Veliki broj žena u opdređenoj dobi svog života osjeća veliku želju za materinstvom ali nisu uvijek u situaciji da je i ostvare. Danas vam donosimo neobičnu priču o ženi koja se kao majka po prvi put ostvarila u poznim godinama i koja je tada bila predmet osuđivanja svoje okoline.
Adriana Iliescu, koja je svoje prvo dijete rodila u 66. godini, postavila je izniman rekord te je uvrštena u Guinnessovu knjigu rekorda kao najstarija žena kojoj je to pošlo za rukom. Ova priča, koja je privukla pozornost javnosti, potiče na razmišljanje o granicama ljudske odlučnosti, medicinskom napretku i etičkim razmatranjima vezanima uz kasno majčinstvo. Unatoč kontroverzama koje je izazvala njezina odluka, Adriana je hrabro slijedila svoju želju za majčinstvom, a da je pritom nisu sputale godine i povezani zdravstveni rizici. Adriana Iliescu je porijeklom iz Craiove, grada u Rumunjskoj, gdje je radila kao edukatorica specijalizirana za ruski jezik i književnost.
- Uz nastavničku karijeru bavila se pisanjem i na tom polju postigla zapažene uspjehe. Međutim, njezin osobni život nije odražavao njezina profesionalna postignuća. S 20 godina se udala i ubrzo ostala trudna; međutim, ova trudnoća završila je tragedijom. Nakon što joj je dijagnosticirana tuberkuloza, liječnici su preporučili pobačaj kako bi očuvali njezino zdravlje. Nažalost, ovaj zahvat značio je da Adriana u budućnosti više nije mogla zatrudnjeti. Nakon razvoda, Adriana je odlučila ne zasnivati novu obitelj, a kako je vrijeme odmicalo, bila je sve povučenija, proživljavajući duboku usamljenost.
Ova emocionalna praznina na kraju ju je potaknula da poduzme odlučnu i radikalnu akciju u potrazi za svojom čežnjom za roditeljstvom. Godine 2005., u dobi od 66 godina, Adriana je donijela odluku da se podvrgne in vitro oplodnji, postupku koji je već stekao znatnu popularnost u Rumunjskoj. Unatoč tome što je bila svjesna potencijalnih zdravstvenih problema povezanih s njezinim godinama, ostala je odlučna ispuniti svoju težnju prema majčinstvu. Iako je njezin početni pokušaj IVF-a propao, Adriana je ustrajala.
Njezina upornost se isplatila uspjehom drugog pokušaja, koji je rezultirao time da je 2005. godine postala majka kćeri Elize. U tom kontekstu Adriana je morala poduzeti posebne mjere opreza, što je uključivalo i kontaktiranje specijalista za neplodnost. Tim je sporazumom bilo određeno da će on preuzeti ulogu skrbnika njezina djeteta u slučaju bilo kakvih komplikacija. Srećom, ove mjere opreza pokazale su se nepotrebnim jer je Adriana sačuvala svoje zdravlje i dočekala vrijeme kad će njezina kći postati punoljetna.
Adriana se s velikom pažnjom i ljubavlju posvetila odgoju svoje kćeri Elize. Eliza je odgajana u okruženju ispunjenom majčinom nepokolebljivom pažnjom, budući da je Adriana, unatoč dobi za umirovljenje, imala vremena i energije da se u potpunosti uključi u odgoj svoje kćeri. Sada ima 20 godina, Eliza studira na dva fakulteta Sveučilišta u Bukureštu i ističe se svojom veselom naravi i ambicioznom prirodom. Unatoč tome što mnogi pojedinci Adrianinu odluku da postane majka kasnije u životu doživljavaju kao sebičnu, veza između nje i njezine kćeri izuzetno je bliska i zdrava.
Eliza svoju majku smatra svojim najbližim pouzdanikom, nekim s kim može otvoreno podijeliti svoje misli i iskustva. Nasuprot tome, Adriana je stalno nudila podršku, upozoravajući svoju kćer da ne odgađa majčinstvo, vjerojatno iz zabrinutosti da bi se Eliza mogla suočiti s istim izazovima neplodnosti u svojim kasnijim godinama s kojima se Adriana suočavala. Adriana je prepoznala kritike koje su joj upućene, a mnogi su njezinu odluku da kasnije postane majka ocijenili nedopustivom, pa čak i neodgovornom. No, takve osude nisu je zabrinule te nije izrazila žaljenje zbog svog izbora.
Kako je rekla, Eliza predstavlja najznačajniji događaj u njenom životu. Potpuno posvećena kćeri, Adriana joj je bila spremna osigurati sigurnu budućnost. Adriana je poduzela pragmatične mjere kako bi zajamčila Elizinu sigurnost u budućnosti. Organizirala je grobnu odjeću i rezervirala groblje za sebe, a sve kako bi osigurala sigurnost i financijsku dobrobit svoje kćeri u njezinoj odsutnosti. Uz nepokolebljivu predanost, Adriana je skupljala honorare od svojih djela, vjerujući da će Eliza s vremenom moći živjeti samostalno, a istovremeno joj je želela ponuditi stabilnost dok ne bude mogla zarađivati vlastiti prihod.
Narativ Adriane Iliescu utjelovljuje teme hrabrosti, otpornosti i nevolja. Dok su neki smatrali da je njezina odluka ukorijenjena iz sebičnosti, stvarnost je da je njezina želja proizašla iz čežnje za ljubavlju i društvom djeteta u njezinu životu. Nadalje, njezino putovanje naglašava napredak postignut u području medicine i mogućnosti koje nudi moderna tehnologija, omogućujući pojedincima da ostvare svoje težnje u fazi života koja bi se mnogima činila nezamislivom. Iako kasno majčinstvo predstavlja razne izazove, uključujući zabrinutost oko mogućnosti skrbi o djetetu u kasnijim godinama, Adriana je prepoznala te rizike i poduzela sve moguće mjere kako bi osigurala budućnost svoje kćeri.
Za nju je Eliza bila neprocjenjiv blagoslov koji je svim srcem cijenila, unatoč kritikama s kojima se suočavala zbog svog izbora. Njezina pripovijest služi kao dirljiv podsjetnik da ljubav prema djeci i izbori koje osoba donosi u životu zaslužuju poštovanje, bez obzira na godine, jer svaki pojedinac ima svoje težnje i motive koje nastoji ispuniti, bez obzira na društvena očekivanja.
