Svaki narod još od svojih samih ostanaka ima neke običaje i vjerovanja koji su svojstveni samo njima. Danas govorimo o vjerovanju da određena biljak ili cvijet može donijeti sreću u vaš život.
U Indiji se jasmin cijeni kao božanski cvijet, a mnogi vjeruju da ukućanima donosi blagostanje i radost. U Indiji se jasmin štuje kao božanski entitet, dok se u Kini koristi za kuhanje čaja, a obitelj Gucci kapitalizirala je njegove aromatične kvalitete. Zelena stabljika i mirisni bijeli cvjetovi u mnogima evociraju osjećaj Orijenta ili Mediterana, utjelovljujući auru vedrine i radosti. Ulje jasmina potiče osjećaj optimizma i radosti u životu. Prema stručnjacima za aromaterapiju, ima sposobnost pretvoriti dosadan dan u svečano slavlje.
Proljeće je najprikladnije godišnje doba za sadnju jasmina, posebno u kontinentalnim krajevima, gdje vladaju visoke temperature i mala je vjerojatnost mraza. Ova vrsta optimalno uspijeva u obalnim mediteranskim sredinama. Prilikom sadnje važno je osigurati da je tlo dobro drenirano i osigurati dodatnu gnojidbu kako u vrijeme sadnje tako iu razdoblju cvatnje. Pravilna drenaža je ključna, jer pridonosi zdravom izgledu i dugovječnosti biljke;
Zanemarivanje ovog koraka može dovesti do venuća, kao i opadanja cvjetova i listova, piše Baštovanka.rs. Prilikom sadnje jasmina bitno je postaviti vrh biljke prema suncu, a pritom paziti da joj korijen bude bliže sjeni. Postupak sadnje je sljedeći: prvo treba iskopati rupu dubine 50 cm. Zatim se mora dodati drenažni sloj debljine 15 do 20 cm, obično u tu svrhu koristeći šljunak ili pijesak.
- Nakon toga jasmin treba postaviti 3 cm iznad površine zemlje i dovoljno ga zaliti. Što se tiče gnojidbe, proces prihranjivanja biljke počinje u travnju i završava krajem ljeta. Odgovarajuća gnojiva koja se koriste sastoje se od formulacija mineralnih kompleksa, koji se razrjeđuju u vodi za primjenu. Dok jasmin zahtijeva određenu razinu vlage, bitno je biti umjeren; pretjerano zalijevanje može dovesti do preplavljivanja biljke, što u konačnici dovodi do njenog propadanja.
Bonus tekst:
Smokve, plod stabla smokve, smatrale su se simbolom plodnosti i obilja još od vremena starih civilizacija. Njihov profil okusa, nutritivne prednosti i kulturni značaj čine ih ne samo bitnim dijelom prehrane, već i središnjom točkom u brojnim legendama i mitovima. Ovaj esej ima za cilj ispitati povijesnu pozadinu, prehrambene prednosti i kulturološku važnost smokava, naglašavajući njihovu važnost u ljudskom postojanju kroz različita razdoblja. Podrijetlo i povijest smokava sežu u Aziju, posebno na Bliski istok i jugozapadnu Aziju.
voće je poznato od početaka ranih civilizacija, bilo je prisutno u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu. Rimljani su smokve smatrali afrodizijakom, dok su se u Egiptu koristile zbog svojih ljekovitih svojstava. Smokve se spominju u Bibliji, au raznim religijskim i filozofskim tradicijama predstavljaju život, mudrost i duhovno prosvjetljenje. Na primjer, budistički tekstovi sugeriraju da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je meditirao ispod stabla smokve. S obzirom na nutritivni profil, smokve su izuzetno hranjivo voće, obiluje vlaknima, vitaminima i mineralima.
Očaravajuća slatkoća smokava može se pripisati njihovoj visokoj koncentraciji prirodnih šećera, dok one također pružaju dovoljno kalija, neophodnog za dobrobit kardiovaskularnog i krvožilnog sustava. Nadalje, smokve su važan izvor vitamina K, ključnog za održavanje zdravlja kostiju, zajedno s vitaminom B6, koji igra ulogu u podržavanju kognitivnih funkcija i imunološkog sustava. Značajna značajka smokava je njihov značajan sadržaj vlakana; konzumacija samo pet smokava srednje veličine može zadovoljiti oko 20% dnevnog preporučenog unosa vlakana, što pomaže poboljšanju probave i snižavanju razine kolesterola.
Štoviše, smokve obiluju antioksidansima koji se bore protiv slobodnih radikala i smanjuju vjerojatnost kroničnih bolesti. U različitim povijesnim kontekstima, kulturološki značaj smokava bio je značajan. Na primjer, u Grčkoj je smokva bila štovana kao sveta biljka, često povezivana s Demetrom, božicom plodnosti i žetve. U Indiji su smokve simbolizirale i plodnost i blagostanje, a njihova su stabla obično bila posvećena božanstvima. Smatra se da su smokve bile jedno od prvih voća koje su ljudi uzgajali, zaslužne za njihov brz rast i otpornost na sušu.