života. Spominjana je i kratka romansa s Robertom De Nirom tokom njegovog boravka u Beogradu sedamdesetih godina, prije nego što je stekao svjetsku slavu.

Takvi navodi uglavnom se zasnivaju na svjedočenjima članova porodice i ljudi iz Miljinog društvenog kruga. Bez dodatne dokumentacije nije moguće svaku tvrdnju nezavisno potvrditi, pa ih treba predstavljati kao dio javno ispričane biografije, a ne kao nesporne činjenice.

Modna kreatorka Verica Rakočević, koja je poznavala Milju, govorila je da joj je bilo teško razumjeti kako je jedna tako snažna žena mogla pasti pod veliki utjecaj partnera. Prema njenom viđenju, Obrad Zejak postepeno ju je udaljio od djece i ozbiljno poremetio porodične odnose.

Takve situacije pokazuju zašto se partnersko nasilje ne može objašnjavati pitanjem zašto je žrtva „dozvolila“ da se nešto dogodi. Kontrola i izolacija često se razvijaju postepeno. Samostalnost, obrazovanje i javni ugled ne pružaju automatsku zaštitu od manipulacije, emocionalne zavisnosti ili nasilnog partnera.

Pucnjava koja je trajno promijenila njen život

Milja je Obrada Zejaka upoznala u svom Astro centru, gdje je došao na analizu dlanova. Maša je kasnije govorila da je njena majka već tokom prvog susreta osjetila nelagodu i prijateljima rekla da joj djeluje mračno i neobično.

Uprkos tom prvom utisku, Milja i Obrad stupili su u vezu koja je, prema Mašinim riječima, trajala približno deset godina. Odnos je s vremenom postajao sve problematičniji, posebno zbog njegovog ponašanja prema Miljinoj djeci.

Maša je ispričala da je dvije noći prije pucnjave posjetila majku povodom Đurđevdana. Milja joj je tada rekla da Obrad uskoro stiže i zamolila je da se skloni. Kćerku je takav zahtjev duboko povrijedio jer je pokazivao koliki utjecaj partner ima na majčine odnose s porodicom.

Prema njenom svjedočenju, Obrad joj je ranije dao otkaz u firmi koja je pripadala njenoj majci i uzeo telefon i ključeve Astro centra. Maša je također navela da je noć prije napada ostavio njenog brata Leona usput, nakon čega je došlo do nove svađe između njega i Milje.

Napad se dogodio 8. maja 2000. u Miljinom stanu. Prema Mašinoj verziji događaja, njena majka željela je prekinuti vezu i tražila od Obrada da uzme svoje stvari. On je zatim uzeo pištolj i pucao joj u leđa.

Hitac je prošao kroz vrat i oštetio kičmenu moždinu. Milja je zadobila kvadriplegiju i narednih pet godina bila potpuno nepokretna, uz mogućnost pomjeranja glave. Ljekari je, prema navodima porodice, nisu operisali jer su procijenili da ne bi preživjela zahvat.

Maša je kritikovala i postupanje hitne pomoći, navodeći da je ekipa stigla bez nosila iako je Milja bila teško ranjena u kičmu. Izrazila je nezadovoljstvo i činjenicom da, prema njenim riječima, niko nije odgovarao zbog takvog postupanja.

Obrad se nakon pucnjave prijavio policiji zbog pokušaja ubistva. Jedan od najtežih i najkontroverznijih dijelova priče uslijedio je nakon njegovog pritvaranja. Milja je tražila da bude pušten i predložila da njegova kazna bude briga o njoj dok je nepokretna.

Prema Mašinom svjedočenju, pušten je nakon približno mjesec dana i vratio se da živi s Miljom. Kćerka je govorila da može pokušati razumjeti majčine razloge, ali ne i odluku institucija da takav prijedlog prihvate, posebno imajući u vidu težinu nasilja.

Milja Vujanović umrla je 4. juna 2005. godine u Beogradu. Obrad Zejak preminuo je nekoliko godina poslije nje. Njena posljednja životna faza često je u medijima potpuno zasjenila sve što je ranije postigla.

Ipak, njena biografija nije samo priča o tragediji. Obuhvata obrazovanje, više profesija, filmsko ostvarenje nagrađeno na jednom od najvećih evropskih festivala, medijsku karijeru i veliku prepoznatljivost u oblasti kojoj se kasnije posvetila.

Način na koji se o njoj govori važan je i zbog dostojanstva žrtava nasilja. Izrazi koji teško povrijeđenu osobu svode na „biljku“ ponižavajući su i brišu njenu ljudskost. Milja je nakon napada živjela s kvadriplegijom i potpunom zavisnošću od tuđe pomoći, ali je i dalje bila osoba sa svojom biografijom, odnosima, odlukama i dostojanstvom.

Veći dio intimnih detalja o njenom odnosu s Obradom dolazi iz kasnijih izjava kćerke Maše i drugih ljudi koji su je poznavali. Njihova svjedočenja pružaju važan pogled na događaje, ali predstavljaju lične iskaze. Članak zato ne bi trebalo čitati kao potpunu rekonstrukciju sudskog predmeta, već kao pregled javno ispričane životne priče jedne od najupečatljivijih žena jugoslavenske medijske scene.