U danasnjem članku… objašnjavamo mogu li se kuhinjske krpe i peškiri za kupanje prati u istom ciklusu. Iako se koriste u različitim dijelovima doma i skupljaju različite vrste nečistoća, njihovo zajedničko pranje nije uvijek nehigijensko. Najvažnije je procijeniti čime je tkanina zaprljana, šta piše na etiketi i hoće li nakon pranja biti potpuno osušena.
Razdvajanje veša mnogima se svodi na boju, vrstu materijala i temperaturu pranja. Međutim, kada se u korpi zajedno nađu kuhinjske krpe i peškiri koji se koriste poslije tuširanja, često se pojavljuje dilema: smiju li završiti u istom bubnju ili ih je sigurnije prati odvojeno?
Jedinstven odgovor ne postoji jer nisu sve kuhinjske krpe jednako zaprljane. Krpa kojom su obrisane čiste ruke ili oprano posuđe nije isto što i tkanina koja je bila u kontaktu sa sirovim mesom, masnoćom ili ostacima hrane. Upravo vrsta nečistoće, a ne samo mjesto na kojem je peškir korišten, treba biti glavni kriterij pri razvrstavanju.
Kuhinjske krpe i peškiri za kupanje mogu se prati zajedno kada nisu izrazito zaprljani, podnose isti program i temperaturu te kada u bubnju ima dovoljno prostora za pravilno pranje i ispiranje.
Nije svaki peškir izložen istoj vrsti nečistoće
Peškiri za kupanje uglavnom upijaju vodu, tjelesne masnoće, znoj, ostatke kozmetičkih preparata i odumrle ćelije kože. Ako se nakon korištenja ostave zgužvani na podu ili u zatvorenoj korpi, vlaga se dugo zadržava u vlaknima, što može dovesti do razvoja neugodnog mirisa.
Kuhinjske krpe imaju širi raspon namjena. Njima se brišu ruke, suši posuđe, uklanja voda s radne površine, pridržavaju posude ili čiste prolivena hrana i masnoća. Zbog toga dvije krpe koje naizgled izgledaju isto mogu imati potpuno različit higijenski status.
Ako je kuhinjska krpa korištena samo za brisanje opranih ruku, čistog posuđa ili površine koja je prethodno temeljno očišćena, obično nema posebnog razloga da se ne opere zajedno s peškirima za kupanje. Prije toga treba provjeriti da svi komadi podnose isti program i temperaturu.
Boja tkanine takođe je važna. Novi ili intenzivno obojeni peškiri mogu tokom prvih nekoliko pranja puštati boju, pa ih je razumno odvojiti od bijelih i veoma svijetlih krpa. Jednako tako, grublji pamučni peškiri mogu ostavljati sitna vlakna na određenim kuhinjskim krpama, posebno ako je njihova površina glatka.
Nije presudno samo gdje je peškir korišten. Mnogo je važnije čime je zaprljan i kakav postupak pranja zahtijeva.
Krpe koje su dodirivale sirovo meso traže poseban oprez
Najvažniji izuzetak odnosi se na kuhinjske krpe koje su došle u kontakt sa sirovom piletinom, svinjetinom, govedinom, ribom ili njihovim sokovima. Na takvim tkaninama mogu se naći mikroorganizmi koje nije poželjno prenositi na peškire namijenjene licu i tijelu.
Ove krpe sigurnije je odmah odvojiti i ne koristiti ih za druge zadatke. Ne bi ih trebalo ostavljati vlažne na radnoj površini, prebacivati preko sudopera niti njima naknadno brisati čisto posuđe. Potrebno ih je oprati prema uputama na etiketi, koristeći odgovarajući program i deterdžent.
Posebnu pažnju zahtijevaju i izrazito masne krpe. Veća količina ulja i ostataka hrane može ostaviti miris, otežati pravilno pranje i prenijeti masnoću na druge komade. Ako je tkanina jako zaprljana, prije pranja treba ukloniti čvrste ostatke hrane i postupiti prema uputama za održavanje materijala.
Krpe koje su korištene tokom pripreme sirovog mesa ili su natopljene većom količinom masnoće ne treba stavljati u isti ciklus s peškirima za lice i tijelo. Odvajanje u tom slučaju smanjuje mogućnost prenošenja nečistoća na druge tkanine.
