„Odmakni se od pokvarenih ljudi – čak i ako su ti rod rođeni.“ – Psiholog upozorava na 5 tipova ljudi kojih se treba kloniti

U današnjem članku Vam donosimo zanimljivu i važnu temu o ljudima čije ponašanje može negativno utjecati na naše samopouzdanje, emocionalnu stabilnost i svakodnevni mir. Iako se često govori da porodicu i dugogodišnje prijatelje treba prihvatati bez obzira na njihove postupke, postoje situacije u kojima pretjerana bliskost postaje izvor stalnog opterećenja. Manipulacija, zavist, neiskrenost i zanemarivanje tuđih osjećanja mogu se pojaviti čak i u odnosima koje smatramo najvažnijima. Posebno je teško kada takvo ponašanje dolazi od osobe kojoj smo godinama vjerovali i od koje očekujemo razumijevanje. Upravo zato važno je prepoznati pet obrazaca ponašanja koji ukazuju da je možda vrijeme za jasnije granice i veću emocionalnu distancu.

Neko može biti dio vašeg života godinama, a da odnos s tom osobom ipak ne bude dobar za vas. Porodične veze, zajedničke uspomene i dugogodišnje prijateljstvo ne znače da morate prihvatati ponižavanje, ucjene ili stalno omalovažavanje. Ponekad je upravo postavljanje granica najvažniji korak prema mirnijem i kvalitetnijem životu.

Gotovo svaki međuljudski odnos povremeno prolazi kroz nesuglasice. Ljudi mogu imati loš dan, pogrešno razumjeti nečije riječi ili reagovati neprimjereno u trenutku ljutnje. Takve situacije same po sebi ne znače da je odnos štetan, posebno ako postoji spremnost na razgovor, izvinjenje i promjenu ponašanja.

Problem nastaje kada se isti postupci neprestano ponavljaju. Jedna osoba uvijek popušta, opravdava tuđe ponašanje i nastoji izbjeći sukob, dok druga nastavlja postupati na način koji izaziva osjećaj krivnje, napetosti ili manje vrijednosti.

Takve odnose ponekad je najteže prepoznati upravo unutar porodice. Od djetinjstva mnogi slušaju da su roditelji, braća, sestre i ostali rođaci osobe kojima se uvijek mora izaći ususret. Međutim, porodična povezanost ne daje nikome pravo da zanemaruje tuđe granice ili koristi bliskost kao sredstvo pritiska.

Manipulacija i neprestana negativnost: Dva obrasca koja emocionalno iscrpljuju

Prvi obrazac problematičnog ponašanja jeste manipulacija osjećajem krivnje. Takve osobe ne moraju otvoreno prijetiti niti zahtijevati poslušnost. Ponekad je dovoljno da stalno podsjećaju na usluge koje su ranije učinile ili pokušavaju dokazati da ih druga osoba ne voli ukoliko ne ispuni njihove zahtjeve.

Na taj način obična molba može postati emocionalna obaveza. Osoba koja je izložena takvoj komunikaciji počinje prihvatati zadatke koje zapravo ne želi, samo kako bi izbjegla raspravu ili optužbe da je nezahvalna.

Posebno je problematično kada se svaki pokušaj odbijanja pretvara u novi sukob. Umjesto da druga strana prihvati odgovor, ona nastavlja stvarati pritisak sve dok ne dobije ono što želi.

U takvim okolnostima korisno je jasno izraziti vlastitu odluku. Nije potrebno ulaziti u beskrajna objašnjavanja niti opravdavati svako odbijanje. Smiren, ali odlučan odgovor može pomoći da se zaustavi obrazac u kojem se tuđa očekivanja stalno stavljaju ispred vlastitih potreba.

Drugi obrazac odnosi se na osobe koje gotovo svaki razgovor pretvaraju u izvor nezadovoljstva. Njihove teme neprestano se vrte oko problema na poslu, porodičnih sukoba, tuđih grešaka i okolnosti koje smatraju nepravednim.

Naravno, svako ima pravo požaliti se i potražiti podršku kada prolazi kroz teško razdoblje. Međutim, postoji razlika između povremenog razgovora o problemima i odnosa u kojem jedna osoba stalno iznosi negativne sadržaje, ne pokazujući interesovanje za osjećanja sagovornika.

Nakon takvih susreta druga strana može se osjećati iscrpljeno, iako sama nije imala naročito težak dan. Ako razgovori godinama funkcionišu samo na taj način, opravdano je ograničiti njihovo trajanje ili promijeniti teme o kojima se govori.

Zavist, neiskrenost i jednostrani odnosi mogu narušiti povjerenje

Treći obrazac prepoznaje se kod ljudi koji teško prihvataju tuđi uspjeh. Umjesto da pokažu zadovoljstvo kada bliska osoba ostvari važan cilj, oni pronalaze način da umanje značaj njenog postignuća.

Napredovanje na poslu, uspješno završen projekt ili ostvarenje dugogodišnje želje mogu postati povod za neugodne komentare. Postignuće se pripisuje sreći, predstavljaju se njegove mane ili se razgovor brzo preusmjerava na uspjehe osobe koja pokazuje zavist.

Takvo ponašanje naročito može pogoditi kada dolazi od bliskog rođaka ili dugogodišnjeg prijatelja. Osobe koje dobro poznajemo često znaju i naše nesigurnosti, pa njihovi komentari mogu imati snažniji utjecaj nego riječi nepoznatih ljudi.

