Zlata Numanagić, srpska glumica, postala je svima poznata kroz ulogu Lole u nadaleko hvaljenoj televizijskoj seriji “Srećni ljudi”, koja je označila vrhunac njenog profesionalnog puta. Njeno zadivljujuće prisustvo očaralo je gledaoce, učvrstivši njen status jedne od najsjajnijih plavuša svoje ere. Međutim nakon te uloge se povukla i dugo je nije bilo u javnosti.
Zlata je uvek čuvala svoju privatnost, skrivajući svoj lični život. Nedavno je napravila pauzu od očiju javnosti zbog operacije kile na dijafragmi, iskustva koje je otvoreno podijelila s drugima. Njeni fanovi su bili zbunjeni kada je nestala, jer nije nikom najavila da će se povući. Međutim, ono što mnoge zanima jeste njen ljubavni život. Zlatin prvi susret sa pravom ljubavlju dogodio se prije nekoliko godina, što je dovelo do njihovog kasnijeg preseljenja u Sjedinjene Države.
Nažalost, njihova radost je bila kratkog daha jer je Đorđe, njen voljeni, preminuo nakon samo godinu i po dana zajedno. Zlata se prisjetila: „Đorđe Tokin i ja smo se u nježnim godinama upleli u strasnu romansu, možda preplavljeni našom naklonošću. Osamdesetih godina prošlog vijeka je otišao u Ameriku.
Nakon dvadeset pet godina, putevi su nam se ponovo ukrstili u Beogradu i Zajedno smo krenuli na put u Oklahomu, on je čovek koji je zarobio moje srce kao niko drugi. Zlatino putovanje u preduzetništvo u Albaniji je fascinantna priča koja je počela neočekivano, zahvaljujući slučajnom susretu sa prijateljicom.
Slučajno je naišla na ideju da otvori restoran u ovoj zadivljujućoj zemlji. “Očaravajuće nijanse mora, u rasponu od jarke tirkizne do mračnih nijansi sive i crne, zajedno sa očaravajućim zalascima sunca, ostavile su nas očarane. Lokalna kuhinja, posebno ukusna svježa riba, i toplo gostoprimstvo ljudi dodali su našem oduševljenje“, priseća se Zlata.
Po povratku u Beograd, Olivera je predložila ideju da svoje mladalačke snove pretvore u stvarnost u Sarandi, jer je posedovanje bara bila želja mnogih. Bez oklijevanja, Zlata je nestrpljivo pristala, izjavivši: “Trebalo mi je samo tri sekunde da kažem da”, tokom intervjua za Gloriju.
Lokalno osoblje, sa izuzetkom dvije osobe, upravlja restoranom koji je specijaliziran za mediteransku kuhinju. Komunikacija između članova osoblja odvija se na engleskom i jedinstvenom dijalektu poznatom kao “kuhinjski albanski”, kako ga je Zlata pametno skovala. U kuhinji preuzima talentovana Afrodita.
U početku, gostoljubivi meštani nisu znali za identitet dve Srpkinje koje su imale smelosti da osnuju prvi i jedini restoran u svojoj bliskoj zajednici. Kada je Zlata otkrila svoje zanimanje kao glumica, meštani su bili toliko zapanjeni da su se, prema njenom opisu ovih dobrodušnih i prizemnih osoba, zapravo onesvestili.
Većinu vremena nailazili su na mene u radnoj odjeći, bez kozmetike, na sitnim poslovima poput čišćenja terase i stolova ili obavljanja poslova. Njihova neverica je bila opipljiva kada su naišli na video snimke “Otpisanih” i “Srećni ljudi” na YouTube-u na kojima se zaista nalazite. Njihove oči su ostale uprte u ekran dok su povećavale slike.
A kada je intervju sa mnom krasio stranice sedmičnog izdanja njihovih novina krajem avgusta, bili su krajnje zaprepašteni. Sumnjam da je naša lokalna publikacija ikada prikazala fotografiju takve veličine, čak ni u danima kada sam krasila naslovne strane.
