U jednom malom selu, gdje su svi poznavali jedni druge, živjela je žena koju su svi zvali Baka Nada……
Bila je topli, mirni lik kojeg su ljudi često viđali kako prolazi kroz ulice sa osmijehom na licu i torbom puna svježih plodova ili cvijeća koje je brala iz svog malog vrta. Iako nije imala mnogo, njena sreća dolazila je od jednostavnih stvari – ljubavi prema prirodi,
ljubavi prema svom selu i, najvažnije, ljubavi prema ljudima.
Baka Nada nije imala veliko imanje, ni luksuzne stvari, ali imala je nešto mnogo vrednije – srce puno dobrote i želje da pomogne svakome ko je to trebao. Njena kuća bila je jednostavna, skromna, ali topla i gostoljubiva. Svaki put kad bi neko naišao, bio je dočekan sa ljubavlju, a Baka Nada bi uvijek imala čaj na stolu i priču koja bi oraspoložila i najtužnije duše.
- Jednog dana, dok je prolazila kroz selo, naišla je na mladića po imenu Marko. Marko je bio tipičan predstavnik mladih ljudi koji su odrastali u bogatstvu i privilegiji. Imao je sve što bi neko mogao poželjeti – novu odjeću, moderne telefone, luksuzne automobile i sve što je dolazilo sa njegovim visokim statusom. Međutim, unatoč svim tim stvarima, Marko je bio arogantan i smatrao je da je iznad drugih.
Kada je vidio Bakicu Nadu kako nosi svoju torbu sa plodovima iz vrta, nasmijao se i rekao joj, s podsmijehom: “Pa, Bako, još uvijek se baviš tim starim stvarima? Misliš li da ćeš nešto postići sa tom siromaštinom?” Nije očekivao odgovor, samo je želio da se osjećaju superiorno.
Baka Nada je stajala na trenutak, pogledala ga sa blagim osmijehom na licu, ali nije reagirala na njegovu uvredu. Umjesto toga, rekla je: “Sine, možda ne posjedujem mnogo, ali bogatstvo nije u stvarima koje imamo. Bogatstvo je u tome koliko ljubavi možemo podijeliti i koliko radosti možemo donijeti drugima. I to je bogatstvo koje ne nestaje.”
Marko je samo slegnuo ramenima i otišao, misleći da je Baka Nada samo starica koja nije svjesna stvarnog svijeta. Ali, nije znao da će ta jedna kratka rečenica promijeniti nešto u njemu.
Nekoliko dana kasnije, Marko je ponovo naišao na Baku Nadu, ovog puta u selu gdje je ona pomagala jednoj ženi koja je nosila teške kese sa drvom. Marko je bio u svom luksuznom automobilu i, iz znatiželje, odlučio da stane i ponudi joj pomoć. Na početku je pomislio da bi mogao učiniti nešto lijepo, ali ga je izjedao osjećaj superiornosti. “Vjerovatno joj treba pomoć,” pomislio je, “ali sigurno je to nešto što ne može sama, možda da joj dam malo novca za teške stvari.”
Međutim, kada je došao do nje, Baka Nada mu se osmijehnula i rekla: “Sine, ne trebaš mi novac. Ti si već bogat, ali znaš li šta ti stvarno treba? Tvoje srce treba da se otvori za ljubav i poštovanje prema ljudima koji nemaju, jer to je pravo bogatstvo.”
- Taj trenutak je bio poput groma u Markovoj glavi. Sjećanje na Bakin osmijeh i njene riječi ostalo mu je u srcu. Tada je shvatio da sav luksuz koji je posjedovao nije mogao nadomjestiti ljubav i poštovanje koje je ona imala. Počeo je razmišljati o svom životu, o tome koliko je zapravo sebičan bio i koliko malo je davao, čak iako je imao toliko toga.
Nekoliko mjeseci kasnije, Marko je posjetio Baku Nadu ponovo, ali ovog puta nije došao sa podsmijehom. Stajao je pred njenom kućom sa velikim buketom cvijeća i vrećicom za plodove iz vrta. “Bako,” rekao je, “želim ti zahvaliti za lekciju koju si mi dala. Nema ništa ljepše od toga što si naučila moje srce da cijenim pravu vrijednost u životu.”
Baka Nada je pogledala Marka, a u njenim očima zasjalo je ono prepoznatljivo svjetlo ljubavi. “Drago mi je što si shvatio, sine. Nikada nije kasno da se promijenimo i da životu damo pravi smisao.”
Marko je nakon toga, s novim pogledom na svijet, počeo pomagati onima koji su imali manje od njega. Ubrzo je postao aktivan volonter, pomagao onima kojima je pomoć bila potrebna i otkrio čari davanja. Iako je još uvijek imao sve ono što je imao, sada je znao šta je prava vrijednost života.
- Baka Nada, sa svojom skromnošću i ljubavlju, nije samo učila jednog mladog čovjeka kako da bude bolji. Njen primjer života pomogao je Marku da shvati da je najvažnija stvar koju možemo posjedovati, zapravo, ljubav koju pružamo drugima.
A sve to počelo je sa jednim malim gestom, jednim lijepim, iskrenim riječima koje su promijenile cijeli život.