Vremenom se može dogoditi da osoba počne skrivati lijepe vijesti kako bi izbjegla omalovažavanje. Kada radost zbog vlastitog uspjeha zamijeni zabrinutost zbog tuđe reakcije, vrijedi preispitati kakvu ulogu taj odnos ima u svakodnevnom životu.

Četvrti obrazac povezan je s nepouzdanošću i neiskrenošću. Povjerenje je teško održati s nekim ko stalno mijenja verzije događaja, prenosi tuđe privatne informacije ili iznosi različite priče različitim ljudima.

Jedna greška ne mora trajno uništiti prijateljstvo. Međutim, kada prikrivanje istine i obmanjivanje postanu uobičajen način komunikacije, svaki razgovor može se pretvoriti u pokušaj provjeravanja onoga što je izgovoreno.

Posebnu pažnju zaslužuju osobe koje pred vama neprestano ogovaraju zajedničke poznanike, a zatim se prema njima ponašaju kao da među njima nema nikakvog problema. Takvo ponašanje može otvoriti pitanje koliko su pouzdane i kada govore o vama.

Peti obrazac pojavljuje se u odnosima u kojima jedna strana stalno daje, dok druga uglavnom uzima. Takva osoba javlja se kada joj trebaju pomoć, savjet ili pažnja, ali rijetko pokazuje interesovanje kada se druga strana suoči s vlastitim problemima.

Na početku takav odnos može djelovati sasvim uobičajeno. Neravnoteža postaje očigledna tek kada se primijeti da se gotovo svaki razgovor, susret ili zahtjev prilagođava potrebama samo jedne osobe.

Jedan od pokazatelja jeste reakcija na odbijanje. Osoba koja poštuje tuđe granice može biti razočarana, ali prihvata da druga strana nije uvijek dostupna. Nasuprot tome, neko ko odnos posmatra prvenstveno kroz vlastitu korist može reagovati uvredama, ljutnjom ili pokušajima izazivanja krivnje.

Kako postaviti granice čak i kada su u pitanju najbliži članovi porodice?

Udaljavanje od osobe čije ponašanje izaziva stalnu nelagodu ne mora značiti potpuni prekid kontakta. Ponekad je dovoljno smanjiti učestalost susreta, prestati dijeliti osjetljive informacije ili ograničiti razgovore na teme koje ne izazivaju nove sukobe.

Posebno je važno razumjeti razliku između postavljanja granice i pokušaja kontrolisanja druge osobe. Granica se odnosi na vlastito ponašanje i odluku o tome šta ćemo učiniti ako se neprihvatljiva situacija ponovi.

Naprimjer, umjesto zahtjeva da druga osoba nikada više ne povisi glas, moguće je jasno saopćiti da ćete prekinuti razgovor ukoliko počne vikanje. Na taj način ne pokušavate upravljati tuđim postupcima, već određujete uslove pod kojima ste spremni učestvovati u komunikaciji.

Važno je obratiti pažnju i na ponašanje koje slijedi nakon izvinjenja. Ako osoba prizna grešku i nastoji promijeniti postupke, odnos može imati prostora za poboljšanje. Međutim, ponavljanje istih uvreda nakon svakog privremenog pomirenja pokazuje da riječi nisu praćene odgovarajućim djelima.

Porodične veze dodatno otežavaju takve odluke jer se uz njih često povezuju osjećaj dužnosti i očekivanje bezuslovnog opraštanja. Ipak, moguće je voljeti roditelja, brata, sestru ili drugog rođaka, a istovremeno odlučiti da određene razgovore ili postupke više nećete prihvatati.

Jedan od korisnih pokazatelja kvaliteta odnosa jeste osjećaj koji ostaje nakon susreta. Kada se osoba uglavnom osjeća saslušano, prihvaćeno i sigurno, čak i povremena neslaganja mogu se lakše prevazići.

Nasuprot tome, ako nakon većine razgovora ostaju napetost, osjećaj manje vrijednosti ili potreba da se stalno opravdavate, vrijedi pažljivije razmotriti način na koji taj odnos funkcioniše.

Bliskost ne mora podrazumijevati stalnu dostupnost. Osoba može odbiti zahtjev, ne učestvovati u tuđim svađama i zadržati određene dijelove privatnog života za sebe, bez potrebe da zbog toga osjeća krivnju.

Posebno je značajno razlikovati ljude koji povremeno pogriješe od onih koji godinama ponavljaju iste postupke, uprkos razgovorima i upozorenjima. Kod prvih postoji mogućnost da se odnos popravi kroz razumijevanje i odgovornost. Kod drugih udaljavanje ponekad postaje način da se prekine stalno ponavljanje emocionalno iscrpljujućih situacija.

Dugogodišnje poznanstvo i porodična povezanost imaju svoju vrijednost, ali ne mogu zamijeniti međusobno poštovanje. Kada odnos omogućava iskren razgovor, prihvatanje različitih mišljenja i slobodu da se kaže „ne“, bliskost može ostati izvor podrške. Kada se umjesto toga godinama ponavljaju manipulacija, ponižavanje i nepoštovanje, osoba ima pravo odrediti koliko prostora takvom odnosu želi dati u vlastitom životu.