Ljudi nekada imaju skrivene namjere i ne žele nam toliko dobro koliko mi to možda mislimo, te je važno da budemo oprezni. Postoje neke stvari koje možemo da držimo pod kontrolom i uradimo kako bismo to promijenili.
Vladika Nikolaj Velimirović smatra se jednim od najvećih srpskih svetaca i duhovnih učitelja, on nam u svojim poukama o životu, veri i znanju daje sveobuhvatne i snažne savete kako da se nosimo sa zlom koje nam drugi čine. Njegova izjava o neprijateljima nije samo zahtjev za oprostom, već i poziv na razumijevanje duhovnijih pravila koja upravljaju našim osobnim odnosima, svijetom oko nas i našom unutarnjom borbom s vlastitim nesavršenostima.
Kada nas netko povrijedi, kada smo podvrgnuti nasilju ili smo meta prijevare, obično doživljavamo emocije ljutnje, tuge i izdaje. No, biskup predlaže da stvari pokušamo potpunije shvatiti i više kontrolirati duhovnost: oprosti i slavi svom protivniku. Protivnici kao naši vodiči u vjeri Osnovna poruka biskupa Velimirovića je da nam neprijatelji zapravo mogu biti duhovni mentori. U početku se čine kao izvor boli, patnje i nepravde, ali kada se detaljnije ispitaju, služe razjašnjenju vlastitih ograničenja, nesavršenosti i pogrešaka.
Neprijatelji pokušavaju popraviti našu unutarnju odlučnost, našu sposobnost opraštanja i našu nesvjesnu sklonost aroganciji, ljutnji i odmazdi. Biskup smatra da nas one zapravo oslobađaju svega onoga što nas sprječava da krenemo putem istinskog religioznog shvaćanja i predanja. To olakšava stjecanje znanja i učenje kako riješiti vlastite nedostatke. Kroz njih se učimo kako njegovati strpljenje, poniznost i duboku ljubav prema našim sugrađanima.
“Zagrij moje protivnike, o Bože” Jedna od Velimirovićevih najutjecajnijih molbi bila je ova: “Blagoslovi moje protivnike, Gospodine. I ja izražavam svoju zahvalnost i izbjegavam psovke. Ove riječi ilustriraju duboku duhovnu istinu: oprost nije samo iskazivanje sućuti prema drugima, nego i prema samom sebi. Mržnja, bijes i želja za osvetom postaju emocionalne prepreke koje nas blokiraju i spriječiti nas da imamo mir.
Kada opraštamo, ono ne služi kao obrana za ponašanje drugih, već za ublažavanje boli koju smo im nanijeli, svladali smo privremene opasnosti, što nije samo stanje emocija, već i duhovna pobjeda vjeruje da protivnici nisu samo oni koji nam žele nauditi, već i naši najbliži prijatelji. Njihovi postupci, napadi, uvrede i provokacije mogu pospješiti duhovni razvoj i pročišćenje.
Neprijatelji nas tjeraju da preispitamo svoje vrijednosti, pozabavimo se unutarnjim borbama koje imamo i raspršimo iluzije koje nas sprječavaju da budemo superiorni, ljuti ili ponosni. Kroz nevolje doživljavamo katarzu, a to je čišćenje duha. Biskup pretpostavlja da nam oni koji nas kritiziraju ili omalovažavaju zapravo pomažu da se oslobodimo vezanosti za ovozemaljski svijet, privremenog uživanja i lažnog osjećaja moći. Oni nas u konačnici vode do boljeg razumijevanja duhovnosti.
Kako možemo oprostiti i pokušati postići duhovni sklad? Kada nas netko ne poštuje, uobičajeno je da osjećamo ljutnju, tugu i frustraciju. Međutim, biskup predlaže da u tim slučajevima tražimo Boga i opraštamo. Opraštanje se ne smatra nedostatkom, umjesto toga ono je najduhovnija moć. Kada oprostimo drugima, oslobađamo se bolnog kruga negativnih emocija koje sami proživljavamo. To olakšava izbjegavanje stanja neprijateljstva i odmazde. Biskup predlaže da u ovakvim situacijama potražimo utjehu u vjeri i svu svoju patnju predamo Bogu.
- Moji su me protivnici učinili strancem u podzemnom svijetu… Slično tome, lovljena životinja imat će zaštićeniji položaj od one koja ne lovi. Kao takav, bio sam progonjen od svojih protivnika i pronašao sam najzaštićenije mjesto, skrivajući se pod tvojim šatorom. Ove riječi pokazuju da se neprijatelji mogu iskoristiti kao sredstvo za dosezanje božanskog, udaljavaju nas od lažnog i vode bliže Bogu. Oni nam pomažu u prepoznavanju da istinska sigurnost ne proizlazi iz fizičkih izvora, umjesto toga, proizlazi iz duhovne zaštite vjere. Čuvajte i neprijatelje i saveznike Obispo predlaže da slavimo i neprijatelje i saveznike, jer obje strane sudjeluju u našem duhovnom razvoju.
Prijatelji nas prožimaju osjećajem ljubavi, druženja i pomoći. Neprijatelji nas uče lekcijama o poniznosti, strpljenju i smirenosti. Kroz uvažavanje oboje, povezujemo se sa srcima svih pojedinaca, a to je jedini način postizanja istinske duhovne slobode. Kao rezultat toga, živite među njima i molite se Bogu u njihovu korist. Pomozi mojim protivnicima, Gospodine. I ja im nastojim pomoći i ne psujem. Ove riječi nisu samo prijedlog, već i put do unutarnje slobode i harmonije:. Kada zastupamo svoje neprijatelje, ne samo da pokazujemo dobronamjernost, već ih i oslobađamo njihove vlasti. Oprost se ne daruje drugima, umjesto toga, on se daruje vama.
