U današnjem članku donosimo vam važnu temu o običaju koji se često praktikuje tokom posljednjeg oproštaja od voljene osobe, ali o čijoj zdravstvenoj sigurnosti mnogi ne razmišljaju. Poljubac u čelo, dodirivanje ruke ili približavanje licu pokojnika za pojedine ljude predstavljaju način da iskažu ljubav i poštovanje. Međutim, postoje okolnosti u kojima neposredan fizički kontakt može nositi određeni rizik, naročito kada je smrt povezana sa zaraznom bolešću. Zdravstveni stručnjaci zato naglašavaju značaj pravilnog informisanja i poštovanja preporuka osoblja koje je zaduženo za pripremu tijela. Osim zdravstvenih pitanja, važno je razumjeti da svaka osoba ima pravo izabrati način oproštaja koji odgovara njenim osjećajima i porodičnim običajima.
Gubitak člana porodice ili bliske osobe jedan je od najtežih trenutaka kroz koje čovjek može proći. U takvim okolnostima mnogi ljudi traže način da iskažu ljubav, tugu i zahvalnost prema osobi s kojom su dijelili važan dio života.
Za neke porodice posljednji oproštaj podrazumijeva prilazak otvorenom kovčegu, dodirivanje pokojnikove ruke ili poljubac u čelo. Drugima je bliži miran oproštaj kroz molitvu, nekoliko izgovorenih riječi ili trenutak tišine.
Ovi običaji razlikuju se među porodicama, kulturama i vjerskim zajednicama, ali svi imaju sličnu svrhu: omogućiti ljudima da se na dostojanstven način oproste od nekoga ko im je bio važan.
Ipak, kada se govori o neposrednom fizičkom kontaktu s tijelom preminule osobe, potrebno je razmotriti i zdravstvenu sigurnost.
Posebno je važno razumjeti da se rizik ne može procijeniti samo na osnovu izgleda pokojnika ili činjenice da je tijelo pripremljeno za sahranu.
Da li tijelo preminule osobe automatski predstavlja opasnost?
Jedna od čestih zabluda jeste da svako tijelo nakon smrti predstavlja ozbiljan izvor zaraze.
Međutim, sama činjenica da je osoba preminula ne znači da se oko nje automatski razvija opasnost od širenja zaraznih bolesti.
Svjetska zdravstvena organizacija objašnjava da tijela ljudi preminulih u prirodnim katastrofama i drugim vanrednim okolnostima uglavnom ne predstavljaju opasnost od epidemije za okolno stanovništvo.
Ipak, postoje izuzeci koji se odnose na određene zarazne bolesti i posebne okolnosti u kojima je potrebno provoditi dodatne zaštitne mjere.
Važno je razlikovati samo prisustvo u prostoriji s pokojnikom od neposrednog kontakta s njegovom kožom, sluznicama ili tjelesnim tečnostima.
Različiti oblici kontakta ne podrazumijevaju jednak nivo izloženosti.
Osoba koja stoji pored kovčega nije u istoj situaciji kao neko ko ljubi lice pokojnika ili dolazi u dodir s njegovim tjelesnim tečnostima.
Zbog toga nije moguće dati jedno pravilo koje bi se podjednako odnosilo na svaku sahranu.
Zašto poljubac u čelo ili lice zahtijeva dodatni oprez?
Određeni mikroorganizmi mogu ostati prisutni u tijelu i nakon smrti.
Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti upozoravaju da krv i druge tjelesne tečnosti preminule osobe mogu predstavljati potencijalni izvor izloženosti pojedinim uzročnicima infekcija.
Rizik zavisi od vrste mikroorganizma, načina kontakta i okolnosti u kojima je tijelo pripremljeno.
Posebno je značajan neposredan kontakt zaraženih tjelesnih tečnosti sa sluznicama usta, nosa i očiju ili s oštećenom kožom.
Upravo zbog toga poljubac nije isto što i kratko zadržavanje pored kovčega.
Ne može se automatski pretpostaviti da je svaki takav kontakt opasan, ali nije opravdano ni tvrditi da je uvijek potpuno siguran.
Najbolji pristup jeste da se prije oproštaja provjere preporuke medicinskog ili pogrebnog osoblja koje raspolaže informacijama o pripremi tijela i eventualnim ograničenjima.
Ako osoblje preporuči izbjegavanje fizičkog kontakta, takvu uputu treba poštovati bez obzira na porodične običaje.
Kada je potreban poseban oprez?
Neposredan kontakt s tijelom preminule osobe može zahtijevati posebne mjere kada postoji rizik od određene zarazne bolesti ili kontakta s potencijalno infektivnim tjelesnim tečnostima. Prije poljupca ili dodirivanja najbolje je provjeriti upute medicinskog ili pogrebnog osoblja.
Postoje zarazne bolesti kod kojih se fizički kontakt mora izbjegavati
Kod određenih infekcija mjere zaštite posebno su važne prilikom pripreme tijela i organizacije posljednjeg oproštaja.
Primjeri uključuju ebolu i koleru, kod kojih kontakt s tijelom ili zaraženim tjelesnim tečnostima može predstavljati ozbiljan zdravstveni rizik.
Za smrtne slučajeve povezane s kolerom Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje prilagođavanje pogrebnih običaja kako bi se izbjeglo dodirivanje ili ljubljenje tijela.
Takve preporuke imaju za cilj zaštititi članove porodice, pogrebne radnike i druge osobe koje učestvuju u pripremi i ispraćaju pokojnika.
Međutim, prisustvo posebnih mjera u ovim situacijama ne znači da su svi pokojnici jednako zarazni.
Svaki slučaj treba posmatrati prema konkretnoj zdravstvenoj situaciji i relevantnim stručnim smjernicama.
