Mnogi ljudi ne vjeruju u duhove jer smatraju da kad duša jednom napusti ovaj svijet i svoje ovozemaljsko tijelo, nema joj povratka među žive. Međutim, postoje slučajevi kada ljudi tvrde da su zaista imali kontakt sa duhom neke osobe koju poznaju ili čak i neke nepoznate osobe i današnji slučaj bi vam mogao biti interesantan.
Radi se o porodici Bonnett iz Škotske. Oni su roditelji malog sina Lokija koji je još uvijek beba i koji je bio jako blizak sa svojom prabakom Isabel koja je nedavno preminula u 87. godini života i koja je očito ostavila traga na porodicu svojim odlaskom na drugi svijet.
Lokijev otac Jamie je rekao kako ne vjeruje u duhove, ali ga je jedan događaj znatno šokirao. Naime, dok je ležao u krevetu sa sinom Lokijem, vidio je kako se sramežljiva mala beba odjednom smješka, govori “zdravo” i maše nekom u ćošku, i to se vidi na sigurnosnim snimcima.
Jamie nije mogao da vjeruje da njegov sin vidi nešto što on ne vidi i zaprepastio se. Iako ne vjeruje u duhove, on je siguran da je Loki vidio svoju prabaku u formi duha i kako je ona došla da ih pazi, kao što je rekla da će prije nego što je preminula.
Otkrio je kako je Loki inače stidno dijete i ne pozdravlja strance tek tako. Međutim, činjenica da je mali neprestano mahao nekom iznad njega u ćošku je za Jamiea očito indikator da u toj kući sada obitava i dobri duh prabake Isabel koja će da pazi nad njima dok je moguće.
BONUS tekst:
Duhovi, koncept duboko ukorijenjen u popularnom folkloru i često prikazan u znanstvenoj fantastici, eterična su bića koja simboliziraju dugotrajnu prisutnost preminulih pojedinaca. Zarobljeni i osuđeni na zemaljski život nakon smrti, ne mogu pronaći utjehu niti nastaviti dalje. Priče o ovim spektralnim entitetima prevladavaju u različitim kulturama i civilizacijama, a čak i drevni budistički tekstovi iz Indije priznaju njihovo postojanje. Kada su vidljivi, duhovi se obično opisuju kao blijeda, prozirna priviđenja, a njihovi ljudski oblici pojavljuju se kao magloviti obrisi. Kroz stoljeća su se koristile različite metode za prizivanje duhova, uključujući nekromantiju i, u novije vrijeme, spiritizam, koji uključuje prizivanje duša preminulih putem organiziranih okupljanja koja su omogućili mediji. Osim toga, različite religijske prakse i tradicije propisuju posebne rituale, molitve i magijske tehnike usmjerene na smirivanje nemirnih duša i njihovo vođenje u zagrobni život. Obično se vjeruje da ti nemirni duhovi borave na određenim mjestima, što dovodi do čestih rasprava o ukletim rezidencijama, plovilima i sličnim mjestima. U raznim društvima postoji kulturno uvjerenje da duhovi preminulih nastavljaju boraviti uz svoje voljene, pružajući im zaštitu, vodstvo i poruke upozorenja. Tipično, ova se ukazanja pojavljuju kako bi unaprijed upozorila žive na potencijalne opasnosti. Suprotno tome, prevladavalo je shvaćanje da duše umrlih gaje zavist prema živima, budući da više ne mogu sudjelovati u zemaljskim užicima, što ih je navodilo na usađivanje straha i nanošenje štete. Osim toga, vjerovalo se da duhovi određenih pojedinaca ostaju vezani za zemlju, neumoljivo tražeći osvetu svakome tko uđe u njihovu vlast. Prevladavajuće vjerovanje sugerira da se duhovi onih koji su preminuli i ne mogu pronaći utjehu zadržavaju na Zemlji. Čimbenici koji sprječavaju njihov uspon u nebesko kraljevstvo su različiti, a prevladavaju oni koji uključuju ogromno kajanje, neriješene stvari, žudnju za odmazdom u slučajevima nasilne smrti i slične okolnosti. Prema tom vjerovanju, ova eterična bića obično borave na pustim, slabo osvijetljenim mjestima kao što su groblja, zastarjele rezidencije, dvorci i druge oronule strukture koje su odavno napuštene.
