Jedan od najpopularnijih pjevača u regiji je Aco Pejović koji puni dvorane gdje god se pojavi. U svojoj karijeri je otpjevao veliki broj hitova a kada je u pitanju njegov privatni život poznato je da je decenijama u braku sa Biljanom.
Pjevač Aca Pejović nedavno je izazvao pažnju javnosti nakon objavljivanja novog albuma “Hotel tuge”. Osvrnuo se i na izazove u svom braku, na koji su utjecala nagađanja o nevjeri. Sada se zanimanje javnosti usmjerilo ne samo na njegov privatni život, već i na primjetnu razliku u godinama između Ace Pejovića i Biljane. Aco je otkrio da je svoju životnu družicu zaprosio samo tjedan dana nakon što su počeli hodati, iako je priznao i da je kasnio na vlastito vjenčanje.
- Devedesetih sam imao priliku puštati glazbu u kvartovskom baru. Jedne od tih večeri, ona je ušla, i od trenutka kad su nam se pogledi susreli, osjetio sam da bi mogao postojati potencijal za dublju vezu izvan obične familijarnosti. Nakon razmišljanja, priznala je da se osjeća isto. U pomalo slučajnom susretu prišla mi je i doslovno me “uhvatila” nespremnog. Unatoč našem burnom udvaranju koje je trajalo samo sedam dana, spontano smo odlučili vjenčati se.
No, postojao je uvjet: ona je inzistirala na završenom fakultetu, kao što je on prethodno rekao. Sa samo 23 godine pjevač se suočio s teškom realnošću života, odlučan da se ne da maziti i uvjeren da je spreman zaprositi ruku svoje voljene. Povratak kući u sedam ujutro nakon tako izazovnog iskustva i roditeljima reći: “Udajem se”, nije bio lak zadatak. Pitali su me jesam li dobro razmislila o svojoj odluci, jesam li bila pijana ili žurim s nekim stvarima.
Odgovorio sam: “Izbor je moj.” Nakon toga uslijedilo je formalno upoznavanje. U to vrijeme ja sam bio domaći glazbenik, a ona je iz profesorske obitelji. Iako su me žene jako voljele, roditelji nisu prepoznali moju vrijednost. Napomenuo je da su se on i Biljana vjenčali odmah nakon završetka srednje škole. Bilo je to samo nekoliko godina kasnije. Proveli smo naše godine razvoja zajedno, podržavajući i inspirirajući jedni druge dok smo rasli. – I tako smo postali pojedinci kakvi smo sada – rekao je pjevač koji je tek 18. travnja napunio 52 godine, dok je njihova prijateljica Biljana četiri godine mlađa od njega.
Aco Pejović, rođen 1972. godine u Prijepolju, odrastao je u naselju Kolovrat. Njegovi roditelji Isidor i Anđelka radili su u fabrici tekstila “Ljubiša Miodragović”. Ima dva brata: starijeg brata po imenu Predrag i mlađeg brata po imenu Radojić. Iako je tijekom djetinjstva pokazivao nestašnu i buntovnu narav, svojim roditeljima nije stvarao značajnije probleme.
Aco se s braćom lijepo kupao u rijeci Lim, gdje su gradili male brane. Nekoliko godina posvetio je bavljenju karateom i pritom stekao zeleni pojas. Tijekom školovanja u osnovnoj školi postaje član košarkaške ekipe i sudjeluje u natjecanjima s drugim školama. Uz to, kratko je radio i kao košarkaški trener u KK Elan. Aco je bio učenik Osnovne škole Milosav Stiković u Prijepolju. Glazba je ostala njegova najveća strast kroz cijeli život. Smatra da mu je pokojni djed Marko, frulaš, prenio glazbeni talent, iako je majka imala lijep pjevački glas.
Kad je Aci bilo osam godina, otac joj je poklonio usnu harmoniku. Iako je u početku bio zadovoljan, harmonika mu nije prinijela sreću, vjerojatno zbog ranih iskustava s bendovima poput Kajdže Gugu i Đurana Đurana (Duran Duran). Po završetku osnovne škole upisao je Srednju muzičku školu “Vasa Pavić” u Podgorici. U početku je boravio u studentskom domu u živopisnom gradu, no životna situacija bila je prilično loša. Nakon posjeta majke, oca su nagovorili da ga preseli u drugi stan. Aco je nakon toga odlučio dijeliti sobu s prijateljem iz razreda, gdje je živio sljedeće tri godine.
U tom razdoblju pohađao je satove klavira kod profesorice Katice Viksanović i učio svirati kontrabas kod profesora Pavela Aksemita. Često je nastupao i pjevao u lokalnim kafićima s prijateljima. Pokazivanje svog talenta bilo mu je poznato jer je od svoje 14. godine pjevao na rođendanima i proslavama u rodnom gradu. Nakon završene srednje škole otputovao je u Francusku u posjet stricu. Na prvom putovanju do granice nije se suočio s zahtjevom za vizu. Na svom kasnijem putovanju u Francusku naišao je na nekoliko poteškoća koje su proizašle iz nedostatka informacija.
Nakon što je proveo večer u pritvoru u Italiji, naposljetku je stigao u Francusku. Na duhovit način dijeli svoje iskustvo rada kao građevinski radnik tjedan dana, a plaću je dobio tek osmi dan zbog kašnjenja. U tom razdoblju spoznao je svoju ljubav prema glazbi i vratio se u bivšu Jugoslaviju opremljen modernim klavijaturama koje će postati ključne za njegov rad. Godine 1990. započeo je vojni rok u Hrvatskoj, gdje je bio raspoređen u Viroviticu i Varaždin. U tom boravku sklopio je trajna prijateljstva s Predragom Kovačem iz Foče i Nedžadom Visom iz Sarajeva. S obzirom na nestabilne okolnosti u cijeloj zemlji, suočavao se s opasnim situacijama i veselio se povratku kući.
