Veliki broj osoba posebno ženskog pola ima problema sa radom štitne žlijezde koji dovode do pojave disbalansa hormona a u nekim slučajevima i do jako ozbiljnih oboljenja.
Štitnjača je mala, sferna struktura koja se nalazi u prednjem dijelu vrata, uz Adamovu jabučicu. Kada je normalne veličine, neprimjetan je ili opipljiv. Njegova važnost za tijelo je od najveće važnosti – kontrolira brojne fiziološke procese putem hormona koje stvara. Primarni hormoni koje proizvodi štitnjača su sljedeći: Tiroksin (T4) trijodtironin (T3) kalcitonin Na te hormone utječu: metabolizam i ukupnu težinu tijela. misija srca regulacija temperature (upravljanje tjelesnom temperaturom) razina glukoze u krvi povećanje veličine i razvoj fetusa, osobito tijekom djetinjstva. reproduktivno zdravlje i održavanje trudnoće.
- Metabolizam kalcija i zdravlje kostiju Kada je štitnjača poremećena, to može dovesti do raznih simptoma i problema. Neki od najčešćih problema su: Pretjerano aktivna štitnjača (pojačana aktivnost) Hipotireoza (niska aktivnost) Tiroiditis (upala štitnjače) Hashimotov tireoiditis (autonomni oblik tireoiditisa) Liječnici u posljednje vrijeme bilježe porast oboljelih, čak i kod onih mlađe dobi, a poremećaji povezani sa stresom smatraju se jednim od mogućih uzroka. Štitnjača i prehrana: što treba znati. Prema preporukama nutricionista, određene namirnice mogu utjecati na rad štitnjače.
Jedna vrsta biljne hrane sadrži tvari koje se nazivaju goitrogeni, te su tvari posebno značajne u slučaju nedostatka joda. Biljke koje su prirodno obdarene goitrogenima uključuju: brokula karfiol kupus proso soje i njihovih nusproizvoda Međutim, ključno je prepoznati da se goitrogeni učinci ove hrane znatno smanjuju termičkom obradom – kuhanjem, pirjanjem ili pečenjem. Zbog toga mnogi stručnjaci ne preporučuju potpuno izbacivanje ovih namirnica iz prehrane, osim prosa, koji bi, prema nekim istraživanjima, trebali izbjegavati osobe s već postojećim problemima sa štitnjačom.
Napomena: Prije promjene prehrane ili liječenja, uvijek je najbolje porazgovarati o promjenama s liječnikom ili dijetetičarom specijaliziranim za endokrine poremećaje. Odlomak je edukativnog karaktera i ne preuzima profesionalni medicinski konsenzus. Ako mislite da imate problema sa štitnjačom, posjetite endokrinologa.
Bonus tekst:
Smokve, plod stabla smokve, tradicionalno se smatraju simbolom plodnosti i obilja, zbog svoje povezanosti s drevnim kulturama. Njihov poseban okus, nutritivna vrijednost i kulturološka važnost čine ih ne samo važnim sastavnim dijelovima prehrane, već i predmetom brojnih priča i legendi. U ovom eseju raspravljat će se o povijesnoj pozadini, nutritivnoj vrijednosti i kulturnom značaju smokava, bit će naglašena njihova važnost za ljude kroz različita razdoblja. Povijest i podrijetlo smokava seže u Aziju, točnije na Bliski istok i jugozapadnu Aziju.
Dokumentirano je da je ovo voće postojalo u ranim civilizacijama Egipta, Grčke i Rima, a bilo je prisutno i u Sjedinjenim Državama. Rimljani su smokve smatrali afrodizijakom, no u Egiptu su se koristile u medicinske svrhe. Naime, smokve se spominju u Bibliji, au religijskim i filozofskim tradicijama predstavljaju život, znanje i duhovno prosvjetljenje. Na primjer, budistička literatura pokazuje da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je ležao ispod smokve. Nutritivni sastav smokve je vrlo blagotvoran, sadrži mnogo vlakana, vitamina i minerala.
Njihov sladak okus pripisuje se velikoj količini prirodnih šećera, a osim toga osiguravaju značajnu količinu kalija, neophodnog za zdravlje kardiovaskularnog i krvožilnog sustava. Osim toga, smokve su značajan izvor vitamina K koji je ključan za zdravlje kostiju, kao i značajan izvor vitamina B6 koji je važan za kognitivnu funkciju i podršku imunološkom sustavu. Jedna jedinstvena osobina smokava je njihov visok sadržaj vlakana. Konzumacija samo pet smokava srednje veličine može osigurati otprilike 20% dnevne preporučene količine vlakana, što će pomoći u poboljšanju probave i smanjenju razine kolesterola.
