U danasnjem članku objašnjavamo kakvu ulogu vitamin B12 ima u očuvanju zdravlja nervnog sistema, koji simptomi mogu ukazivati na njegov nedostatak i zašto zaboravnost nije dovoljno objašnjenje za samostalno uzimanje suplemenata.

Vitamin B12 važan je za normalan rad nervnog sistema, stvaranje crvenih krvnih ćelija i sintezu DNK. Njegov dugotrajan nedostatak može izazvati slabost, trnjenje, probleme s ravnotežom, zbunjenost i poteškoće s pamćenjem koje ponekad podsjećaju na demenciju. Ipak, uzimanje B12 bez potvrđenog deficita nije dokazani način sprečavanja Alzheimerove bolesti, zbog čega nove kognitivne smetnje zahtijevaju stručnu procjenu.

Povremeno zaboravljanje ne znači automatski da osoba ima demenciju. Promjene pamćenja, koncentracije, raspoloženja, razumijevanja ili rasuđivanja mogu imati različite uzroke, a jedan od njih je nedostatak vitamina B12. Za razliku od pretpostavki zasnovanih samo na simptomima, nivo ovog vitamina može se procjenjivati odgovarajućim laboratorijskim analizama.

Ako želite da smanjite rizik od demencije – evo koji vitamin trebate piti!

B12 je potreban za normalan razvoj, mijelinizaciju i funkcionisanje centralnog nervnog sistema. Učestvuje i u proizvodnji zdravih crvenih krvnih ćelija te sintezi DNK. Kada ga organizam nema dovoljno tokom dužeg perioda, posljedice se ne moraju ograničiti na umor, već mogu obuhvatiti neurološke i kognitivne promjene.

Zbog toga se nedostatak B12 razmatra tokom procjene osoba kod kojih su se pojavile nove poteškoće s pamćenjem ili drugi neobjašnjeni neurološki simptomi. To, međutim, ne znači da je svaki problem s koncentracijom posljedica nutritivnog deficita niti da se može riješiti nasumičnim uzimanjem vitamina.

Nedostatak B12 može se razvijati postepeno

Simptomi nedostatka vitamina B12 ne moraju nastati naglo. Tegobe se mogu razvijati tokom dužeg perioda, pa osoba u početku primijeti samo pojačan umor, slabost ili teže održavanje koncentracije. Takve promjene lako je pripisati stresu, nedostatku sna ili svakodnevnim obavezama.

Kako deficit napreduje, mogu se pojaviti neobične senzacije u rukama i nogama, uključujući trnjenje i utrnulost. Mogući su problemi s ravnotežom, promjene raspoloženja, slabije razumijevanje, otežano rasuđivanje, zbunjenost i poteškoće s pamćenjem. U ozbiljnijim slučajevima takva klinička slika može podsjećati na demenciju.

Američki Nacionalni institut za zdravlje, kroz Office of Dietary Supplements, navodi da je B12 potreban za normalnu funkciju centralnog nervnog sistema. Britanski NHS među mogućim posljedicama nedostatka B12 ili folata navodi probleme s pamćenjem, razumijevanjem i prosuđivanjem, dok se s deficitom B12 mogu povezati i neurološki simptomi poput slabosti, utrnulosti i poremećaja ravnoteže.

Pravovremeno prepoznavanje problema važno je jer pojedine neurološke posljedice dugotrajnog nedostatka mogu postati trajne. Upravo zato nove ili progresivne simptome ne treba zanemarivati, ali ni samostalno tumačiti. Zaboravnost sama po sebi ne može pokazati da li osobi nedostaje B12, jer slične smetnje mogu biti povezane s brojnim drugim stanjima.

Ko ima veći rizik i kako se provjerava nedostatak

Vitamin B12 prirodno se prvenstveno nalazi u namirnicama životinjskog porijekla, među kojima su meso, riba, jaja i mliječni proizvodi. Može biti dodat i obogaćenim namirnicama. Osobe koje slijede veganski način ishrane zbog toga trebaju posebno voditi računa o pouzdanom izvoru ovog vitamina.