Zbog toga porodica ne bi trebala samostalno procjenjivati sigurnost kontakta samo na osnovu pretpostavke o uzroku smrti.
Ukoliko postoje bilo kakve nedoumice, potrebno je potražiti informacije od odgovornog medicinskog ili pogrebnog osoblja.
Važnost pravilne higijene nakon dodirivanja pokojnika
Higijena ruku predstavlja jednu od osnovnih mjera zaštite nakon fizičkog kontakta s tijelom preminule osobe.
Ruke je potrebno oprati sapunom i vodom, posebno ako je došlo do kontakta s tjelesnim tečnostima ili vidljivim nečistoćama.
Kada ruke nisu vidljivo zaprljane, za higijenu se može koristiti i odgovarajuće sredstvo za dezinfekciju na bazi alkohola.
Međutim, pranje ili dezinfekcija ruku ne može zamijeniti posebne zaštitne mjere koje se primjenjuju kod određenih zaraznih bolesti.
Ako je zdravstveno osoblje preporučilo oproštaj bez dodirivanja, naknadno pranje ruku nije razlog da se ta preporuka zanemari.
Važno je i izbjegavati dodirivanje usta, nosa i očiju nakon neposrednog kontakta, sve dok se ne obavi odgovarajuća higijena ruku.
Osobe koje imaju otvorene rane ili oštećenu kožu trebaju biti posebno oprezne u situacijama u kojima postoji mogućnost izlaganja tjelesnim tečnostima.
Takve mjere ne umanjuju dostojanstvo posljednjeg oproštaja, nego služe zaštiti svih prisutnih.
Kako se zaštititi tokom oproštaja?
Prije neposrednog kontakta provjerite postoje li zdravstvena ograničenja. Poštujte upute osoblja koje je pripremilo tijelo, izbjegavajte kontakt s tjelesnim tečnostima i nakon dodirivanja operite ruke. Ako je preporučeno da se pokojnik ne dodiruje, odaberite drugi način oproštaja.
Posljednji poljubac nije dokaz koliko smo nekoga voljeli
Osim zdravstvenih preporuka, važan dio ove teme odnosi se na emocionalnu stranu posljednjeg oproštaja.
Ljudi različito reaguju na gubitak bliske osobe. Nekima je važno prići kovčegu i fizički dodirnuti pokojnika, dok drugi osjećaju da to ne mogu učiniti.
Takve reakcije ne treba međusobno porediti niti procjenjivati kao ispravne ili pogrešne.
Osoba koja ne želi poljubiti pokojnika ne pokazuje time manjak ljubavi ili poštovanja.
Jednako tako, želja za posljednjim fizičkim kontaktom može biti razumljiv dio procesa žalovanja, pod uslovom da je kontakt zdravstveno dopušten.
Posebno je važno izbjeći pritisak na članove porodice koji se nalaze u stanju snažne tuge.
Rečenice kojima se od nekoga zahtijeva da priđe kovčegu ili učini određeni gest mogu dodatno pojačati osjećaj nelagode.
Umjesto toga, korisnije je dopustiti svakoj osobi da se oprosti na način koji joj odgovara.
To može biti molitva, cvijet, kratka poruka, nekoliko riječi zahvalnosti ili jednostavan trenutak tišine.
Nijedan od ovih postupaka nije manje vrijedan samo zato što ne uključuje fizički kontakt.
Kako se nositi s osjećajem krivice nakon sahrane?
Nakon gubitka voljene osobe mnogi ljudi razmišljaju o tome jesu li se oprostili na pravi način.
Neko može žaliti zato što nije prišao kovčegu, dok druga osoba možda preispituje riječi koje je izgovorila ili postupke koje nije stigla učiniti.
Takva osjećanja mogu biti dio procesa tugovanja, posebno kada je smrt nastupila iznenada.
Međutim, odnos s preminulom osobom ne može se svesti na jedan posljednji trenutak.
Godine zajedničkog života, razgovora, podrške i uspomena imaju mnogo šire značenje od jednog postupka tokom sahrane.
Ako osoba nije željela ili nije mogla dodirnuti pokojnika, to ne znači da je propustila jedinu priliku da iskaže ljubav.
Sjećanje se može čuvati kroz fotografije, zajedničke priče, porodične običaje i aktivnosti koje podsjećaju na voljenu osobu.
Nekome će pomoći pisanje pisma, nekome posjeta grobu, a nekome razgovor s članovima porodice o zajedničkim uspomenama.
Važno je da takvi postupci budu lični izbor, a ne obaveza nametnuta očekivanjima okoline.
Šta je najvažnije zapamtiti prije posljednjeg oproštaja?
Na pitanje da li treba poljubiti preminulu osobu ne postoji odgovor koji se može primijeniti na svaku situaciju.
Sama smrt ne čini tijelo automatski opasnim, ali određene zarazne bolesti i oblici neposrednog kontakta mogu predstavljati rizik.
Zato prije dodirivanja ili ljubljenja pokojnika treba provjeriti postoje li zdravstvene preporuke ili ograničenja.
Ako osoblje savjetuje izbjegavanje kontakta, takvu uputu treba poštovati radi zaštite porodice i svih drugih prisutnih.
Jednako je važno razumjeti da se posljednji oproštaj ne mjeri određenim gestom.
Svaka osoba ima pravo odlučiti želi li prići pokojniku, ostati na određenoj udaljenosti ili se oprostiti na neki drugi način.
Dostojanstven oproštaj podrazumijeva poštovanje zdravstvene sigurnosti, ličnih osjećaja i uspomena koje ostaju nakon gubitka.
Najvažnije je da način oproštaja bude slobodan od pritiska, prilagođen konkretnim okolnostima i ispunjen poštovanjem prema preminuloj osobi.