Dodatna pravila vrijede za krpe zaprljane zapaljivim tečnostima, industrijskim uljima, gorivom, razrjeđivačima ili sličnim sredstvima. Takve predmete ne treba bez provjere ubacivati u mašinu, a naročito ne u sušilicu, jer određene supstance mogu predstavljati sigurnosni rizik.
U takvoj situaciji potrebno je provjeriti deklaraciju proizvoda koji je dospio na tkaninu i uputstvo proizvođača uređaja. Ako nije jasno kako sigurno postupiti, tkaninu treba držati dalje od izvora toplote i potražiti stručno uputstvo, umjesto oslanjanja na uobičajeni program pranja.
Temperatura, deterdžent i punjenje bubnja prave veliku razliku
Prije spajanja različitih peškira treba pročitati njihove etikete. Pamuk, mikrofibra, dekorativne kuhinjske krpe i peškiri s posebnim vlaknima ne podnose nužno isti tretman. Odabir previsoke temperature može oštetiti materijal ili boju, dok neodgovarajući program možda neće dati očekivani rezultat.
Treba koristiti količinu deterdženta preporučenu za veličinu punjenja, stepen zaprljanosti i tvrdoću vode. Dodavanje veće količine ne znači automatski i čistiji veš. Višak sredstva može se teže isprati, ostaviti naslage u vlaknima i doprinijeti pojavi ustajalog mirisa.
Ni bubanj ne treba puniti do vrha. Debeli peškiri upijaju mnogo vode i tokom ciklusa postaju teški. Ako su previše zbijeni, voda i sredstvo za pranje ne mogu slobodno prolaziti između njih, pa čišćenje i ispiranje mogu biti slabiji.
Praktičan pokazatelj jeste mogućnost da se peškiri slobodno pomjeraju tokom pranja. Kada u bubnju nema dovoljno prostora, ni duži program ne može u potpunosti nadoknaditi otežanu cirkulaciju vode. U takvom slučaju bolje je podijeliti veš u dva manja punjenja.
Pravilno pranje ne zavisi samo od temperature. Na rezultat istovremeno utiču vrsta nečistoće, materijal, doza deterdženta, veličina punjenja, efikasnost ispiranja i način sušenja.
Potpuno sušenje završni je dio higijenskog pranja
Čak i dobro opran peškir može brzo dobiti neugodan miris ako dugo ostane vlažan. Poslije korištenja treba ga raširiti kako bi se što prije osušio, umjesto da ostane zgužvan u korpi, na podu kupatila ili u zatvorenoj mašini.
Isto pravilo vrijedi nakon pranja. Peškire je potrebno izvaditi iz bubnja čim je praktično moguće i osušiti u skladu s oznakama proizvođača. To može biti sušilica podešena na odgovarajući program ili dobro prozračeno mjesto na kojem između komada može cirkulisati zrak.
Ako oprani peškiri i dalje imaju težak ili ustajao miris, razlog ne mora biti nedostatak deterdženta. Moguće je da je mašina bila prepunjena, da tkanine nisu dobro isprane, da su predugo stajale mokre ili da sam uređaj treba očistiti prema uputama proizvođača.
Omekšivač takođe treba koristiti oprezno i u skladu s deklaracijom proizvoda i tkanine. Pretjerana količina može obložiti vlakna i s vremenom smanjiti njihovu moć upijanja, što je posebno nepoželjno kod kuhinjskih krpa i peškira za kupanje.
Čiste ili blago zaprljane kuhinjske krpe mogu se prati s peškirima za kupanje ako svi komadi podnose isti program. Krpe koje su dodirivale sirovo meso, veoma su masne ili su zaprljane opasnim supstancama zahtijevaju odvajanje i poseban postupak.
Prije uključivanja mašine dovoljno je postaviti nekoliko pitanja: šta je tkanina brisala, je li dugo ostala mokra, podnosi li isti program kao ostali peškiri i ima li u bubnju dovoljno prostora? Ako su kuhinjske krpe korištene za čiste ruke ili posuđe, zajedničko pranje najčešće može biti praktično rješenje.
Ako postoji sumnja u vrstu zaprljanja, sigurniji izbor je odvajanje. Na taj način nije potrebno komplikovati svako pranje, ali se istovremeno izbjegava nepotrebno miješanje peškira za tijelo s krpama koje su bile izložene sirovim namirnicama, većoj količini masnoće ili drugim problematičnim supstancama.