Ipak, ishrana nije jedini faktor rizika. Starije osobe mogu slabije apsorbovati B12 iz hrane, čak i kada ga njihov jelovnik sadrži. Povećan rizik postoji i kod osoba s pernicioznom anemijom, određenim bolestima probavnog sistema, nakon pojedinih gastrointestinalnih operacija ili tokom dugotrajnog korištenja određenih lijekova.

Američki NIH među rizičnim grupama navodi starije odrasle osobe, ljude s pernicioznom anemijom, gastrointestinalnim poremećajima ili operacijama te osobe koje slijede vegetarijansku ili vegansku ishranu. Ovi podaci ukazuju na to da uzrok nedostatka nije uvijek nedovoljan unos. Ponekad problem predstavlja sposobnost organizma da iskoristi vitamin koji se već nalazi u hrani.

Kada postoje simptomi ili faktori rizika, status vitamina B12 može se procijeniti analizom krvi. Mjerenje njegove vrijednosti u serumu ili plazmi obično predstavlja početni korak, ali jedan rezultat nije uvijek dovoljan za konačan odgovor. Ljekar ga zato tumači zajedno sa simptomima, zdravstvenom historijom i drugim laboratorijskim pokazateljima.

U pojedinim situacijama može se provjeravati i metilmalonska kiselina, naročito kada su početni nalazi granični. Ako se nedostatak potvrdi, terapija može uključivati oralni B12 ili injekcije. Izbor zavisi od uzroka deficita i od toga koliko dobro organizam može apsorbovati vitamin.

Takav pristup važan je zato što uzimanje suplementa i liječenje utvrđenog nedostatka nisu ista stvar. Kada postoji deficit, njegovo ispravljanje može biti neophodno za zaštitu zdravlja krvi i nervnog sistema. Kada nedostatak nije potvrđen, ne treba očekivati da će veće količine B12 automatski poboljšati pamćenje ili spriječiti demenciju.

Zašto vitamini B grupe nisu dokazani lijek protiv demencije

Vitamini B6, B9 i B12 učestvuju u metabolizmu homocisteina. Povišene vrijednosti ove supstance u posmatračkim istraživanjima povezuju se s kardiovaskularnim i kognitivnim problemima. Suplementacija određenim vitaminima B grupe može sniziti homocistein, ali takva promjena laboratorijske vrijednosti ne znači automatski i sprečavanje demencije.

Pregledi kliničkih istraživanja koje navodi NIH pokazuju da B12, samostalno ili u kombinaciji s folatom i vitaminom B6, može smanjiti homocistein. Međutim, randomizirana ispitivanja nisu dosljedno pokazala poboljšanje kognitivnih funkcija, pouzdanu zaštitu od Alzheimerove bolesti niti usporavanje demencije kod osoba koje uzimaju ove suplemente bez utvrđenog deficita.

National Institute on Aging također navodi da nijedan vitamin ili dodatak prehrani nije dokazano spriječio Alzheimerovu bolest kod ljudi. Rezultati istraživanja pojedinačnih vitamina i suplemenata uglavnom su nedovoljni ili neujednačeni, zbog čega se B12 ne može predstavljati kao univerzalna zaštita od kognitivnog propadanja.

Ispravljanje stvarnog nedostatka vitamina B12 važno je i može spriječiti dalje posljedice deficita. To je, međutim, drugačije od tvrdnje da suplement štiti svaku osobu od demencije. Zdravlje mozga zavisi od općeg zdravstvenog stanja, kvaliteta ishrane, fizičke aktivnosti, sna, kontrole krvnog pritiska i drugih vaskularnih rizika te mentalne i društvene aktivnosti.

Kod novih problema s pamćenjem najvažnije je potražiti uzrok, posebno ako se tegobe ponavljaju, napreduju ili ih prate slabost, utrnulost, promjene raspoloženja i poteškoće s ravnotežom. Laboratorijska provjera može pomoći u otkrivanju nedostatka B12, dok odluku o vrsti i načinu liječenja treba prilagoditi svakoj osobi.