U današnjem članku donosimo objašnjenja psihološkinje Jelene Milošević o nedostatku bliskosti u partnerskom odnosu.
Umjesto traženja univerzalnog broja intimnih odnosa, ona pažnju usmjerava na potrebe partnera, njihovo zadovoljstvo i mogućnost da o tome razgovaraju bez potiskivanja vlastitih osjećaja.Dvoje ljudi može imati različitu želju za intimnošću, a da sama ta razlika ne govori sve o njihovoj vezi. Važno je kako se s njom nose i postoji li prostor da oboje kažu šta im nedostaje. Prema objašnjenju psihološkinje, teškoće postaju izraženije kada nezadovoljena potreba traje dugo ili kada se o njoj uporno šuti.
Emocionalna i fizička bliskost dio su šire slike partnerskog odnosa. Njihov značaj ne može se odvojiti od povjerenja, komunikacije i međusobnog poštovanja. Zbog toga pitanje intimnosti nije samo pitanje učestalosti, nego i načina na koji partneri doživljavaju povezanost, prihvaćenost i vlastito mjesto u vezi.
Razlike u želji ne prate jednostavnu podjelu po spolu
Jelena Milošević smatra da se ne može postaviti opće pravilo prema kojem nedostatak intimnih odnosa više pogađa muškarce ili žene. Presudnije je postoji li kod konkretne osobe potreba za bliskošću koja ostaje nezadovoljena. Takav pristup usmjerava razgovor na iskustvo pojedinca, umjesto na pretpostavke o cijeloj grupi.
Govoreći o istraživanjima, psihološkinja navodi da se primjećuju određene razlike u intenzitetu intimne želje između muškaraca i žena. Ipak, naglašava da se one ne mogu tumačiti kroz jednu kategoriju. Individualne okolnosti ostaju važne za razumijevanje onoga što se događa između dvoje partnera.
Kod žena se želja može mijenjati tokom života. Među faktorima koje navodi nalaze se hormonalne promjene, trudnoća, period nakon porođaja i dojenje. Stres i druge životne okolnosti također mogu uticati na potrebu za intimnošću, pa se njene promjene trebaju posmatrati u odgovarajućem kontekstu.
Učestalost odnosa zavisi i od godina, zdravstvenog stanja, životnog stila te emocionalne povezanosti. Neki ljudi imaju veću, a drugi manju potrebu. Prema objašnjenjima iz teksta, obje situacije mogu biti sasvim prihvatljive kada partneri o njima otvoreno razgovaraju i oboje su zadovoljni odnosom.
Šta je važnije od broja?
Ne postoji univerzalna mjera učestalosti intimnih odnosa koja odgovara svakom paru. Važnije je prepoznati postoji li obostrano zadovoljstvo ili jedna osoba dugotrajno potiskuje ono što joj je potrebno.
Kompromis ne treba prerasti u stalno zanemarivanje sebe
Iza teškoća u intimnom životu mogu se nalaziti problemi koji zahvataju i druge dijelove svakodnevice. Psihološkinja objašnjava da ljudi zbog posla, porodice i obaveza ponekad zanemare vlastite potrebe. Tome može doprinijeti i nastojanje da se stalno udovoljava partneru.
Takvo ponašanje nije isto što i povremeni kompromis. U vezi postoje situacije u kojima jedna osoba privremeno odustane od nečega radi zajedničkog interesa. Međutim, kada se to pretvori u dugotrajan obrazac, može se javiti nezadovoljstvo i osjećaj udaljavanja.
Zajedništvo podrazumijeva i prostor za individualnost. Partneri mogu biti povezani, a istovremeno imati vlastite potrebe, osjećaje i želje. Prema riječima Jelene Milošević, potpuno stavljanje druge osobe ispred sebe može se odraziti na kvalitet odnosa.
Zato prepoznavanje vlastitih potreba ima praktičnu ulogu. Osoba treba razumjeti šta joj je potrebno da bi se osjećala ispunjeno i sigurno, kako bi to mogla objasniti partneru. Psihološkinja posebno ističe da je mnogim ljudima, naročito ženama, važno prihvatiti da su njihove potrebe legitimne i da o njima mogu govoriti.
Istovremeno, svakodnevni ritam može otežati povezivanje. Veliki broj obaveza, stres, stalna dostupnost putem tehnologije i vrijeme provedeno na društvenim mrežama mogu smanjiti prostor za odmor i razgovor. Kada je teško pronaći vrijeme za sebe, može biti teško posvetiti pažnju i partneru.
U tom kontekstu problem nije nužno izdvojen fizički nedostatak. Na intimni život mogu uticati emocionalna opterećenja, nesigurnosti i način komunikacije. Posmatranje tih povezanih okolnosti omogućava da se razgovor ne zadrži samo na tome koliko se često odnosi događaju.
Nezadovoljstvo treba razumjeti prije traženja rješenja
Kada osoba ima izraženu potrebu za intimnošću koja dugo ostaje neispunjena, to može uticati na njeno emocionalno stanje. Jelena Milošević među mogućim posljedicama navodi frustraciju, nezadovoljstvo, smanjeno samopouzdanje i osjećaj udaljenosti od partnera. Riječ je o mogućim iskustvima, a ne o istom ishodu kod svake osobe.
U dostavljenom tekstu spominje se i povezanost kvalitetnih partnerskih odnosa s općim životnim zadovoljstvom. Ipak, zadovoljstvo vezom ne procjenjuje se samo kroz intimne odnose. Važno mjesto imaju osjećaj povjerenja, emocionalna bliskost i poštovanje koje partneri pokazuju jedno drugom.
Otvoren razgovor može pomoći da se razjasni šta se iza nezadovoljstva nalazi. Njegova svrha je da obje osobe bolje razumiju potrebe druge strane i traže rješenje koje im odgovara. To podrazumijeva mogućnost da se govori i o stresu, osjećajima i nesigurnostima koje utiču na odnos.
Prostor za obje osobe
Razgovor o bliskosti treba uključiti potrebe oba partnera. Cilj je razumijevanje i dogovor u kojem se svako osjeća poštovano, prihvaćeno i slobodno da izrazi ono što mu je važno.
Takav razgovor obuhvata i pitanje koliko prostora u zajedničkom životu ostaje za pojedinca. Prema objašnjenju psihološkinje, ravnoteža između povezanosti i očuvanja vlastitih potreba omogućava da partneri grade zajedništvo bez stalnog odricanja jedne osobe od sebe.
