Proljeće nam je nedavno stiglo a svima je poznato da je upravo sada vrijeme za priremu zemlje i sjetvu ranih sorti. Oni koji imaju svoju baštu ili vrt već uveliko rade na ovim poslovima a mi vam u nastavku donosimo nekoliko savjeta.
Strateški raspored uzajamno korisnih usjeva unutar jednog reda omogućuje snažnu i plodnu žetvu. Na primjer, luk služi za odvraćanje od štetočina koje napadaju mrkvu, dok, zauzvrat, mrkva pruža zaštitu od štetnika koji napadaju luk. Biljke ne utječu negativno jedna na drugu; umjesto da jedni drugima troše hranjive tvari, oni zapravo pružaju uzajamnu podršku. Korijen luka proteže se znatno dublje od rizoma mrkve, omogućujući objema biljkama da skladno napreduju na istom tlu.
Ova tehnika se koristi za povećanje produktivnosti vrta. Mrkva i luk uzgojeni ovom metodom razvit će se u veće i sočnije sorte. Pridržavanje svih smjernica za sadnju osigurat će dovoljno prostora unutar vrta za uzgoj većih usjeva. Bitno je obratiti pozornost na razmak između gnijezda. Svakako, ne smijemo zanemariti bitne procese pripreme zemljišta, mljevenja, gnojidbe i sličnih poslova. Neophodno je da tlo ostane rahlo, prozračeno i dovoljno obogaćeno.
Prije sadnje gredica se temeljito prekrije drvenim pepelom. Pepeo služi za zaštitu luka i mrkve od nametnika; osim toga, zbog svog sadržaja minerala, doprinosi esencijalnim hranjivim tvarima u tlu. Može se koristiti za dezinfekciju tla, kao i u funkciji gnojiva, insekticida i fungicida. Poboljšava strukturu i karakteristike tla, olakšava razgradnju organskog materijala, a značajna prednost je nedostatak klora na koji je luk posebno osjetljiv. Unatoč tome, važno je zapamtiti da primjena pepela podiže razinu pH i treba je izbjegavati na tlima koja su slabo kisela, neutralna ili alkalna.
Česta uporaba može povisiti pH razinu, što potencijalno može rezultirati više štete nego koristi. S obzirom na to da pepeo nema dušika, neophodno je ugraditi ovaj element. Odgovarajuća kombinacija pepela i dobro regulirane razine dušika može pridonijeti proizvodnji visokokvalitetnog luka koji ima produljeni vijek trajanja. Fosfor i kalij postoje u lako apsorbirajućem obliku za biljke. Kao prirodni materijal, drveni pepeo ne predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje ili okoliš.
Svakako, treba se suzdržati od preuveličavanja primjene; preporučljivo je biti oprezan pri uporabi pepela i poduzeti mjere za zaštitu od udisanja. Primjena pepela kao gnojiva je najučinkovitija kada se izvodi u mirnom vremenu; u suprotnom, postizanje ravnomjerne raspodjele može biti izazovno. Dodatna korist od unošenja pepela je u tome što povećava otpornost luka na fluktuacije vremenskih uvjeta, čime se smanjuje njegova osjetljivost na žućenje.
Pepeo se može koristiti u različite svrhe; međutim, njegovu upotrebu treba ograničiti na najviše dva do tri slučaja tijekom vegetacijske sezone. Kod uzgoja luka važno je voditi računa o razmaku između lukovica, koji bi idealno trebao biti od 5 do 7 centimetara. Osim toga, važno je održavati odgovarajući razmak od otprilike 30 centimetara između redova kako bi mrkva imala dovoljno prostora za rast između redova. Adekvatno navodnjavajte tlo kako biste spriječili da se potpuno osuši.
Luk i mrkva izuzetno dobro koegzistiraju u neposrednoj blizini. Kako bi se spriječilo razmnožavanje korova, preporučljivo je nanijeti malč na usjeve. Nadalje, malč pomaže u zadržavanju vlage, čime se sprječava prebrzo isušivanje tla. U davna vremena primijećeno je da uzgoj povrća uz određene biljke može znatno povećati njihov prinos, dok obrnuto, sadnja u blizini nekih drugih vrsta može dovesti do smanjene žetve. Biljke koje uspijevaju u prisutnosti jedna druge i pokazuju pojačani rast kada se uzgajaju zajedno nazivaju se biljkama pratećim biljkama.
- Na primjer, rajčice uspijevaju kada se sade uz mrkvu, kopar i bosiljak; međutim, prisutnost krumpira u neposrednoj blizini može nepovoljno utjecati na njihov rast. Snažni miris bosiljka služi za odvraćanje štetnika, dok mrkva, kopar, peršin i pastrnjak privlače korisne insekte poput pčela, bubamara i pauka. Ovi proždrljivi insekti jedu parazite i štetnike koji su štetni za biljke rajčice. Rajčice i krumpiri klasificirani su unutar iste botaničke porodice, što ih čini osjetljivima na identične bolesti i štetnike. Kada se kombiniraju, skloni su niskim prinosima, a brz prijenos bolesti među njima nepovoljno će utjecati na oboje.
Dobro organizirani redovi povrća nedvojbeno su estetski ugodni i olakšavaju proces berbe. Ipak, u prirodi ćete rijetko susresti savršeno poredane redove; umjesto toga, biljke se obično nalaze skupljene u homogene skupine. Iako oponašanje prirodne bioraznolikosti može rezultirati manje urednim vrtom, može značajno utjecati na zdravlje i prinos vašeg povrća. Blisko druženje biljaka pratilaca povećava njihovu snagu i otpornost, pružajući zaštitu od štetnika i bolesti. Slobodno ubacite cvijeće poput nevena ili nasturcija izravno među vaše povrtne kulture.
Ovi cvjetovi privlače insekte oprašivače, čime se povećava plodnost tikvica, graška, krastavaca i rajčica. Axamentica služi kao vrlo učinkovito prirodno sredstvo za odvraćanje lisnih uši. Ipak, neke biljke pokazuju antagonističke odnose, natječući se za hranjive tvari i općenito ometajući rast jedna drugoj. Paprika i grah ne pogoduju međusobnom rastu kada su posađeni u blizini, grašak ne živi skladno s lukom, a salata ne želi biti uz brokulu.
