U danasnjem članku donosimo značenje praznika Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja, priču o njegovom stradanju te običaje i vjerovanja koja se među pravoslavnim vjernicima vezuju za 11. septembar.
Srpska pravoslavna crkva 11. septembra obilježava Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja, praznik posvećen njegovom mučeničkom stradanju. Vjernici ovaj dan provode u molitvi i strogom postu na vodi, dok narodna vjerovanja nalažu izbjegavanje crvene hrane i pića, posluživanja hrane na tanjiru ili tacni te obavljanja poslova u kući i izvan nje. Predanje o prazniku povezano je s carem Irodom Antipom, Irodijadom i njenom kćerkom Salomom.
Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja obilježava kraj zemaljskog života Svetog Jovana Preteče, proroka koji je stradao nakon što se javno usprotivio odnosu galilejskog vladara Iroda Antipe i Irodijade, supruge njegovog još živog brata Filipa. Zbog otvorenog ukazivanja na ono što je smatrao nepravdom i nemoralom, Sveti Jovan najprije je zatvoren u tamnicu.
Irod je vjerovao da će ga zatočeništvom ušutkati i spriječiti da ga dalje javno osuđuje. Međutim, prema predanju, Irodijada je čekala priliku da se osveti proroku, a ta prilika ukazala se tokom proslave Irodovog rođendana. Događaji koji su uslijedili postali su središnji dio priče o prazniku koji se obilježava molitvom, uzdržavanjem i strogim postom.
Ključne informacije
Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja obilježava se 11. septembra. Vjernici poste strogo na vodi i dan provode u molitvama, dok su brojni običaji povezani sa sjećanjem na nevino prolivenu krv proroka.
Kako je stradao Sveti Jovan Krstitelj
Na Irodovoj rođendanskoj proslavi pred vladarom je plesala Irodijadina kćerka Saloma. Prema predanju, izvela je ples poznat kao „Sedam velova“, nakon čega joj je Irod obećao ispuniti svaku želju. Pod uticajem svoje majke, Saloma je zatražila glavu Svetog Jovana Krstitelja na tacni.
Irod je udovoljio njenom zahtjevu i naredio da Sveti Jovan bude pogubljen. Prorokova glava potom je donesena Salomi na tacni, a ona ju je predala svojoj majci. Predanje dalje navodi da je Irodijada nožem izbola njegov jezik, a zatim, strahujući da bi svetitelj mogao vaskrsnuti, insistirala da glava bude sahranjena odvojeno od tijela.
Prema sačuvanom predanju, glava je bačena na nečisto mjesto na Irodovom imanju. Jovana Mironosica, supruga dvorjanina galilejskog vladara, kasnije ju je pronašla, stavila u ćup i zakopala na Maslinskoj gori, također na Irodovom posjedu. Učenici Svetog Jovana sahranili su njegovo tijelo sedamdesetak kilometara od Jerusalema.
U Svetom pismu nije navedeno šta se poslije dogodilo s glavom Svetog Jovana, pa su podaci o njenoj kasnijoj sudbini vezani za crkvena predanja. Jedno od njih govori da je bogati vlastelin Inokentije, nakon odluke da se zamonaši i sagradi monašku keliju, kupio nekadašnje Irodovo imanje. Tokom kopanja pronašao je posudu s glavom svetitelja, celivao je i potom vratio na isto mjesto.
Važan trenutak
Sveti Jovan stradao je jer je otvoreno govorio protiv odnosa Iroda Antipe i Irodijade. Njegovo pogubljenje uslijedilo je nakon što je Saloma, na majčin nagovor, kao nagradu za svoj ples zatražila prorokovu glavu na tacni.
Predanja o pronalasku svetiteljeve glave
Na mjestu na kojem je, prema predanju, pronađena svetiteljeva glava danas se nalazi paraklis prvog obretenja, odnosno prvog pronalaska glave Svetog Jovana Krstitelja. O ovom malom svetilištu brinu ruske monahinje, a ono dijeli portu s ruskim manastirom Vaznesenja, građevinom visokom 64 metra koja se izdvaja u panorami Maslinske gore.
Predanje dalje prati put relikvije od Carigrada do Kapadokije, gdje je navodno ostala do 850. godine. Carigradskom patrijarhu Ignjatiju Sveti Jovan Krstitelj navodno se pojavio u snu i pokazao gdje treba tražiti relikviju. Nakon toga glava je prenesena u Carigrad, dok Crkva treće obretenje obilježava 7. juna.
Za vrijeme vladavine cara Konstantina IX Monomaha relikvija je, kako se vjeruje, podijeljena na nekoliko dijelova. Kao moguća mjesta na kojima se čuvaju njeni dijelovi spominju se Damask u Siriji, Rim u Italiji, Amjen u Francuskoj, Sveta gora, Nagorno-Karabah i Njemačka. Naučnici nemaju dovoljno podataka da bi sa sigurnošću utvrdili gdje se danas nalazi glava Svetog Jovana Krstitelja.
Smrt Svetog Jovana dogodila se pred jevrejsku Pashu, dok se praznik obilježava 11. septembra. Taj datum povezuje se s podizanjem i osvećenjem crkve koju su nad njegovim moštima podigli car Konstantin i carica Jelena, u čast i zahvalnost Svetom Jovanu.
Post i narodni običaji za 11. septembar
Vjernici na Usekovanje poste strogo na vodi i vrijeme posvećuju molitvi. Prema narodnom vjerovanju, toga dana ne bi trebalo jesti niti piti ništa crvene boje. Ovaj običaj tumači se kao izraz poštovanja prema nevino prolivenoj krvi Svetog Jovana, koji se u tradiciji pamti po poštenju, moralnoj čistoti, pokajanju i borbi za istinu.
U narodu postoji i vjerovanje da će osobu koja prekrši post tokom naredne godine zaobilaziti pravda te da bi mogla postati meta nepoštenih ljudi. To pripada području narodnog vjerovanja i ne predstavlja tvrdnju da će se takva posljedica zaista dogoditi.
Zbog načina na koji je prorokova glava donesena Irodijadi, na praznik se prema običaju izbjegava jedenje iz tanjira ili s tacne. Pojedini vjernici ne koriste ni nož, povezujući taj predmet sa svetiteljevim pogubljenjem. U nekim domaćinstvima hrana se zato priprema i služi na drugačiji način, u skladu s lokalnim običajima koji se prenose generacijama.
Tradicija također nalaže izbjegavanje rada, kako u kući tako i izvan nje. Ipak, običaji nisu u svim krajevima potpuno isti. Dok se na pojedinim mjestima ovaj dan provodi isključivo u molitvi i mirovanju, u drugim krajevima smatra se pogodnim za branje ljekovitog bilja. U brojnim mjestima u Srbiji na Usekovanje se održavaju i vašari.
Poseban običaj zabilježen je u istočnoj Srbiji, gdje se vjeruje da bi 11. septembra trebalo skinuti crveni končić s ruke. Taj končić se tokom drugih dana, prema sujeverju, nosi kao zaštita i simbol sreće, ali se na Usekovanje uklanja zbog izbjegavanja crvene boje.
Za vjernike su post, molitva i sjećanje na mučeničko stradanje Svetog Jovana važniji od pokušaja da se utvrdi gdje se danas nalaze dijelovi njegove relikvije. Praznik je posvećen njegovom duhovnom naslijeđu, istrajnosti u govorenju istine i spremnosti da se javno suprotstavi nepravdi, čak i kada je cijena takvog postupka bila njegov život.
